28.06.2007., četvrtak
|
Prekjučer sam napisala gunđavi post o tome kako me mala zvijer budi u petnajst do sedam. Da sam znala.. da ću.. jučer ujutro.. biti vani u pola pet ne bih pisala onako gunđavo! Pisala bih veselo i vedro. Pisala bih : "moj pas me budi TEK u sedam sati. A ima gazdi koji jadni moraju ići van u pola pet ujutro". Da, tako bih pisala.  U pola pet ujutro može se : čuti ptičice kako pjevaju gledati tramvaje kako kreću vozit gledati jednog malog crnog pesa i jednu spodobu koja tetura iza njega pritisnuta životnom zbiljom! |