Marketing
Nema nam Iveka
U najodvratnije doba jutra, a to je 7 sati, bila sam vani šetajuć malu zvijer.
Budući da je tek 7 ujutro, da me je digao iz kreveta hodanjem po meni, to
sam si za nagradu poklonila klupu, a on ako hoće neka šeta.
Sjedim tako na gore spomenutoj klupi, promatram parkić. Parkić izgleda koloristički :
zelena travica a po njoj crvene plastične čaše, puno stakla, vrećice te papiri različitih boja. Stvarno zgodno.
Promatram svijet još u polusnu, pas trčkara između čaša i preskače staklo kadli dolazi lik :
"nema nam Iveka" viče sa jedno 10 metara udaljenosti
"mooolim" vičem ja
"nama nam Iveka" opet će lik, otvarajuć čokoladu.
Šutim, mislem si u sebi "tko je sad taj Ivek, jel on to meni priča ili je lud?"
"Tko je to Ivek?" vičem s klupe.
"Ivek je posljednji mohikanac" odgovara vičući.
Lud mislim.
"Ivek je vanzemaljac" ponovo će on, jeduć čokoladu
"Tko je Ivek?" opet ja s klupe. Mislim, sad sam već radoznala.
Ne moš reć da nam nema iveka vanzemaljca i onda otić 
"Ivek je onaj što čisti park. Jeste vidjeli kad on očisti park da je onda sve čisto. On to voli. On to stalno radi. On je profesionalac, ali on to sve počisti. On je vanzemaljac. Ivek nam je na godišnjem. Umjesto njega sad je ovaj drugi. A ovaj drugi samo prođe. Prozuji. Nije on Ivek. Ivek je Ivek." nastavlja lik i dalje jedući čokoladu.
Eto tako, Ivek je na godišnjem.
Mora da je otišao na rodnu mu Veneru da se malo odmori
.
Od nas ljudi
A umjesto njega parkić čisti obično ljudsko biće.
Vjerojatno zato parkić tako i izgleda!
Vanzemaljci, vratite se, trebamo vas!
Post je objavljen 26.06.2007. u 08:37 sati.