OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

nedjelja, 21.08.2011.

Svjedok na sudu

Bilo je to prije jedno 4 godine. Dobio ja poziv za sud i to u svojstvu svjedoka. Ja ne znam koja je to pička materna al od tada me krenulo i to u smislu da sam još jednom 5-6 puta bio pozivan za svjedoka na raznoraznim sudskim pizdarijama. Konkretno u ovom slučaju, radilo se o tome da smo mi gradili neku kuću, a prvi susjed je tužio našeg investitora da smo mu mi prilikom gradnje uništili put kojim je on svakodnevno pješačio kući…i eto…uzme mene investitor za svjedoka.

Došao je i taj dan kad sam treba otić na sud. Probudim se ja u jutro…razmišljam…dal da se fino dotjeram il da obučem svoju bauštelsku robu…ma reko, ko jebe civilnu robu, nema do radne…radne robe se boje svi. Obučem ja prljave traperice…radne cipele…majicu neku…i krknem gore reflektirajući prsluk i pravac takav na sud. Dođem ja na vrata od suda a u ruci mi poziv za svjedočenjem. Otvaram ja vrata kad tamo ona dva sudska čuvara stoje kraj detektora za metal. Ja reko:
- Dobar dan momci.
- Dobar dan…kud vi?
- Moram na sud
- Što, radite nešto ovdje?
- Kako mislite radim?
- Pa…ono…zidarija i to?
- Kakva zidarija? Ja sam svjedok!
- Kakav svjedok?
- Pa svjedok jebem ga…evo pozivnica za sud! (i pokažem ja papir ka što su u 2. Svjetskom ratu pokazivali Švabama kad bi ih ovi legitimirali)
- Aaaaaaa….ja sam mislio da radite nešto ovdje. Izvolite prođite kroz detektor metala.
- A da ja izvadim prvo sav metal koji imam po džepovima?
- A može i to.
Stojim ja i vadim…ključeve…mobitel…visak…čavle…e sad ovaj vidio čavle pa kaže:
- Čavle nosite na sud?
- Nosim ih i u pekaru da neću na sud.
- Pa čovječe nebi smjeli
- Ajd da nosim čekić, još bi izgledalo ka prijetnja…al ovako…sami čavli…a i da imam čekić…pa što vi mislite da bi ja zakiva ljude po sudnici???
- Aj prođite kroz detektor!
Prođem ja…a ono govno pišti…
- Jeste vi sve izvadili iz džepova?
- Jesam majke mi
- Pa kako onda pišti?
Jebalo majku…stojim…gledam…razmišljam….sjetim se!
- Aaaaaaaaaaaaa…cipele!
- Što cipele?
- Ma radne cipele na meni! Kroz cijeli đon imaju čeličnu ploču plus još jedna preko prstiju…zato pišti!
- Aj vi prođite…sve je u redu.
Uzmem ja svoj visak…čavle…ključeve…strpam to u džep i pravac sudnica. Tamo sam sjedio u hodniku dok me nisu prozvali. Uđem unutra. Sa lijeve strane u 2 reda sjede neki ljudi. Ispred mene za nekim stolom sjedi njih 5….sa desne strane sjedi jedna žena. Mene mater i ćaća učili da pozdravljam kad negdje dođem…pa ja lijepo njih sve pozdravio sa
- Dobar dan dobri ljudi!
- Dobar dan, izvolite sjesti gospodine! – reče sutkinja
Sjedim ja i gledam po plafonu…okrećem se oko sebe…gledam sve….kad čujem sutkinju:
- A što gledate tako oko sebe?
- Pa…da vam budem iskren…neki dan sam gledao na RTL-u onu njihovu „SUDNICU“…i mogu vam reći…da kod njih to sve skupa bolje izgleda nego kod vas…a i tamo je zapisničarka zgodna a ja ovdje čak i ne vidim zapisničarku.
- (Sutkinja se nasmije i kaže) – Pa imamo i mi zapisničarku!
- Nemojte mi molim vas reći koja je. Mogu pogoditi?
- (Opet se smije) – Izvolite!
- Da nije ona prekrasna mlada dama skroz desno?
- (Smije se) – Jee…jeee…eto vidite da i mi imamo zgodnu zapisničarku.
- Istina…al…inventar vam je loš. Ovo ka da sam na željezničkoj stanici u Vrhovinama…tamo negdje 1954-e.
- A je da…no krenimo mi sa vašim svjedočenjem.
