Prekjučer sam napisala gunđavi post o tome kako me mala zvijer budi u petnajst do sedam.
Da sam znala..
da ću..
jučer ujutro..
biti vani
u
pola pet
ne bih pisala
onako gunđavo!
Pisala bih veselo i vedro. Pisala bih : "moj pas me budi TEK u sedam sati.
A ima gazdi koji jadni moraju ići van u pola pet ujutro".
Da, tako bih pisala.
U pola pet ujutro može se :
čuti ptičice kako pjevaju
gledati tramvaje kako kreću vozit
gledati jednog malog crnog pesa
i
jednu spodobu koja tetura iza njega
pritisnuta životnom zbiljom!
Post je objavljen 28.06.2007. u 08:45 sati.