četvrtak, 14.03.2024.
Geni su geni!
Imala sam 31- jednu godinu kad mi je dijagnostiran poremećaj rada desnog bubrega..zbog kamenja u njem. Moja baka je ostala bez bubrega' zbog istog' u pedesetoj' moja majka u četrdesetoj. Genetika!
Upućena sam u Osijek' na razbijanje kamenja i nešto je krenulo po zlu ( ha' to sam ipak JA) i nakon godinu dana' završim' ponovno' u istoj bolnici s dijagnozom' malog' okamenjenog bubrega kojeg treba odstraniti..operativno! OK! Priroda je il Bog' kako vam drago' namijenila nam dva' s tim da čovjek može živjeti' normalno ( ???) tek s polovicom jednog'bez dijalize.
I zakazan' termin na isti dan' kad je moja šogorica trebala roditi. I ja ' ha nisam' al jesam sujevjerna..pomislim..jedno se rodi..drugo umre i molim se da rodi dan prije..onda sam ko sigurna. I stvarno' naša Lucija ( koja btw i sama sad čeka prinovu) rodi se dan prije. Mojoj sreći nema kraja! Preživjet ću' jeeee!
I noć prije operacije' čitam knjigu gdje je neki doktor' okrenuvši naopako' rengensku snimku' pacijentu..izvadio zdrav bubreg. Ma jebote' cijelu noć nisam spavala i kad je ujutro došla vizita' reko ja glavnom- Ne do Vam Bog' da mi zdrav bubreg izvadite' moja djeca su 14 i 9 godina' trebaju me najviše sad!
Umiri mene glavni ' - ne baš! I odvezu me u opercijsku salu..u mraku. Podigoh pogled i ugleda prelijepe plave oči' anesteziloginje i predstavi joj se i rekoh - Ćerce' pazi na mene' ja imam razloga živjeti!-
Probudila sam se omamljena' nadrogirana' šta već' odvratan je osjećaj kad ti izvuku onu plastiku iz tebe' dušu sam ispovraćala' u šok sobi' ŽIVA ejjjj' s pacijentima postoperativnim' s HIVOM' hepatitisom etc..
I kako sam žilavo čeljade' već sutradan su me premjestili u " normalnu" sobu. Aleluja! Ko da sam došla " doma"!
I konačno sam spavala. I otvorim oči' nakon okrepljujućeg sna i ugledam...časnu sestru kako moli iznad mene. U šoku ( jer ne znam niti jednu' a i ne volim ih) pitam je - Jesam umrla?-
Ona se nasmije' i veli - Nismo ni ti ni ja. Ja sam rođaka' rođake tvog supruga i došla sam ti u posjetu!
Hvala ti BOŽE' Svemiru. I am alive!
U postoperativnom razdoblju' zbog svega čim su me kljukali' nekretanja' nabila sam 20 kg. Bila sam ko buhtla!
I onda sam odjebala to sve' živim ko da mi je zadnji dan' muvit- muvit i imam opet kilažu' ko iz srednje škole. Iskreno' bilo bi mi draže' da imam 5 više jer znate onu..ko bubreg u loju. ......
...... Moj otac' jedne godine' nakon pečenja pečenice za Božić' pao je nasred dvorišta ( vjerojatno hladnoća' dim' a nikako alkohol BC#)i zamro. Mama i ja' oteglimo ga u kuću' nazovemo hitnu' drečimo. Dođe hitna' doktor Sirijac '( btw prekrasan čovjek i liječnik) i moj otac dođe k sebi' proškilji i upita ga' onakog " garavog" - Jesi ti vrag? Jesam rikno?-
Geni' šta ne?
Sorry' što je post duži' ali..ijujuju
Ja sam' još uvik ..TU!
- 00:33 -
