nedjelja, 24.03.2024.
Cvjetnica..
...a napolju' vjetar' kiša' susnježica i na sekundu' zubata sunčica. 3 stupnja je.
Doma' iako sam sama' ugoda' samoj sebi. Meni je svaki' novi' dan..poklon' privilegija..čudo!
Bila ' Vam' dragi moji " obična" nedjelja ( u životu ništa nije obično' sve je " neobično" i neprocjenjivo) ili pak najava Njegova uskrnuća' želim najiskrenije da i u Ljudima usksrnu' zaboravljene' " retro " vrijednosti' pod krinkom novog' " vrlog" modernog ----načina življenja - ljudskost' gdje je čovjek' čovjeku - čovjek' empatija' suosjećanje' brižnost' etc.
A SVIM' političarima svijeta poručujem - Dođite razumu jer tanka je granica' milisekunde' u biti il ne biti.
Mi " mali" a zapravo Atlasi' koji sve Vaše pizdarije' nosimo stoički na ramenima i financiramo vaša prejebavanje' ŽELIMO ŽIVJETii' jer imamo razloga' usprkos i unatoč svemu što nam radite- našeg potomsva' dječice' koja su najbolje' anđeli' neiskvareni i bijeli poput anđelog krila. Nemojte im uskaratit - ŽIVOT!
Da' sanjam UTOPIJU! Nepopravlji sam optimista' bez pokrića! Zarad mojih ljudi' i Vaših!
Ja imam samo još " 3 dobra petka" ostvarit sve moje sanje.
Našim' najdražim ljudima' mladosti' život tek počinje!
Uživajte u danu' bila Vam Cvjetnica il nedjelja' jer NIKAD je više nećemo..ponovo proživjeti!
Uzdravlje!Żd
- 18:59 -
nedjelja, 17.03.2024.
Moja generacija iliti o MENi
Moja generacija' kad se rodila ko nedonošče' vagajuć samo 1750 grama' i nije bilo inkubatora' već su nas' mene' majke držale u kutiji za cipele kraj rerne! Evo nas!
Moju generaciju su hranili s kiselim mlijekom' prežgano brašno s mlijekom i malo limuna i imali smo 14 kg s 9 mjeseci i prohodali' ejjj. Ko mali sumo rvači ( imam fotku) .Nitko tad nije rekao da smo pretili i btw kako dijetešce od 9 mj. može nekom" prijetiti" Sad smo ko manekeni i nikad nismo više imali problema s kilama.
Moju generaciju su' radne mame' na biciklu il na sankama' u 5 ujutro vozile u vrtić' po vremenu svakakvome i nismo ni smrcnuli!
U školi smo nosili kute' plave' na tjelesnom triko' od sintetike ( mrzila sam oboje ' jer si smrdio ko tvor) Jedino " posebni " su imali kutu bordo crvenu. Ja!
Moja generacija je cijelu zimu bila vani'na snijegu od metar' bez skafandera' vraćali se kući sa sigama iz nosa' zaleđeni'sve se na tebi skorilo' pa nas odleđivali. Malo hladna voda' malo rerna.
Igrali smo puljke'klikerali se' trule kobile'babe jage' graničara' care care daješ vojsku' žmirke' lovice' pilus- pale' figure' pokvarenog telefona' pucali karabit..Nikad nam ni bilo dosadno! A naši roditelji o svemu'pojma nisu imali.
Moju generaciju' izbatinali su milicajci' poslije polnoćke' natjerali pse vučjake na nas' poslije rock koncerta!
Mi smo stopirali' švercali se u tramvajima' i išli u Trst po " farmerke" parfeme. Roditelji' pojma imali nisu!
Čitali smo..sve..i zabranjeno. Slušali glazbu..i zabranjenu! Dok nas ćaća ni ufatio. Onda odgojne mjere - kajš' šiba' i ostalo. Al kad' iskusamo to sve..sve isponova.
Prošli smo i rat' rušenje doma' obnavljanje iste i rođenja naše djece ( btw naša djeca su zadnja generacija' sretne' bezbrižne djece koja su se igrala s vršnjacima' napolju etc) u podrumima' pod granatama i bombama.
