19.06.2007., utorak
Vrana je kriva
Ovo je gotova torbica. Ispred moje kuće je parkić. Sa dvjema prekrasnim vrbama. I ostalog drveća naravno ima ali te vrbe su najupečatljivije. I klupica ima. To nije park, to je mali parkić. Meni taman da prošetam pesa kad mi se neda hodat. Ja sjednem na klupu i odmaram stare kosti a on trčkara. Nnnda..što sam ono htjela reći. Aha da. Taj parkić ima i dvije košare za smeće. No.. uvijek, ali baš uvijek on je zmazan. To su papiri na travi, to su boce, svega ima. Ponekad, kad me ulovi faza "radi za općedruštveno dobro" onda prisilim Brbljavu i sebe da malo očistimo park. Pa tako hodamo , sagnemo se, podignemo papire i bacimo ih u koš. Onda se osjećamo dobro. Ta me nečistoća ljuti. Jer užasno izgleda parkić po kojem ne vidiš ništa drugo nego smeće. I naravno da gunđam, naravno da uvijek kažem "jeb... ljudi. Pogledaj nas kako smo zmazani. Zar ne vide koš za smeće? Zašto bacaju po travi"? Dok.... jednog dana... nisam vidjela... tko je uzrok smeću..  VRANE! Da nisam vidjela svojim očima, ne bih vjerovala. Naime, nisam baš puno na prozoru. Ujutro sam na poslu, popodne sam vani ili nešto radim, nemam baš običaj čučati na prozoru. No jedno smo se jutro ranije probudili i tako gledali tišinu. I fiju...evo ti vrane! Sjedne na koš i BIRA! Pobacala je sve iz koša . Kad si je to lijepo rasporedila po podukrenula je birat što će jesti Ovim putem ispričavam se ljudskom rodu da sam ga okrivila za nered i neurednost. Mada... nismo ni mi bolji No ovaj puta vrana je bila krivac! I da. Jučer mi se prolio parfem. Onaj "pour homme" tester. Pao na pod i razbio se. Sad ja da se ne bi netko našpranjio na staklo dignem staklo, a unutra još pun kufer parfema. Pa mi se to razlilo po ruci. Pa sam ga nanijela na sebe. Pa zaudaram na muški parfem. Onako, ko u crtićima, oko mene oblak parfema... Ja sam ko Luj 14. Taj se nije prao, nego se samo polijevao parfemom. Mislim znam. Mogla sam se otuširati. Ali to se dogodilo taman NAKON tuširanja, pa mi bilo malo glupo opet se ić tuširat. Mislim, voda je skupa  .I još uvijek ga jutros osjećam , pas me zaobilazio i čudno gledao , a sad na poslu me isto nešto izbjegavaju . |