E sad tu izađe odvjetnik od investitora i postavlja mi neka glupa pitanja na koja sam samo odgovarao sa DA ili NE…dosada živa…a onda se digao odvjetnik od ovog konja što je tužio…i pita on mene
- Recite nam gospodine jeli bilo nužno zbog izgradnje uništiti pješački put?
Gledam ja njega…laže ka pas. Puta nikad nije bilo…al nikad.
- Kojeg puta?
- Pa pješačkog, kojeg je moj klijent koristio.
- Da je on njega koristo ja bi njega bar jednom u 3 mjeseca vidio da pješači kraj gradilišta…a sad čovjeka prvi put i vidim…nisam ni zna da je on susjed…da sam zna…posla bi radnika da donese vode a ne prvih 10 dana skapava od žeđi dok nije došla voda na gradilište.
- Odgovorite mi na pitanje?
- Koje pitanje?
Okrene se on prema sutkinji i kaže on njoj
- Ja bih vas molio da svjedoka nagovorite na suradnju!
Kaže meni sutkinja:
- No? Jeste morali uništiti put?
- Ama sutkinjo puta nije nikad ni bilo!
E tu se upliće opet ovaj konj od odvjetnika
- Vi opet ne odgovarate?
- Ama sutkinjo jel imate vi papir i olovku da ja vama nacrtam kako je bilo?
- Imam – kaže sutkinja
- Ma čekajte imam još pitanja – viče odvjetnik
- Dobro sutkinjo jel mogu ja nacrtati na miru? Pa ovaj mi neda da dišem!
- Kolega umirite se i pustite čovjeka da nacrta – reče ona njemu – a vi dođite ovdje kod mene – kaže ona meni…skoro majčinski.
Sjednem ja kraj sutkinje i crtam…crtam…crtam….reko:
- Draga moja sutkinjo…taj čovjek ako je ikad pješačio tuda…morao je preskakati zid visine 2 metra…i naravno pri povratku još jednom preskočiti ga…a pošto se radi o čovjeku koji ima 60 godina, ja čisto sumnjam da je on skakao preko zida, jer tko normalan preskače zid ako ima okolo normalnu livadu. Uostalom…da me je itko živ pitao…pa imam slike od tog zida jer smo sve poslikali (okrenem se prema odvjetniku konju) radi ovakvih, zbog kojih sam ja ovdje u reflektirajućem prsluku i svjetlim ka sinjska gospa!“
- Ma imamo i mi neke slike od prije…ali gospodin tvrdi da je on taj put koristio.
- Sutkinjo, Sergej Bubka ga nebi koristio a on je skaka preko 6 metara uzrak. Pa ko u pekaru ulazi četveronoške?...pa el imaju norme normalnog ponašanja? Pa ko lud skače preko zida svaki dan…najmanje dva put, jel…jer ako je negdje otišao, mora se i vratiti…jel tako?
- Mogu li ja nastaviti sa pitanjima? – upita odvjetnik sutkinju
- Izvolite kolega, slobodno. – reće mu sutkinja
- Dakle… - nastavi odvjetnik – jel bilo nužno rušenje pješačkog puta?
- Sutkinjo oćete vi mene braniti? Pa ja već 10 minuta ka gramofon kad preskače, ponavljam da puta nije bilo. Pa el mene iko živ ovdje sluša? Pa što bi ja odgovara na pitanja koja nemaju veze s vezom? Jesam ja uljni radijator da mene nitko ne sluša il što?
- Dobro…ja mislim da nema smisla dalje ispitivati svjedoka koji ostaje pri svojoj izjavi – kaže sutkinja i skrati moj boravak u sudnici i usput mi skine ovog konja od odvjetnika sa grbače.
Na kraju mog svjedočenja…pita mene sutkinja:
- Vi ste slobodni…i da vas pitam….tražite li kakvu naknadu za današnje svjedočenje?
- Kakvu naknadu?
- Pa imate pravo na nadoknadu troškova…prijevoza npr.?
- A jel može jedna jumbo pizza na Kastvu i pola litre točene?
- To ne. (smije se)
- Onda mi ne treba ništa
To je bilo prvo svjedočenje. Na ovom zadnjem prije godinu dana…odvjetnik se lovio za glavu što sam sve israo…samo istinu naravno…a sudac je rekao odvjetniku:
- Kolega…gdje vam je pamet bila kad ste ovog čovjeka zvali za svjedoka? Pa ovaj vas je zakopao bar 10 metara pod zemlju!
Na sudu sam skužio jednu stvar – od 2 zaraćene strane, jedna se uvijek boji ISTINE.

utorak, 16.08.2011.

