Ovih dana i mjeseci glavna tema u državi je ŠVICARAC. Ko bi i na kraj pametni pomislio da će pomutnju u državi napraviti netko tko nikad nije ratovao, dakle famozni gospodin Švicarac. U samom početku, on se ponašao u skladu sa zemljom iz koje dolazi – Švicarske, u bauštelskom žargonu poznatije kao Šviiiiice. Ta Šviiiica sa nikim nikad nije ratovala. U njoj su u drugom svjetskom ratu i Švabe i Englezi držali svoje pare koje su nakon rata opet pobrali a Švico zaradio na kamatama. Rata više nema pa je vidio Švico da pare više nitko ne donosi njemu pa je on odlučio izaći malo van svoje regije i tako došao kod nas. U početku je bio umiljat. Nema ko ga nije volio. Nije puno tražio a puno je davao. Dobrotvor sam taki. Švico je ljudima dao aute…stanove…kuće…sve što je prosječni Hrvat zaželio, Švico mu omogućio. Kad se Hrvat napokon skućio i sautio (sautio = nabavio nov auto) Švico je poludio. U ličkom žargonu, Švico je rekao – „Aha…pojeo si iglu, saš israt tračnicu!“. Upravo se u matičnoj nam državi dešava globalno iseravanje tračnica. Svatko onaj ko je pojeo iglu (digao kredu u Švicarcu) sad mora israt tračnicu. Logika nalaže da na promjer prkna, ili ti šupka, ne može izaći tračnica…ali čovjek bi se zajebao – ni bumbar po zakonu fizike ne može letjeti, a boga mi leti…e pa tako i ovo, sad svima na prkno leti jedna fina teška debela tračnica. Nema ko ju ne sere. Svi se koprcaju ali na kraju mjeseca kad treba platiti ratu, gospodin Švico dođe po svoju lijepo oblikovanu tračnicu. I nije loše za Švicu – dao gram, dobio tonu.
Kako smo mi kao država uvijek podjeljeni…na sjever i jug…na partizane i ustaše…na HDZ-ovce i SDP-ovce….tako smo sad podjeljeni na one koji imaju kredite u eurima i na one koji imaju kredite u gospodinu Švicarcu (čitaj – oni koji seru tračnicu). Opće poznata je želja za međusobnom pomoći i razumijevanjem, kad su Hrvati u pitanju, pa tako neki dan sjedim i pijem pivu te slušam razgovor između dva „prijatelja“.
- Ma ovaj kredit me ubi!
- A imaš u švicarcu?
- Da
- Aaaaaaaaaaa ja sva sreća imam u euru!!!
A ovome što je digao kredit u eurima lice ozareno od sreće što ovaj drugi pati i što ga je na neki način uspio zajebati. Takav smo mi narod. Jednostavno nas veseli kad je nekom drugom teže od nas samih. Nedaj Bog poveseliti se tuđoj sreći, valjda bi umro istoga trena. Koja je to pička materina ušla u nas, ja ne znam. Nadati se da će biti bolje, a istovremeno prvom susjedu željeti zlo!? – moj mozak to nikada neće shvatiti, ali to je današnja Hrvatska. Zašto je to tako, neka se sa tim pozabavi znanost jer je to već lagano preraslo u sferu znanosti.
Teška su vremena. I govoriti da će zasjati neko sunce, bilo bi suludo. Mi čak svi skupa nismo ni svjesni u kakvim smo govnima svi zajedno…i onda…još uspjevamo biti zavisni i ljubomorni…i to beskrajno puno. Bravo. Braaaaaaaaaaaavo. Ajmo pljesak – PLJES PLJES PLJES PLJES.
Neki dan se penjem prema Drenovi i skužim žena stala sa autom i mjenja gumu. Cca 55 godina. Muči se jer ne zna. Prođem sa autom i stanem sa strane malo dalje od nje i ne odem odmah do nje nego brojim aute koji prolaze kraj nje…1,2,3,4,5….30 jebenih auta sam izbrojao i nitko nije stao pomoći. Prišao sam ženi i pomogao joj…još smo se i ispričali…i nasmijali. Kaže da ide do kćeri, a ja je zajebavam da ako je kćer slobodna da bi se ja oženio….a ona da je kćer već udana…a ja da pa što onda da se uvijek može rastati…i nasmijali se žena i ja. Ali 30 auta da prođe i da nitko ne stane!?!?…pa ako sam ja 31 koji je stao – jebo ti ja takav prosjek.
Ako ovaj tekst i kod jednog od vas napravi jedan klik, isplatio se…ako ne – sutra je još jedan novi dan u kom svakom za svakog puca kurac, a takav dan bi šteta bilo neproživjeti.
Živjeli!
Post je objavljen 07.08.2011. u 13:10 sati.