OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

nedjelja, 21.08.2011.

Svjedok na sudu

Bilo je to prije jedno 4 godine. Dobio ja poziv za sud i to u svojstvu svjedoka. Ja ne znam koja je to pička materna al od tada me krenulo i to u smislu da sam još jednom 5-6 puta bio pozivan za svjedoka na raznoraznim sudskim pizdarijama. Konkretno u ovom slučaju, radilo se o tome da smo mi gradili neku kuću, a prvi susjed je tužio našeg investitora da smo mu mi prilikom gradnje uništili put kojim je on svakodnevno pješačio kući…i eto…uzme mene investitor za svjedoka.

Došao je i taj dan kad sam treba otić na sud. Probudim se ja u jutro…razmišljam…dal da se fino dotjeram il da obučem svoju bauštelsku robu…ma reko, ko jebe civilnu robu, nema do radne…radne robe se boje svi. Obučem ja prljave traperice…radne cipele…majicu neku…i krknem gore reflektirajući prsluk i pravac takav na sud. Dođem ja na vrata od suda a u ruci mi poziv za svjedočenjem. Otvaram ja vrata kad tamo ona dva sudska čuvara stoje kraj detektora za metal. Ja reko:
- Dobar dan momci.
- Dobar dan…kud vi?
- Moram na sud
- Što, radite nešto ovdje?
- Kako mislite radim?
- Pa…ono…zidarija i to?
- Kakva zidarija? Ja sam svjedok!
- Kakav svjedok?
- Pa svjedok jebem ga…evo pozivnica za sud! (i pokažem ja papir ka što su u 2. Svjetskom ratu pokazivali Švabama kad bi ih ovi legitimirali)
- Aaaaaaa….ja sam mislio da radite nešto ovdje. Izvolite prođite kroz detektor metala.
- A da ja izvadim prvo sav metal koji imam po džepovima?
- A može i to.
Stojim ja i vadim…ključeve…mobitel…visak…čavle…e sad ovaj vidio čavle pa kaže:
- Čavle nosite na sud?
- Nosim ih i u pekaru da neću na sud.
- Pa čovječe nebi smjeli
- Ajd da nosim čekić, još bi izgledalo ka prijetnja…al ovako…sami čavli…a i da imam čekić…pa što vi mislite da bi ja zakiva ljude po sudnici???
- Aj prođite kroz detektor!
Prođem ja…a ono govno pišti…
- Jeste vi sve izvadili iz džepova?
- Jesam majke mi
- Pa kako onda pišti?
Jebalo majku…stojim…gledam…razmišljam….sjetim se!
- Aaaaaaaaaaaaa…cipele!
- Što cipele?
- Ma radne cipele na meni! Kroz cijeli đon imaju čeličnu ploču plus još jedna preko prstiju…zato pišti!
- Aj vi prođite…sve je u redu.
Uzmem ja svoj visak…čavle…ključeve…strpam to u džep i pravac sudnica. Tamo sam sjedio u hodniku dok me nisu prozvali. Uđem unutra. Sa lijeve strane u 2 reda sjede neki ljudi. Ispred mene za nekim stolom sjedi njih 5….sa desne strane sjedi jedna žena. Mene mater i ćaća učili da pozdravljam kad negdje dođem…pa ja lijepo njih sve pozdravio sa
- Dobar dan dobri ljudi!
- Dobar dan, izvolite sjesti gospodine! – reče sutkinja
Sjedim ja i gledam po plafonu…okrećem se oko sebe…gledam sve….kad čujem sutkinju:
- A što gledate tako oko sebe?
- Pa…da vam budem iskren…neki dan sam gledao na RTL-u onu njihovu „SUDNICU“…i mogu vam reći…da kod njih to sve skupa bolje izgleda nego kod vas…a i tamo je zapisničarka zgodna a ja ovdje čak i ne vidim zapisničarku.
- (Sutkinja se nasmije i kaže) – Pa imamo i mi zapisničarku!
- Nemojte mi molim vas reći koja je. Mogu pogoditi?
- (Opet se smije) – Izvolite!
- Da nije ona prekrasna mlada dama skroz desno?
- (Smije se) – Jee…jeee…eto vidite da i mi imamo zgodnu zapisničarku.
- Istina…al…inventar vam je loš. Ovo ka da sam na željezničkoj stanici u Vrhovinama…tamo negdje 1954-e.
- A je da…no krenimo mi sa vašim svjedočenjem.
E sad tu izađe odvjetnik od investitora i postavlja mi neka glupa pitanja na koja sam samo odgovarao sa DA ili NE…dosada živa…a onda se digao odvjetnik od ovog konja što je tužio…i pita on mene