Prošli smo i otimačinu' deložacije' stečajeve ( fuj koja je to legalizirana' zakonom zaštićena " mafija" . PUT U TUĐINU' kad samo tri puta godišnje vidimo svoje najveće blago..našu unuku...pfuu..ne da mi se više..
Generacijo moja' volim Vas.!p
Posebni smo.
Ima u nama životne radosti' umjetnosti' ljepote' opraštanja' snage 'ko u dvoje tridesettrogodišnjaka! Još uvijek radimo..do stote #####
I može Vam se' na prvu' činit da je ovaj post o meni.
NE' o mojoj je generaciji. Svi smo izuzetni ljudi' a onih kojih više nema..počivali u miru' sjećamo ih se s nostalgijom i radošću' jer još uvije " žive" u našim sjećanjma!.
I više se ne bojimo ničeg! Kako.se' netko ko je prošao i Raj i Pakao' na zemlji može ičeg više bojati..
Idemo dalje! Volim ove svoje' naše godine! Ljub!
- 00:32 -
četvrtak, 14.03.2024.
Geni su geni!
Imala sam 31- jednu godinu kad mi je dijagnostiran poremećaj rada desnog bubrega..zbog kamenja u njem. Moja baka je ostala bez bubrega' zbog istog' u pedesetoj' moja majka u četrdesetoj. Genetika!
Upućena sam u Osijek' na razbijanje kamenja i nešto je krenulo po zlu ( ha' to sam ipak JA) i nakon godinu dana' završim' ponovno' u istoj bolnici s dijagnozom' malog' okamenjenog bubrega kojeg treba odstraniti..operativno! OK! Priroda je il Bog' kako vam drago' namijenila nam dva' s tim da čovjek može živjeti' normalno ( ???) tek s polovicom jednog'bez dijalize.
I zakazan' termin na isti dan' kad je moja šogorica trebala roditi. I ja ' ha nisam' al jesam sujevjerna..pomislim..jedno se rodi..drugo umre i molim se da rodi dan prije..onda sam ko sigurna. I stvarno' naša Lucija ( koja btw i sama sad čeka prinovu) rodi se dan prije. Mojoj sreći nema kraja! Preživjet ću' jeeee!
I noć prije operacije' čitam knjigu gdje je neki doktor' okrenuvši naopako' rengensku snimku' pacijentu..izvadio zdrav bubreg. Ma jebote' cijelu noć nisam spavala i kad je ujutro došla vizita' reko ja glavnom- Ne do Vam Bog' da mi zdrav bubreg izvadite' moja djeca su 14 i 9 godina' trebaju me najviše sad!
Umiri mene glavni ' - ne baš! I odvezu me u opercijsku salu..u mraku. Podigoh pogled i ugleda prelijepe plave oči' anesteziloginje i predstavi joj se i rekoh - Ćerce' pazi na mene' ja imam razloga živjeti!-
Probudila sam se omamljena' nadrogirana' šta već' odvratan je osjećaj kad ti izvuku onu plastiku iz tebe' dušu sam ispovraćala' u šok sobi' ŽIVA ejjjj' s pacijentima postoperativnim' s HIVOM' hepatitisom etc..
I kako sam žilavo čeljade' već sutradan su me premjestili u " normalnu" sobu. Aleluja! Ko da sam došla " doma"!
I konačno sam spavala. I otvorim oči' nakon okrepljujućeg sna i ugledam...časnu sestru kako moli iznad mene. U šoku ( jer ne znam niti jednu' a i ne volim ih) pitam je - Jesam umrla?-
Ona se nasmije' i veli - Nismo ni ti ni ja. Ja sam rođaka' rođake tvog supruga i došla sam ti u posjetu!
Hvala ti BOŽE' Svemiru. I am alive!
U postoperativnom razdoblju' zbog svega čim su me kljukali' nekretanja' nabila sam 20 kg. Bila sam ko buhtla!
I onda sam odjebala to sve' živim ko da mi je zadnji dan' muvit- muvit i imam opet kilažu' ko iz srednje škole. Iskreno' bilo bi mi draže' da imam 5 više jer znate onu..ko bubreg u loju. ......
