OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

utorak, 16.08.2011.

LIČANIN NA PUTU ZA MARS

Neki dan sam čitao o onom američkom robotu koji se nalazi na Marsu a ujedno me podsjeća na tenkić poručnika Grubera iz serije „Alo alo“ (maj litl tank). Eto…danas po Marsu praše roboti a već danas sutra će ići i ljudi. Kad će ljudi hodati po Marsu, ja ne znam…ali bi volio da, prvi koji nogom stupi na marsovu površinu, bude moj kršni Ličan. Kad gledaš kompletnu državu, nas Ličane se sustavno zanemaruje. Nigdje nas se ne spominje…a možda je i bolje tako…ostajemo neiskvareni i onakvi kakvi jesmo. E sad…meni se po glavi vrzma, što bi bilo kad bi taj moj LIKOTA išao na Mars?

Pa krenimo
Na taj dan kad bi se spejs šatl lansirao na Mars, moj Likota bi se probudio oko 2 popodne jer je noć prije tulumario po američkom Hjustonu vukuć se do kasnih jutarnjih sati po narodnjačkim klubovima. Oko 3 sata po njega bi došli NASA-ini stručnjaci i onako mamurnog bi ga odvezli u crnom džipu i to ravno do lansirne rampe. Na tako mamurnog bi obukli svemirsko odjelo, nabili mu kacigu i posjeli ga u sam vrh spejs šatla zajedno sa još dva astronauta, jednim afroamerikancem i jednim Kinezom…dakle ukupno 3 člana posade. Sjedio bi on sa svojim kolegama i lagano ih odmjeravao pogledom dok bi drugom rukom otkopčavao šlic na svemirskom odjelu i ispod lijevog pazuha vadio bocu karlovačke pive. Bocu bi otvorio na upravljačku konzolu spejs šatla jednim udarcem desne ruke a čep bi pogodio afroamerikanca u glavu.
- „Garavi!...oš gutljaj?“ – upitao bi moj likota afroamerikanca samo da počne neku konverzaciju
- „Ja nisam GARAVI nego sam amerikanac i ne…hvala…neću gutljaj.“ – bio bi pomalo ljut amerikanac
- „Nisi garavi?!?! Zemljače moj ja nešto garavije u životu vidija nisam.“ – a onda bi se okrenuo prema kolegi Kinezu i onako skočio u svom sjedalu – „A boktemilijeba…štoj tebi sa očima???“
- „Ja sam Kinez…nama su oči takve“ – objašnjavao bi mu Kinez
- „Pa esi ti bija kod očnog? El ti išta vidiš krozte oči, ćaća te ludi jeba?“ – a Kinez mu nebi odgovorio

Kako se na lansiranje uvijek čeka po 2-3 sata…moj Likota bi kratio dosadu pjevajući ličke pjesme, igrajući sam sa sobom „čovječe ne ljuti se“ te prepričavajući Amerikancu i Kinezu kako je 91-e goloruk osvojio tenk JNA, srezao ga i dobio kunu i dvajs lipa u „Metisu“. Njegove priče prekinuo bi dubok glas iz centra u Hjustonu:
- „PRIPREMITE SE ZA LANSIRANJE!!!“
Likota bi otpio zadnji gutljaj iz 7-me flaše karlovačke te je bacio preko ramena i zavezao se remenjem za sjedalo. Krenulo bi odbrojavanje…10…9…8…7..6…5…4…3…2…1...0. Lansirna rampa bi se odvojila od spejs šatla a on bi krenuo u nebo.
- „AL TRESEEE SUNCE TI JEBEM!!!! – oduševljeno bi vrištao moj Likota te nastavio – „GARAVIII…BOKTEMILIJEBA AL DRMA…OVO GORE NEG MOJ STOJADIN ŽARU TI NEBESKU POLJUBIM!!!“
Nakon samo 9 minuta od lansiranja, likota bi kroz prozor spejs šatla ugledao Hrvatsku
- „JAOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!! LJUDI ENO MOJE RVACKE!!!!“
Dok bi Amerikanac i Kinez kolutali očima…iz sjedala u kom sjedi Likota dopirala bi pjesma:
- „ZOOVIII SAMO ZOOOVIIII….SVII ĆEEEE SOKOLOOOVIIIII…ZATE ŽIIVOOOT DAAATIIIII….“
- „Odbacite gorivo te upalite vlastiti pogon…nalazite se u svemiru!“ – pjesmu bi prekinuo Hjuston
- „Za koji kurac da odbacimo gorivo, evo ođe na ovim kazaljkama pokazuje da imamo još 3 tone nafte….sunce ti jebem da bacim 3 tone nafte? Pa ja po Like izorem sa tolikačkom naftom!“ – objašnjavao bi Likota Hjustonu
- „Likota, poslušaj naredbu…i to nije nafta!“ – kratko bi odbrusio Hjuston
- „Ajte u pičku maternu!“ – rekao bi Likota i pritiskom na tipku „EJECT FUEL“, odbacio spremnike goriva
- „Sad se možete odvezati iz svojih sjedala!“ – rekao bi im Hjuston
Moj Likota bi se odvezao i skužio da lebdi. Lebdjelo bi i onih 7 popijenih flaša karlovačke…zveckale bi u prostoriji u kojoj bi se međusobno sudarile a zvuk stakla bi iznervirao Amerikanca
- „Predlažem da te prazne boce bacimo u svemir?“ – upitao bi Amerikanac mog Likotu
- „Garavi??? Pazde momak da neb ja tebe bacija iz spej šatla, a ne boce! Pa općinu ti jebem, jedva sam u Brinju dobija flaše bez kaucije…još mi račun u džepu!“

