srijeda, 11.11.2020.
Dan, kad okovali su Anđela!
Vidjeh ga, u prolazu, okovanog i srce mi se smanjilo, stegnulo, u trunčice, umah pretvorilo!
I u noći bez mjesečine, skrita maglenim plaštom, krenuh ga, otkivat.
I dočeka me Zakon, s reflektorima, žicom, sucima, lisicama i pendrecima, megafonima:
-Anđeli su sad zabranjeni, okovani su, kaznu ti pišemo, odjebi, jer i ti bit ćeš okovana-
- Ja očima srne, suza punih, zavapih -
Ali to je Anđeo, ima krila, ne može podnijeti okove! Ljudi su grešni, ne ON! Kazni NAS, mene, ne njega, ON zgriješio nije ništa.MI ljudi smo! Pustite bar mog Anđela čuvara! -
I Zakon, svemoćan, kazni mene, Anđela iz okova ne oslobodih, i dan taj, kad Anđela su okovali, sveee ošlo je k vragu!
Vjetar uvijek pobjeđuje, Riječ prirode, koja o svem odlučuje, ma mislili ONI da " bogovi" su ,zadnja je! I bit će nam il đelat il majčica!
Borimo se i okovani!
- 19:32 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
