skaska

Nije ono da sam ljubomorna. I tužna. I žalosna. I sjebana. I nadrkana. Ma kaj bi...To kaj sam ko tuka domaćica mislila da bi mi Hrvatska lutrija uletjela s barem dijelom onog kaj sam prokurčila nadajući se kak bum ja od četiri milje bogobojaznih i sreći sklonih Hrvata dobila ful zgoditak i otišla recimo na Unije mirisat morske struje kako nose vale u bolji svijet...Ma kaj kurac...To što sam napisala KONTEJNERSKU KUHARICU kao vrijedna domaćica prikupivši recepte od 723 subjekta samo na području zapadnog Bandićcitya, iz prve ruke, iz prvog kontejnera, s tim se mogu jebat do daljnjeg. Ne velim ja da je moja "kontejnerska" neki veliki doprinos kulturi ovog jalom napaćenog naroda, ne velim. Bilo je tu svekolikih inicijativa, od pjesničkih neimara izgriženih pizdom od izdajničkog čira, do književnih malih voćki koje će to i ostati, vrijednih doista vrijednih inicijativa, al kaj...To kaj su donaciju dobili magarci, odnosno oni kaj bu nekaj delali s magarcima (polja djelovanja široka su, ovisi o mašti), to ne menja na stvari. Meni je drago kaj bu sad na neko vrijeme magarci bili spokojni. I nekak imam osjećaj kao da je i moja nada za jebenim novcima u obliku donacije koju sam zapravo i ja popušila godinama igrajući na brojeve svih svojih prijašnjih rođenja (!?) pozitivno izdrkana u spokoju spoznaje da će njima neko vrijeme biti okej. Jer kuharice svoje skuhaju, rulja to pojede, onda operu suđe, nakon nekog vremena nastupa pražnjene i točka. Hvala lutriji što misli na svoje fanove.

A kaj se današnjeg ručka tiče tu nisam štedjela i baš zbog magaraca lupih luksuz kakvog si ni Vlatka ne može priuštiti osim da iščupa dlake iz one bunde od neidentificiranog krzna /sumnjam na čudnovatog kljunaša/ i začini ih vinskim octom, maslinovim uljem i tuzlanskom soli na ranu. Bacih vam ja na raznoliko upacano meso, tartufe i sunčanice i vrganje, papričice dodah ljute i mesnim sirom razdrmam to društvo u tavi, te napravih ljutu salatu od zelja i mrkve, i još krastavčiće umiješam sa saftom koji ni tisuću otoka jadranskih ne bi iscijedilo, pa potom te moje najjestivije zagrebačke kocke na vrhu kojih se šaum lijepi na srebrne žlice što mi ih je baka ostavila moravši ih prethodno ukopati dva metra pod zemlju. Na kraju ubit ću i sebe i ukućane tekilom i kiflicama od sira. Jebeš tekmu kifle bez kiflica sa sirom.
Nadam se da ću preživjeti i moći ubrzo i ubrzano pokrenuti kakvu aukciju s namjerom zbrinjavanja magarica (u donacijama se nigdje ne spominju).
Za početak nudim dva pakistanska jebena tepiha (4x3) čija će početna cijena biti, naravno, manja od Vlatkinih gaća (jednih). Na stranu tepisi, al mislim da bi ženska bolesna od nenadjebivog specifičnog i nedovoljno istraženog fetišizma mogla postati jedna od hrvatskih turističkih atrakcija. Uz magarce, naravno.