LIČANIN NA PUTU ZA MARS

Neki dan sam čitao o onom američkom robotu koji se nalazi na Marsu a ujedno me podsjeća na tenkić poručnika Grubera iz serije „Alo alo“ (maj litl tank). Eto…danas po Marsu praše roboti a već danas sutra će ići i ljudi. Kad će ljudi hodati po Marsu, ja ne znam…ali bi volio da, prvi koji nogom stupi na marsovu površinu, bude moj kršni Ličan. Kad gledaš kompletnu državu, nas Ličane se sustavno zanemaruje. Nigdje nas se ne spominje…a možda je i bolje tako…ostajemo neiskvareni i onakvi kakvi jesmo. E sad…meni se po glavi vrzma, što bi bilo kad bi taj moj LIKOTA išao na Mars?

Pa krenimo
Na taj dan kad bi se spejs šatl lansirao na Mars, moj Likota bi se probudio oko 2 popodne jer je noć prije tulumario po američkom Hjustonu vukuć se do kasnih jutarnjih sati po narodnjačkim klubovima. Oko 3 sata po njega bi došli NASA-ini stručnjaci i onako mamurnog bi ga odvezli u crnom džipu i to ravno do lansirne rampe. Na tako mamurnog bi obukli svemirsko odjelo, nabili mu kacigu i posjeli ga u sam vrh spejs šatla zajedno sa još dva astronauta, jednim afroamerikancem i jednim Kinezom…dakle ukupno 3 člana posade. Sjedio bi on sa svojim kolegama i lagano ih odmjeravao pogledom dok bi drugom rukom otkopčavao šlic na svemirskom odjelu i ispod lijevog pazuha vadio bocu karlovačke pive. Bocu bi otvorio na upravljačku konzolu spejs šatla jednim udarcem desne ruke a čep bi pogodio afroamerikanca u glavu.
- „Garavi!...oš gutljaj?“ – upitao bi moj likota afroamerikanca samo da počne neku konverzaciju
- „Ja nisam GARAVI nego sam amerikanac i ne…hvala…neću gutljaj.“ – bio bi pomalo ljut amerikanac
- „Nisi garavi?!?! Zemljače moj ja nešto garavije u životu vidija nisam.“ – a onda bi se okrenuo prema kolegi Kinezu i onako skočio u svom sjedalu – „A boktemilijeba…štoj tebi sa očima???“
- „Ja sam Kinez…nama su oči takve“ – objašnjavao bi mu Kinez
- „Pa esi ti bija kod očnog? El ti išta vidiš krozte oči, ćaća te ludi jeba?“ – a Kinez mu nebi odgovorio

Kako se na lansiranje uvijek čeka po 2-3 sata…moj Likota bi kratio dosadu pjevajući ličke pjesme, igrajući sam sa sobom „čovječe ne ljuti se“ te prepričavajući Amerikancu i Kinezu kako je 91-e goloruk osvojio tenk JNA, srezao ga i dobio kunu i dvajs lipa u „Metisu“. Njegove priče prekinuo bi dubok glas iz centra u Hjustonu:
- „PRIPREMITE SE ZA LANSIRANJE!!!“
Likota bi otpio zadnji gutljaj iz 7-me flaše karlovačke te je bacio preko ramena i zavezao se remenjem za sjedalo. Krenulo bi odbrojavanje…10…9…8…7..6…5…4…3…2…1...0. Lansirna rampa bi se odvojila od spejs šatla a on bi krenuo u nebo.
- „AL TRESEEE SUNCE TI JEBEM!!!! – oduševljeno bi vrištao moj Likota te nastavio – „GARAVIII…BOKTEMILIJEBA AL DRMA…OVO GORE NEG MOJ STOJADIN ŽARU TI NEBESKU POLJUBIM!!!“
Nakon samo 9 minuta od lansiranja, likota bi kroz prozor spejs šatla ugledao Hrvatsku
- „JAOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!! LJUDI ENO MOJE RVACKE!!!!“
Dok bi Amerikanac i Kinez kolutali očima…iz sjedala u kom sjedi Likota dopirala bi pjesma:
- „ZOOVIII SAMO ZOOOVIIII….SVII ĆEEEE SOKOLOOOVIIIII…ZATE ŽIIVOOOT DAAATIIIII….“
- „Odbacite gorivo te upalite vlastiti pogon…nalazite se u svemiru!“ – pjesmu bi prekinuo Hjuston
- „Za koji kurac da odbacimo gorivo, evo ođe na ovim kazaljkama pokazuje da imamo još 3 tone nafte….sunce ti jebem da bacim 3 tone nafte? Pa ja po Like izorem sa tolikačkom naftom!“ – objašnjavao bi Likota Hjustonu
- „Likota, poslušaj naredbu…i to nije nafta!“ – kratko bi odbrusio Hjuston
- „Ajte u pičku maternu!“ – rekao bi Likota i pritiskom na tipku „EJECT FUEL“, odbacio spremnike goriva
- „Sad se možete odvezati iz svojih sjedala!“ – rekao bi im Hjuston
Moj Likota bi se odvezao i skužio da lebdi. Lebdjelo bi i onih 7 popijenih flaša karlovačke…zveckale bi u prostoriji u kojoj bi se međusobno sudarile a zvuk stakla bi iznervirao Amerikanca
- „Predlažem da te prazne boce bacimo u svemir?“ – upitao bi Amerikanac mog Likotu
- „Garavi??? Pazde momak da neb ja tebe bacija iz spej šatla, a ne boce! Pa općinu ti jebem, jedva sam u Brinju dobija flaše bez kaucije…još mi račun u džepu!“