...... Moj otac' jedne godine' nakon pečenja pečenice za Božić' pao je nasred dvorišta ( vjerojatno hladnoća' dim' a nikako alkohol BC#)i zamro. Mama i ja' oteglimo ga u kuću' nazovemo hitnu' drečimo. Dođe hitna' doktor Sirijac '( btw prekrasan čovjek i liječnik) i moj otac dođe k sebi' proškilji i upita ga' onakog " garavog" - Jesi ti vrag? Jesam rikno?-
Geni' šta ne?
Sorry' što je post duži' ali..ijujuju
Ja sam' još uvik ..TU!
- 00:33 -
subota, 09.03.2024.
Mojoj djeci!
" Lako" je čovjeka napraviti. Još ga je lakše uništiti' a najlakše " ubiti" ' ne oružjem' već zakonima o bezakonju' tkv. Zakonima' koji uporište u ljudskosti nemaju.
Ali odgojiti ČOVJEKA' pravog' koji razmišlja vlastitom glavom' koji se života i svega što mu on donese'ne boji' koji se bori' i u zračku sunčeve svjetlost' šumi' glazbi'umjetnosti' nađe ljepotu i mir..
E to je najzahtjevniji' najteži' najizazovniji " posao" u životu..ako si roditelj!
Volim Vas djeco' moja! Srce mi ko svemir' kad pomislim na Vas. Ponosim se' kakvi ste LJUDI!
P.S - Emotivna sam' za popizdit! Uhvati to mene! Ipak sam žena! Drž te se!
- 21:08 -
petak, 08.03.2024.
ŽENA' kako to gordo zvuči
' a ja eto' nisam sigurna' da to to sam?
Čak ni na drugu, ništa nije kako se čini.
Kao da nisam, a žena sam.
Dijamant nije moj najbolji prijatelj, ne upoznah ga nikada, njegov sjaj ne resi moju sjajnu ruku.
Kap Šanela No.5 ne odjevam za spavanje, ponekad samo, dezodorans kupljen na akciji.
Buket cvijeća ili stih bar jedan malecki, nikad mi darovani nisu.
Umjesto čipkanih,heklanih rukavica često, ma šta često, svakodnevno, nosim radne ili gumene iz Bauhausa.
Pedikure, manikure, masaže s čokoladom, velnesi,bjuti- centri mi nepoznanica,
ali tačke, grablje,mješalice, gletanje, krečenje, teglenje , volani, kamioni selidbeni dobro mi znani.
Emancipirano, odavna sam odbacila štike, jer nemoš u njima trčat s vrećicama,penjat se u buseve, tramvaje, vlakove, izvozit turu od 1500 kilometara- tjedno, bježati od sebe.
Pa ipak, pjesnikinja jedna, u noći ranoproljetnoj, pod grivnom rascvalog kestena zagli me riječima: -žena zmaj si! -
Pa ipak, sanjar jedan u predvečerje proljetno dok trinaestica je bučila Trgom,On uz bezalkoholno i ja uz rezano pivo, pomilova me riječima – u tebi sasvim dovoljno žene ima-
Na prvu, možda sam, ipak, to što jesam – žena.
Odavna' ne ćutim se tako! Tek sam " stroj" za raditi' i zaradati novac!
Drage moje Zmajice' SRETAN VAM DAN ŽENA! Sretan NAM' svaki dan!
Želi Vam' dobrodržeća' i dobrormbajuća BAKA. Ijujuju!
- 21:59 -
ponedjeljak, 04.03.2024.
Što uopće znači' osramotit..nekog?
On ( nakon jedne fešte) - Osramotila si me! Bila si razuzdana!
Ja - Bila sam taman' bilo mi super' i btw kako ja' mogu osramotit TEBE? Ja se osobno' ni najmanje ne osjećam " osramoćenom" Bilo mije lijepo' prelijepo plesala ( s dječicom' 3 god i jedne' na njihovu radost' jer svi su bili ino odrasli i " uvaženi)' pjevala' ( falš' al sa srcem) ijujukala!
