Marketing
Rekla sam sama sebi da neću nikakve ozbiljne teme, a puna sam ih, stalno me nešto pritišče.
Neću.
Bit ću plavuša i pravit se da ništa ne vidim.
Bit ću noj i zariti glavu u pijesak.
Kad ju izvadim možda problemi prođu.
Kad me se pročita svi misle da sam mlada.
Što i jesam. Duhom
Kad me na poslu vide misle da nemam nikakvih problema.
Što je u stvari lijepo, jer znači da sam sposobna nositi se sa
životom.
A problema ko u priči za malu djecu.
Privatno, poslovno..di hoćeš, samo reci.
I što ti onda preostaje? Preostaje ti da se naučiš gledati
lijepe strane života.
Pred tri godine imala sam operaciju uha. Koja je trajala cca 45 minuta.
Posljedice su trajale cca 18 mjeseci.
18 mjeseci vrćenja. 18 mjeseci sam bila kao pijanac. Nisam mogla hodati, morala sam se učiti stajati na jednoj nozi. Od kreveta do WC 12 puta bih se morala pridržati za zid.
Doktori su rekli : proći će, samo puno hodajte. Ishodala sam dušu u tih 18 mjeseci. Ništa. Tri puta sam bila na testu za ravnotežu. Sve ok, a meni se vrti.
Nije mi bio potreban brod, ja sam se ljuljala sama od sebe.
Nikakav alkohol ionako sam 18 mjeseci bila pijana.
Bila kod psihijatra. Veli ona : ne znam, ne mogu vam pomoći.
18 mjeseci se budiš i plačeš. Jer više ne znaš što bi. SVAKI JEBENI dan ti se vrti. Ne možeš ustati iz kreveta a da se ne primiš za zid. Ne možeš otići do frižidera a da se pri tome ne moraš za nešto primiti. I tako je to išlo...kontrole, testovi ravnoteže. Nisam mogla sama hodati, morao je netko biti uz mene. Stalno. Jer sam se bojala da ću pasti.
Strah. Strah da si sam. Da te nitko ne razumije i da ti nitko ne može pomoći. Usamljenost. Svi žive, a ti nisi sposoban ni hodat.
Nije ni to lako. Učiti iznova kako stajati na jednoj nozi. Učiti zatvoriti oči pa prohodat par metara.
Ipak sam se izvukla. Snagom volje, hodanjem, odlaskom na vježbe.
Sada mi se vrti povremeno. Kad pritisnem uho, kad ispušem nos (ne biti prehlađena!), kad se zaboravim pa naglo dignem glavu.
Strah. Unutra. Užasan.
Ne znam zašto ovo pišem. Zato jer mi se danas opet zavrtilo. (Tlak). Zato jer me opet ulovio strah. Zato da se riješim straha. Panike...Da ga zadržim pod kontrolom...:(
Post je objavljen 28.06.2007. u 09:55 sati.