Nebi dugo vremena prošlo a moj likota bi opet iz svemirskog odjela izvukao flašu…ovaj put flašu badelovog konjaka.
- „Pa majku mu jebem…ne leti se svaki dan u svemir….dajde momci da svako mazne po ednu čaš´cu konjačića…neće vam jaja otpast!“ – te bi iz jednog pokreta zgloba otvorio flašu iz koje bi mjehuri konjaka počeli letjeti po prostoriji.
- „Budalo!!!...Sve ćeš nas zasrati sa tom tekućinom!!!“ – panično bi vrisnuo Kinez
- „Zasrala ti se mater kad te rađala…ćeno te jeba u nogav´cu od lača?“ – prijetio bi mu moj Likota dok bi lebdio prostorijom i ustima lovio mjehure badelovog konjaka te nastavio – „Mmmmmmmmmm…al je fin. Al bi se zajeba da ga nisam ponija!“ – rekao bi on mislivši na konjak
Negdje na pola puta do Marsa, Likota bi se sjetio svoje žene Kate te zatražio od Hjustona:
- „Alo Hjuston?“
- „Reci Likota?“
- „Dajde mi nazovi Katu u Brinje!“
Nakon samo 30 sekundi začuo bi se ženski glas:
- „Alo?“
- „Alo Kate, puška te nanišanla…ja sam Mile!“
- „Recide?“
- „Jes krave naranla?“
- „Jesam.“
- „El mali uškoli pička mu materna divlja?“
- „Je.“
- „Pa što šutiš bogamilijeba?“
- „Gledam Ezela, aj u pizdu maternu i ti i krave i mali…dajde me ednom pust´te da na miru pogledam serju!“ – i poklopila bi mu Kate
Ovu drugu polovicu puta do Marsa, moj Likota bi kratio tako da bi ispunjavao kladioničarski listić…strugao bi kurje oči sa nogu i to sa lovačkim nožem kojeg bi imao za pasom…čistio bi pištolj kojeg je također ponio sa sobom…riješavao bi križaljku…pokušavao zaljepiti poster Renate Sopek na zid…bacao pikado strelice na Kineza…bio na fejzbuku preko mobitela i pridruživao se grupi „SVI MI KOJI KRADEMO DRVA NOĆU DOK LUGAR SPAVA“…opet pjevao ličke pjesme…a onda…onda bi iz Hjustona došlo:
- PRIPREMITE SE ZA SLIJETANJE NA MARS!!!!
Likota bi skočio ka proboden bajunetom. Kroz prostoriju bi mlatarao rukom te se nekako dokopao ormara iz kojeg bi izvadio ganjc novu motornu pilu marke „Stihl“ koju je 3 dana prije polijetanja sakrio u ormar.
- „Pobogu…što će ti to???“ – upitao bi ga Amerikanac
- „Garavi…a što misliš da ću se vrat´t kući praznije ruku?“ – govorio bi Likota uvjeren da na Marsu ima guste bukove šume
Spejs šatl bi se lagano, uz par manevara, spustio na marsovu površinu. Likota bi dobio upute iz Hjustona da je on prvi čovjek čija će noga kročiti na Mars i da kompletna zemaljska kuga čeka njegove prve riječi koje će izgovoriti te da po mogućnosti to bude nešto pametno kao što je bilo kad se sletilo na Mjesec pa reklo – „Ovo je mali korak za čovjeka a velik za čovječanstvo“. Primio bi on to na znanje i krenuo prema izlaznim vratima spejs šatla. U jednoj ruci bi držao motornu pilu a drugom rukom bi lagano otvarao vrata. Otvorio bi vrata spejs šatla do kraja, te krenuo niz 3 stepenice. Već na prvoj bi zapeo te, koliko je dug i širok, prostro po marsovoj površini. Motorka bi odmah odletjela 200 metara od njega a on bi kacigom rovao po prašini marsove površine. Na Zemlji bi sve uši bile napete…a sa Marsa bi došle prve riječi
- SUNCE TI JEBEM, JA SE RASU KA PIČKA!

nedjelja, 14.08.2011.