Nebi dugo vremena prošlo a moj likota bi opet iz svemirskog odjela izvukao flašu…ovaj put flašu badelovog konjaka.
- „Pa majku mu jebem…ne leti se svaki dan u svemir….dajde momci da svako mazne po ednu čaš´cu konjačića…neće vam jaja otpast!“ – te bi iz jednog pokreta zgloba otvorio flašu iz koje bi mjehuri konjaka počeli letjeti po prostoriji.
- „Budalo!!!...Sve ćeš nas zasrati sa tom tekućinom!!!“ – panično bi vrisnuo Kinez
- „Zasrala ti se mater kad te rađala…ćeno te jeba u nogav´cu od lača?“ – prijetio bi mu moj Likota dok bi lebdio prostorijom i ustima lovio mjehure badelovog konjaka te nastavio – „Mmmmmmmmmm…al je fin. Al bi se zajeba da ga nisam ponija!“ – rekao bi on mislivši na konjak
Negdje na pola puta do Marsa, Likota bi se sjetio svoje žene Kate te zatražio od Hjustona:
- „Alo Hjuston?“
- „Reci Likota?“
- „Dajde mi nazovi Katu u Brinje!“
Nakon samo 30 sekundi začuo bi se ženski glas:
- „Alo?“
- „Alo Kate, puška te nanišanla…ja sam Mile!“
- „Recide?“
- „Jes krave naranla?“
- „Jesam.“
- „El mali uškoli pička mu materna divlja?“
- „Je.“
- „Pa što šutiš bogamilijeba?“
- „Gledam Ezela, aj u pizdu maternu i ti i krave i mali…dajde me ednom pust´te da na miru pogledam serju!“ – i poklopila bi mu Kate
Ovu drugu polovicu puta do Marsa, moj Likota bi kratio tako da bi ispunjavao kladioničarski listić…strugao bi kurje oči sa nogu i to sa lovačkim nožem kojeg bi imao za pasom…čistio bi pištolj kojeg je također ponio sa sobom…riješavao bi križaljku…pokušavao zaljepiti poster Renate Sopek na zid…bacao pikado strelice na Kineza…bio na fejzbuku preko mobitela i pridruživao se grupi „SVI MI KOJI KRADEMO DRVA NOĆU DOK LUGAR SPAVA“…opet pjevao ličke pjesme…a onda…onda bi iz Hjustona došlo:
- PRIPREMITE SE ZA SLIJETANJE NA MARS!!!!
Likota bi skočio ka proboden bajunetom. Kroz prostoriju bi mlatarao rukom te se nekako dokopao ormara iz kojeg bi izvadio ganjc novu motornu pilu marke „Stihl“ koju je 3 dana prije polijetanja sakrio u ormar.
- „Pobogu…što će ti to???“ – upitao bi ga Amerikanac
- „Garavi…a što misliš da ću se vrat´t kući praznije ruku?“ – govorio bi Likota uvjeren da na Marsu ima guste bukove šume
Spejs šatl bi se lagano, uz par manevara, spustio na marsovu površinu. Likota bi dobio upute iz Hjustona da je on prvi čovjek čija će noga kročiti na Mars i da kompletna zemaljska kuga čeka njegove prve riječi koje će izgovoriti te da po mogućnosti to bude nešto pametno kao što je bilo kad se sletilo na Mjesec pa reklo – „Ovo je mali korak za čovjeka a velik za čovječanstvo“. Primio bi on to na znanje i krenuo prema izlaznim vratima spejs šatla. U jednoj ruci bi držao motornu pilu a drugom rukom bi lagano otvarao vrata. Otvorio bi vrata spejs šatla do kraja, te krenuo niz 3 stepenice. Već na prvoj bi zapeo te, koliko je dug i širok, prostro po marsovoj površini. Motorka bi odmah odletjela 200 metara od njega a on bi kacigom rovao po prašini marsove površine. Na Zemlji bi sve uši bile napete…a sa Marsa bi došle prve riječi
- SUNCE TI JEBEM, JA SE RASU KA PIČKA!

<	kolovoz, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31