01.06.2007., petak
glavobolja
|
Cijeli dan me boli glava. Od jutra. I štrecnulo me otraga u predjelu leđa jutros gadno. Kažu kičma. To je sve sigurno zato što nemamo sastanak.  I dodatno gunđanje : kolegica je van sobe. Svaka ima svoj telefon. Ako zvoni njezin ja se javim jer to bi zvonilo do sutra. I onda postave obavezno pitanje :"a nje nema?" (o.a. kad se nisam javljala onda mi reklo da se moram javit.) Sad kad se javljam onda pitaju "nje nema?" Nema. Jer da ima sigurno je da bi se javila ona a ne ja. Telefon je njezin ne moj. Meni to logično. Tko je tu lud? Meni se čini da ja nisam, no možda ipak jesam?  Mogući odgovori u mojoj glavi koje ipak nikad ne kažem: 1. Da tu je, ali me je zamolila da se ja javim jer joj idete na živce. 2. Bila je do sada, no sam ju zatukla sjekirom pa se javljam ja ako je nešto hitno. 3. Tu je naravno, zašto pitate? 4. Koga nema? I tko ju zove? I zašto uopće vi zovete? 5. Upravo je popila solnu kiselinu. Pa je išla po malo vode da si to ispere. 6. Ne, umrla je prošli mjesec od uboda kobre. Zar vi to ne znate? 7. Tu je al se predozirala. Pa sad zovem hitnu. No ako ju trebate probat ću ju dignut iz kome. 8. Nije ovdje, al mi se javila s placa. Doći će za 15-ak minuta, čeka svježi sir i vrhnje. 9. Tu je ali spava. Zato šapćem, da ju ne probudim. No ako vam je hitno ... 10. Naravno da je tu. Ja se javljam samo zato što mi je dosadno i nemam što raditi.Hoćete li se malo razgovarati sa mnom molim vas,prije nogo vam dam nju? |