Puna država "kamena temeljca"

Nema majko, čim se bliže izbori odma se udaraju KAMENI TEMELJCI. Osim što smo najuhapšenija zemlja na svijetu (pojam „najuhapšenija“ = puno ih se hapsi a nikog se ne osuđuje) sad smo i NAJKAMENITO- TEMELJNA zemlja na svijetu. Nema općine u kojoj se nije krkno KAMEN TEMELJAC. Kad za jedno 12 milijardi godina arheolozi budu kopali po području današnje Hrvatske, naći će tečajnu listu na kojoj je švicarac 7,16 kn i kamene temeljce. Da je sabrat sve to temeljno kamenje, moga bi opizderit još jednu piramidu baš ka onu od onog Keopsa.
Pelješki most ima tolko temeljnog kamenja da je pravo čudo da nije gotov od tog samog kamenja temeljca.

U skladu sa svim gore napisanim, napravio sam malu analizu fotografije sa jednog takvog polaganja kamena temeljca…pa krenimo



REDOM PO BROJEVIMA (a vi nađite na fotki...nije teško):
1. NOVA LOPATA – Znate kad ćete na baušteli vidjeti novu lopatu? Ama nikad. To su obično sjebane lopate…napukle…iskrivljene…klimave…al brale, kad dolazi kakav državni dužnosnik, ta lopata mora biti najbolja lopata na zemaljskoj kugli. Nedaj bog da baci beton iz sjebane lopate…nedaj Bog da si zašprlji dlan ruke sa komadom drva – odma bi je helikopterom prevezli u KBC REBRO. Zato to uvijek mora biti ganjc nova lopata koju će kasnije šef gradilišta odnjeti doma i zašarafiti na zid ka što lovci šarafaju glave mrtvih životinja a ispod lopate će pisati – DIRALA KOSORICA OSOBNO. (Navodno takva lopata postiže veću cijenu od dresa kojeg je nosio Messi osobno i to u tekmi protiv Reala).
2. NOVE TAČKE – Gledaj tačke na slici! Pa jeo bi iz njih. Ja sam zadnji put takve kod sebe na baušteli vidio…ma…ma jebote, pa nikad ih nisam ni vidio. Naše tačke su totalni sjebarluk. Ako oš sa njima ići desno, onda ih moraš vozit ravno….same idu desno. Ako oš ići ravno, onda se moraš pravit da ideš desno. Ljeva ručka je 20 cm niža od desne pa kad vidiš da netko vozi te tačke, misliš da ima Parkinsa…baca ga po baušteli ka da ga struja drma. A gle ovih tački. Jeba te krušna mrva pa ja nisam ni znao da su tačke u orginalu zelene boje!?!?!?!?
3. PODASKAN POD – Vidi majke ti…popodili pod daskama da elita može hodat po ravnom. To je isto sastavni dio u ceremoniji polaganja kamena temeljca. Sve daske iste širine. Jebalo majku, meni kad pošalju daske, jedna je široka 30 cm…pa jedna 11…pa 8…nebi našao 2 iste da se na glavu nasadiš. I kad šalju one dužine 5 metara, uvijek mi dođu one od 3 metra…i obratno. Eto…nedaj Bog da političar hoda po neravnom…izvrne nogu i moš ga jebat, ko će nam vodit državu?
4. DVA RADNIKA SA ŠLJEMOVIMA – Gledaj ovu dvojicu. Prvo su 11 dana vršili selekciju unutar firme, koja će dva radnika stajati kraj Kosorice nebi li ju nedaj bože dvojica krivo odabranih opizderila lopatom po glavi. Ovdje se vrlo vjerovatno radi o dva simpatizera HDZ-a koji su ovom prilikom obučeni u čista radna odijela koja će po završetku polaganja kamena temeljca morati vratiti nazad u skladište i obući svoje radne hlače koje su u potpunosti šuplje a najveća rupa je uvijek oko jaja i prkna jer tu uvijek prvo pucaju. I jedan i drugi imaju šljemove na glavi a to je vrlo vjerovatno i prvi i zadnji put da su ih i imali….to šljema vidjelo nije nikad…pogotovo ovaj desni…gle ga?...on ka da misli da ima mačku na glavi.
5. RIJEDAK BETON U TAČKAMA – Stari moj…gledaj ovo. To beton??? Proljev je gušći.. Jeba je mater svoju i taj kamen temeljac ako je zavaljan u ovakav beton. Doduše…da je u tačkama pravi beton, Kosorica nebi mogla lopate ni dići…pa bi ceremonija potrajala…a uostalom ne mogu ni zamisliti scenu u kojoj ona gurne lopatu u tačke pa ju ne može izvaditi. No tu je na slici i ovaj iz HSS-a al odma bi dobio žuljeve na ruci pa bi i njega morali helikopterom HV-a prebaciti do KBC Rebro da mu previju dlanove…ipak se radi o vrlo osjetljivoj koži.
6. OVI ŠTO SE SMJEŠKAJU NA SILU – U bacanju „betona“ po kamenu ne vidim ništa smješno osim ako medicina nije umješala prste, u što čisto sumnjam. Ovo bi se u osnovnoškolskom i srednjoškolskom žargonu zvalo – „klasično uvlačenje u šupak“...znate ono kad bi profesor rekao nešto što je gluplje od pedofilije a onda se nađu bar 3ojica koja se smješkaju onim ujednačenim tonom i u pravilnim razmacima – „HA HA HA HA HA HA“. Evo…Kosorica baca beton po kamenu a gle njih – cezdre se ka pička na nove gaće, što bi se reklo. Što je tu smješno? Aj molim te…što je tu jebeno smješno? Pa i ja bi se smijao. Gle ove desno – umire od smjeha. Ne znam. Možda je na kamenu isklesan lik Zorana Milanovića iz SDP-a?
7. OVI SA SUNČANIM NAOČALAMA – To su tkz „Man in black“. Njih boli kurac za kamen temeljac. Oni su oni koji čekaju da ta ceremonija završi nebi li se u restoranu „DVA VEPRA“ mogli rastaviti ka mina, od jela i pića. Jeebe se njima za kamen temeljac kad i sami znaju da je to predstava za narod.
8. VELEČASNI – A kad sabereš sve te točke od 1-7…samo velečasni fali da to bude onaj pravi pravi cirkus…i…evo ga.

