utorak, 16.06.2020.
Oda, djeci mojoj, koja zapravo, od zaćeća NISU moja!
Volim djevojčice, koje u ružičatoj haljinici s čipkom, na volančiće, s kikicama, vezane s mašnom na tufnice, ugledavši se u zrcalu, spuštenih, tugaljivih ramena, nesretno, vele svom odrazu - fuuuuj, izgledam ko curica!-
Kao moja kći!
Volim dječake, koji se vrate iz vrtića, s šljivom na oku i vele - curica me udarila-
A na pitanje - Zašto joj nisi vratio? -
On začuđenog pogleda odgovori - maaamaa pa ona je žensko -
Kao sin, moj!
Obožavam djevojke, divlje kovrčave kose, obojane u 20 boja, plamenih, u traperu, buntovne, koje voze motore, a jedva ih mogu podići, moćne, teške zvijeri, al ih dignu i voze s vjetrom u kosi...u suton.
Kao, ćera moja!
Obožavam mladiće, tek, bradom ko paperje, koji završe na policijskom ispitivanju, razgovorima u Centru, na Sudu, jer branili su od nasilnika i hulja, prijatelje svoje!
Kao moj sin!
Ljubim svaku stopu kojom koračaju...žene koje su rekavši DA...spremne učiniti SVE za svog životnog saputnika, u bolesti, u zdravlju, u dobru, u zlu u stotinama odbijenica za posao, a ostanu pozitivne, nasmijane, vedre, kreativne u svemu..i guraju, na juriš...dalje...
Kao, kći mi!
Ljubim, svaku stopu, kojom koračaju muškarci, koji se ne " srame" reći, da ne spavaju dobro, jer im ljubav njihova života, nije kraj njih, da im beskrajno nedostaje, dok je na putu, dok su razdvojeni..
Kao sinu mom!
Volim, obožavam, ljubim svaku stopu kojom moja djeca koračaju, ne zato, što su moji, što ih rodih i odgojih, već zato, što su do beskraja Svemira i tisuću puta nazad, samo....samo jedinstveni, unikatni i svoji!
Volim Vas djeco, volim Vas, predivne LJUDE!
- 13:09 -