- Recite nam gospodine jeli bilo nužno zbog izgradnje uništiti pješački put?
Gledam ja njega…laže ka pas. Puta nikad nije bilo…al nikad.
- Kojeg puta?
- Pa pješačkog, kojeg je moj klijent koristio.
- Da je on njega koristo ja bi njega bar jednom u 3 mjeseca vidio da pješači kraj gradilišta…a sad čovjeka prvi put i vidim…nisam ni zna da je on susjed…da sam zna…posla bi radnika da donese vode a ne prvih 10 dana skapava od žeđi dok nije došla voda na gradilište.
- Odgovorite mi na pitanje?
- Koje pitanje?
Okrene se on prema sutkinji i kaže on njoj
- Ja bih vas molio da svjedoka nagovorite na suradnju!
Kaže meni sutkinja:
- No? Jeste morali uništiti put?
- Ama sutkinjo puta nije nikad ni bilo!
E tu se upliće opet ovaj konj od odvjetnika
- Vi opet ne odgovarate?
- Ama sutkinjo jel imate vi papir i olovku da ja vama nacrtam kako je bilo?
- Imam – kaže sutkinja
- Ma čekajte imam još pitanja – viče odvjetnik
- Dobro sutkinjo jel mogu ja nacrtati na miru? Pa ovaj mi neda da dišem!
- Kolega umirite se i pustite čovjeka da nacrta – reče ona njemu – a vi dođite ovdje kod mene – kaže ona meni…skoro majčinski.
Sjednem ja kraj sutkinje i crtam…crtam…crtam….reko:
- Draga moja sutkinjo…taj čovjek ako je ikad pješačio tuda…morao je preskakati zid visine 2 metra…i naravno pri povratku još jednom preskočiti ga…a pošto se radi o čovjeku koji ima 60 godina, ja čisto sumnjam da je on skakao preko zida, jer tko normalan preskače zid ako ima okolo normalnu livadu. Uostalom…da me je itko živ pitao…pa imam slike od tog zida jer smo sve poslikali (okrenem se prema odvjetniku konju) radi ovakvih, zbog kojih sam ja ovdje u reflektirajućem prsluku i svjetlim ka sinjska gospa!“
- Ma imamo i mi neke slike od prije…ali gospodin tvrdi da je on taj put koristio.
- Sutkinjo, Sergej Bubka ga nebi koristio a on je skaka preko 6 metara uzrak. Pa ko u pekaru ulazi četveronoške?...pa el imaju norme normalnog ponašanja? Pa ko lud skače preko zida svaki dan…najmanje dva put, jel…jer ako je negdje otišao, mora se i vratiti…jel tako?
- Mogu li ja nastaviti sa pitanjima? – upita odvjetnik sutkinju
- Izvolite kolega, slobodno. – reće mu sutkinja
- Dakle… - nastavi odvjetnik – jel bilo nužno rušenje pješačkog puta?
- Sutkinjo oćete vi mene braniti? Pa ja već 10 minuta ka gramofon kad preskače, ponavljam da puta nije bilo. Pa el mene iko živ ovdje sluša? Pa što bi ja odgovara na pitanja koja nemaju veze s vezom? Jesam ja uljni radijator da mene nitko ne sluša il što?
- Dobro…ja mislim da nema smisla dalje ispitivati svjedoka koji ostaje pri svojoj izjavi – kaže sutkinja i skrati moj boravak u sudnici i usput mi skine ovog konja od odvjetnika sa grbače.
Na kraju mog svjedočenja…pita mene sutkinja:
- Vi ste slobodni…i da vas pitam….tražite li kakvu naknadu za današnje svjedočenje?
- Kakvu naknadu?
- Pa imate pravo na nadoknadu troškova…prijevoza npr.?
- A jel može jedna jumbo pizza na Kastvu i pola litre točene?
- To ne. (smije se)
- Onda mi ne treba ništa
To je bilo prvo svjedočenje. Na ovom zadnjem prije godinu dana…odvjetnik se lovio za glavu što sam sve israo…samo istinu naravno…a sudac je rekao odvjetniku:
- Kolega…gdje vam je pamet bila kad ste ovog čovjeka zvali za svjedoka? Pa ovaj vas je zakopao bar 10 metara pod zemlju!
Na sudu sam skužio jednu stvar – od 2 zaraćene strane, jedna se uvijek boji ISTINE.

<	kolovoz, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31