ponedjeljak, 08.08.2011.

DRUG MILICAJAC against POLICAJAC

Ima sam 10 godina kad smo ćaća i ja jurili preko 45 km/h u „crvenom zmaju“...fići. Ja sam morao sjediti otraga jer sam bio mali mada sam već tada skoro bio višlji od ćaće. Jurili smo jednom od milion i 200 ravnica koje vode do našeg sela. Ja sam stalno gleda kako ćaća šalta iz druge u treću i tu i tamo iz treće u četvrtu. Pomno sam pratio kad stišće kvač´lo a kad gas. Onda je ćaća dreknijo iz sveg glasa:
- ENO GA BOGTEMILIJEBA!!!!
Ja nisam zna ni koga evo ni što ga evo, a on nastavi:
- Nemoj da te čujem da išta pričaš pičkat materna divlja…esi me čuo?
- Jesam ćaća.
Ćaća je usporava a ispred nas se odjednom ukazao „plavi zmaj“ sa plavom rotirkom na krovu. Bio je to avto od druga milicajca. Ja sam se sav ozario od sreće…pa to je drug milicajac a i sam sam htio biti milicajac.
- Ćaća pa to je milicajac!!!! - oduševljeno sam vrištao
- Šuti pičkat materina, ne rade mi ljevi žmigavci!
Ćaća je zakočio a ja sam se gurao da vidim druga milicajca. Bio je krupan i imao je brkove…doduše, nisam vidio ni jednog koji nije imao brkove. Imao je bijelo remenje oko sebe i one bijele pizdarije na podlakticama.
- DOBAR DAN DRUŽE! -progrmi drug mil´cajac ka sveti Ilija gromovnik
- Dobar dan druže! – reće ćaća a čujem mu u glasu da se usra
- DRUŽE…JESTEL ŠTO PILI!?
- Ama ni kapi. Evo malog vodim iz bolnice. – viče ćaća a ja razmišljam kako laže. Popio je 2 pive jer je u bolnici naiša na nekog iz sela pa njih dva po pivama dok sam ja broja muve u hodniku.
- NISTE NIŠTA PILI!?
- Nisam malogami!
Ode drug milicajac do svog avta a ja se preklopim preko sica i kažem ćaći:
- Lažeš ćaća…popio si dve pive…saću te reći drugu milicajcu!
- Aj reci, ima da ti kosti polomim…aj probaj pičkat materna da ti sunašce žareno jebem! Sjedi nazad dok te nisam izdeveta ka magare!!! Neš kuć živ doć!!!! Jat kažem!
Eto druga milicajca nazad a ćaća sve gleda u mene.
- DRUŽE IDEMO KONTROLA SVJETALA…NA MOJ ZNAK IMA DA UPALIŠ DUGA PA KRATKA.
Sjetim se ja, nije mi ćaća htio kupit čokoladu u bolnici. Reka mi je da koju će mi pičku maternu čokolada jer da će mi svi zubi poispadat van i da ću biti ka stari deda škrbavih zuuuba. Zna sam da me mulja. E reko sad ću ti vratiti!
- DRUŽE MILCAJAC…REKA ĆAĆA DA MU NE RADE LJEVI ŽMIGAVCI – rečem ja i vratim se nazad na sjedalo
- O jebaćuti milu majku – reče ćaća ka iz topa a drug milicajac reče:
- DRUŽE JEL TO ISTINA!?
- Pa…pa…pa… - muca ćaća ka guvrener Rohatinski
- DRUŽE PALIDE LJEVE ŽMIGAVCE DA TO ODMA PROVJERIMO!!!
