05.06.2007., utorak
ništa super pametno
25 dana 600 sati 36000 minuta Jednostavno ne znam što da pišem. Gledam kroz prozor, vjetar ljulja grane drveća i ja u to piljim. U sobu ulaze i izlaze kolege. Važni su.  A meni sve smiješno. Mislim ta vlastita važnost. Ali taj dio me ne muči. Neka . No svi traže aktivno sudjelovanje u njihovim životima. A taj me dio muči. Jer mi se neda. Uopće me ne zanimaju. Kao što ni ja ne zanimam njih. Zašto se onda mučimo obostrano? Osim toga buka je ogromna. jer moja kolegica ne može pričati normalno. Viče i dere se i to je njezino prirodno stanje. Ponekad ju mrzim. Ponekad ne. Ponekad ju gledam. I ne mogu ju shvatiti. Nametljiva. Bučna. Najviše sam vani na hodniku. Imam izgovor - cigareta. Ali i vani nije najljepše. Jer svi koji prolaze smatraju svojom svetom dužnošću da kažu svoje mišljenje o ...bilo čemu. A mišljenja baš i nisu neka pametna. Čak naprotiv. I tako, ponekad ti dođe da vrištiš. A osim toga bliži mi se rođendan. Vrlo je vrlo blizu, kuca na vrata. "Tu sam gazdarice moja, ja tvoj rođendan da te podsjetim da si godinu dana starija, ali na žalost ne i pametnija. Više sam od tebe očekivao (to kaže rođendan). Došao sam da vidim kako stojimo, no si me razočarala. Trebala bi biti pametnija i iskusnija, a daj se molim te pogledaj, sve si djetinjastija i svakim novim rođendanom sve tuplja.Plavušo!" - kaže tonom negodovanja. I sad ti reci. Ni rođendani nisu što su nekad bili.  (o.a. Ovo sa rođendanom nije slučajno spomenuto. Mislim...ako se nije našla motivacija u prošlom postu za poslat neke napomenute stvari, možda bi ovo moglo dati dodatnu. Motivaciju mislim). |