On - Da' al dva sata bio sam sam' dok si ti " divljala"!
Ja - Jako dobro znaš kog si oženio prije 40- et godina! Živog' " divljeg" čovjeka' nekog tko je tu' da ti čuva " leđa"da te digne iz " živog blata" kad potoneš' nekog ko te digne do zvijezda! A nas dva' nismo sijamski blizanci.
On - OK' al nisi bila tamo' za mene!
Ja- Nisam ti ja majka i bemti kolko godina imaš' dida?! I toliko smo dugo zajedno' da bi me trebao ZNATI!!!
On - Još uvijek' si mi enigma!
Valjda je TO' recept' dugogodišnjeg braka. Na godinu' 40 godina zajedno' punih u braku. E jesam' svetica!
- 16:48 -
petak, 01.03.2024.
Da li Vam se ikad dogodilo OVO? Meni je!!!!!
Da li ste ikad' parkirali auto u garaži' i mislima ko pčelama punim' zujećim' stali pred vrata garaže..i čekali lift' koji je iza tih vrata' dvoja vrata iza' u hodniku? Meni je' nedavno!
Da li ste' ikad' u milisekunde' shvatili' da ste ostavili ključeve u stanu' pa ne možete niti u stan' nit izać van iz zgrade jer ulazna vrata zgrade su uvijek zaključana? Meni je!
Da li ste se ikad' sami nokautirali' jer je pukla ručka vrečice s konzervama za psa' povoljno kupljenim na akciji' kad ste u zamahu' htjeli je stavit u gepek? Ja jesam' i tjedan dana sam imala nos ko Rudolf.
Da li ste ikad' propali kroz sjedalo stolice' dok ste vješali zavjese i imate ožiljak? Ja jesam i imam' poveći!
Da li ste' ikad' pri kočenju auta' ugurali upaljenu cigaretu u nosnicu? Ja jesam' nemam dlaka u jednoj nosnici' uopće!
Da li ste' ikad' nakon 14 sati rada' od umora' skrenuli autom u krivi trak. Ja jesam' nedavno' . Na sreću' bilo je kasno i izguzeljala sam se. Huuuuu. Veći strah' sam osjetila samo u ratu!
Da li ste ikad kupovali parfem' pa ga našpricali na zapešće' pa vam polunarukvica ( nije ring) zapela u nosnici' da ste je skoro poderali. Pokušala sam to izvest' svjesno' namjerno ko experiment i nisam uspjela. Dovoljno da' nema dlaka u njoj!
Da li ste ikad' propalili krov automobila cigaretom? Ja jesam' više puta' na užas mog supruga!
Da li ste ikad' pali s trešnje' milimetar od vila' na pokošenu travu i prošli neozlijđeno! Osim ponosa i velikih upitnika.
Da li ste se' ikad' strmospizdili niz 15- est stepenica' sa saltom mortale ( par puta) i zadnje tri' s dupetom - boin' boing' boing' zaustavili se milimetar od radijatora? Ja jesam' i prošla samo s plavicama' slomljeno..ništa!
Da li ste ikad' premještali komodu' sami' i niste osigurali ladicu' pa vas rub jedne' opizdio u oko. Dobro da nisam oslijepila' već samo plavo' crno oko imala. I u firmi me pitali - Frau Buba' jel vam treba pomoć' aludirajući na mog' dušu od čovjeka' supruga. Rekla im - Prije bi ja njega udarila da zasere nešto' al On mene..nikad@
Da li ste ikad bili JA? Hvala Bogu' niste jer ja sam' sebi' najveća opasnost i prijetnja.
Al' u svemu tom' imam Anđela čuvara' pa taljigam dalje' samo s ožiljcima.
Samo' danas' da mi taj glas nije rekao - Pazi! Bila bih' autom udarila biciklistu ( Kamikaze' lude)' mene bi udario auto' koji mi je oduzeo prednost' tramvaj bi me pokosio' bus ( vozači su luđi od biciklista) bi me satro!
Ja istinski i duboko' vjetujem u Anđele čuvare!
Stigla sam' nedirnuta domu svom!
- 00:42 -