Nema što ćaća nije popalio i pogasio. Od svjetala, žmigavaca, brisača, štop svjetla, rikverc svjetla…hm…mislim da je to i sve na fići. Nije bitno. Ćaća se sav uznojio ka da je bio na vojnoj vježbi a meni bilo sve zanimljivo…pogotovo pištolj za reverom druga milicajca. Sve je bilo interesantno dok nismo krenuli kući. Onda mi je ćaća jebava sve živo i neživo i da će me, kad dođemo kući, preb´t ka vola u kupusu. Odera ga drug milicajac za žmigonju a meni bilo drago – nije htio kupit čokoladu, eto ti sad.
E sad…čemu ovaj tekst. Pa to je recimo bio drug milicajac kojeg se svatko bojao. Doduše ja ne, al ćaća i njegovi prijatelji da. Drug milicajac je bio bog i batina. On ti je momentalno krojio sudbinu i to na licu mjesta. Pendrečili su di su stigli i koga im se prohtjelo. Valjda je bilo, ko ispendreči više ljudi dobije veću plaću!? – ne znam.
A danas?
Danas ta naša policija nosi samo ime policija. Imaju oni i pendreke i pištolje ka i drug milicajac…al ovaj naš policajac treba izreći 44 usmena upozorenja da izvuče pendrek…izvlačenje pištolja graniči sa sajens jebenim fikšnom, tako da bi im bilo bolje da nosaju pištolje na vodu. Jeste primjetili da kad nekog i ispendreče, onda novine drugi dan UUUVIJEK napišu da je taj koji je dobio po tamburi, žrtva.!!!! Uvijek – „Istukli nevinog mladića!“…a to obično bude lokalna budala za koju cijelo selo, mjesto, grad, znaju da je budala...al uglavnom – ON NEVIN BIO. Ma nevin moj kurac. I onda što? – suspendiraju tog policajca. I onda što? – Svaki sljedeći policajac razmišlja da će i on biti suspendiran ako udari „nevinog“ a ko će onda platiti ratu kredita. I onda što? – I onda imate hrpe okuraženih i ohrabrenih budala koje znaju da im nitko ništa neće, pa rade pizdarije. Aj reci da nije tako? Pa el ga opizdi po glavi – drugi dan u „24 sata“ – „POLICIJA ISTUKLA SLUČAJNOG PROLAZNIKA, snimio čitatelj...500 kn nagrada“…a SLUČAJNI PROLAZNIK je SLUČAJNI ka što je moj Ibro sa gradilišta u rodu sa engleskom kraljicom i onim njenim blentavim sinom, princom (en ti princa takog) Čarlsom.

Pa pogledajte malo po kvartu? – takvog SLUČAJNOG i NEVINOG odmah snimiš…hoda ka da je oslobodio Knin il u najmanju ruku ka da je bodigard od Fifti jebenog Senta. I jebi ga…policajac se ne usudi jer odmah će ga snimiti čitatelj koji će dobiti 500 kuna…NEVINI će dobiti odštetu a društvo bogatu budalu…a policajac? – suspenziju sa obavijesti da mu je tečaj švicarca sa današnjim danom 7,00 kn.
Pa ti pjevaj borbene.

nedjelja, 07.08.2011.

Kara me Švicarac

Ovih dana i mjeseci glavna tema u državi je ŠVICARAC. Ko bi i na kraj pametni pomislio da će pomutnju u državi napraviti netko tko nikad nije ratovao, dakle famozni gospodin Švicarac. U samom početku, on se ponašao u skladu sa zemljom iz koje dolazi – Švicarske, u bauštelskom žargonu poznatije kao Šviiiiice. Ta Šviiiica sa nikim nikad nije ratovala. U njoj su u drugom svjetskom ratu i Švabe i Englezi držali svoje pare koje su nakon rata opet pobrali a Švico zaradio na kamatama. Rata više nema pa je vidio Švico da pare više nitko ne donosi njemu pa je on odlučio izaći malo van svoje regije i tako došao kod nas. U početku je bio umiljat. Nema ko ga nije volio. Nije puno tražio a puno je davao. Dobrotvor sam taki. Švico je ljudima dao aute…stanove…kuće…sve što je prosječni Hrvat zaželio, Švico mu omogućio. Kad se Hrvat napokon skućio i sautio (sautio = nabavio nov auto) Švico je poludio. U ličkom žargonu, Švico je rekao – „Aha…pojeo si iglu, saš israt tračnicu!“. Upravo se u matičnoj nam državi dešava globalno iseravanje tračnica. Svatko onaj ko je pojeo iglu (digao kredu u Švicarcu) sad mora israt tračnicu. Logika nalaže da na promjer prkna, ili ti šupka, ne može izaći tračnica…ali čovjek bi se zajebao – ni bumbar po zakonu fizike ne može letjeti, a boga mi leti…e pa tako i ovo, sad svima na prkno leti jedna fina teška debela tračnica. Nema ko ju ne sere. Svi se koprcaju ali na kraju mjeseca kad treba platiti ratu, gospodin Švico dođe po svoju lijepo oblikovanu tračnicu. I nije loše za Švicu – dao gram, dobio tonu.

Kako smo mi kao država uvijek podjeljeni…na sjever i jug…na partizane i ustaše…na HDZ-ovce i SDP-ovce….tako smo sad podjeljeni na one koji imaju kredite u eurima i na one koji imaju kredite u gospodinu Švicarcu (čitaj – oni koji seru tračnicu). Opće poznata je želja za međusobnom pomoći i razumijevanjem, kad su Hrvati u pitanju, pa tako neki dan sjedim i pijem pivu te slušam razgovor između dva „prijatelja“.
- Ma ovaj kredit me ubi!
- A imaš u švicarcu?
- Da
- Aaaaaaaaaaa ja sva sreća imam u euru!!!

A ovome što je digao kredit u eurima lice ozareno od sreće što ovaj drugi pati i što ga je na neki način uspio zajebati. Takav smo mi narod. Jednostavno nas veseli kad je nekom drugom teže od nas samih. Nedaj Bog poveseliti se tuđoj sreći, valjda bi umro istoga trena. Koja je to pička materina ušla u nas, ja ne znam. Nadati se da će biti bolje, a istovremeno prvom susjedu željeti zlo!? – moj mozak to nikada neće shvatiti, ali to je današnja Hrvatska. Zašto je to tako, neka se sa tim pozabavi znanost jer je to već lagano preraslo u sferu znanosti.

Teška su vremena. I govoriti da će zasjati neko sunce, bilo bi suludo. Mi čak svi skupa nismo ni svjesni u kakvim smo govnima svi zajedno…i onda…još uspjevamo biti zavisni i ljubomorni…i to beskrajno puno. Bravo. Braaaaaaaaaaaavo. Ajmo pljesak – PLJES PLJES PLJES PLJES.

Neki dan se penjem prema Drenovi i skužim žena stala sa autom i mjenja gumu. Cca 55 godina. Muči se jer ne zna. Prođem sa autom i stanem sa strane malo dalje od nje i ne odem odmah do nje nego brojim aute koji prolaze kraj nje…1,2,3,4,5….30 jebenih auta sam izbrojao i nitko nije stao pomoći. Prišao sam ženi i pomogao joj…još smo se i ispričali…i nasmijali. Kaže da ide do kćeri, a ja je zajebavam da ako je kćer slobodna da bi se ja oženio….a ona da je kćer već udana…a ja da pa što onda da se uvijek može rastati…i nasmijali se žena i ja. Ali 30 auta da prođe i da nitko ne stane!?!?…pa ako sam ja 31 koji je stao – jebo ti ja takav prosjek.

Ako ovaj tekst i kod jednog od vas napravi jedan klik, isplatio se…ako ne – sutra je još jedan novi dan u kom svakom za svakog puca kurac, a takav dan bi šteta bilo neproživjeti.
Živjeli!

<	kolovoz, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31