ponedjeljak, 01.06.2020.

Putovanje u središte....sebe!


Eto, konačno, nakon 7 mjeseci, rada u duplim smjenama, s glupom Coronom, s još glupljim zabranama, imam godišnji! I odlučila sam, konačno tih četraest dana, neprocjenjivih, tako potrebitih, posvetiti SEBI. Prvo zaliječiti, ove moje okornjačene ruke, uništene silnim pranjem, dezifekcijskim sredstvim i polako uspijevam. Riješiti iritaciju kože lica, ma ko šugava sam, imam lišaje po licu, udišući, 10- 12 radnih sati vlastiti CO2, od ovog sranja od maski, koje su zaštita, otprilike ko i prezervativ kog navučeš, a ne jebeš! Ide ..polako! Vratiti 10 kg izgubljenih( a i do tad nisam bila lipa, rumena, debela), pod zaštitnom opremom, iznojenih, ušvicanih, smrdljivih.Ne ide nikako.
I ne nisam putovala u domaju, jet nemam snage, nakon ovih užasnih mjeseci..putovati. Nositi uz osobnu prtljagu i još sepet, papirusina, dozvola, ugovora,, potvrda,testova na pizdarije tipa...zdrava sam, nemam virus! A i iskreno, čim pređem granicu HR, dobijem proljev i kosa mi se, momentalno zamasti, i ostavim tamo hrpu love, u par dana napravim tisuće kilometara i vratim se...dotučena...valjda ovo, moja djeca će bar pokušati razumjeti!
Odlučila sam, ova dva tjedna, posvetiti sebi i samo sebi. Završiti, jer dosta mi je ratovanja sa samom sobom, tu, nadam se toplo, zadnju bitku s vlastitim demonima prošlosti. Napraviti proljetno čišćenje, sebe, izbacati sav taj mulj prošlosti, koji se, s vremena na vrijeme pretvori u živo blato, pa me davi, za udah se borim, koprcam se i ....postaje nepodnošljivo, ko vakum, ko plastična vrećica preko glave!
On, moj suprug je konačno to razumio, pustivši me,brinući se o domaćinstvu, kuhajući i spremajući, perući i čisteći, ne zbog izgovorenih riječi ( on je čovjek od vrlo malo riječi) već zbog mojih napisanih, zbog mojih djela, shvativši, aleluja da..ja..bih bila dobra u svemu i sa svim...moram biti..prije svega dobra sebi!
I čistim, spremam,SEBE, praveći mjesta za nova, radosna iskustva, šetam, pišem, fotkam, družim se s vodom, šumom, pticama, starim lavorima udahnem miris i boje, cvjetnim rapsodijama od žute do crvene.
Danas sam u jednom parku, plesala ( slušaujći s moba glazbu) i djeca, koja su se igrala tamo, su mi se pridružila,.Ima li išta nevinije, iskrenije, bez predrasuda, od DJECE! I stog jedva čekam biti baka, al ona šašava, koja neće peć kolače ( nisam ih pekla ni vlastitoj djeci) već će im napraviti piknik u dnevnoj sobi i učinit da voda u lavoru izgleda ko ocean, da svjetlost svijeće je logorska vatra u džungli, da sve plišane igračke ožive, koja će ih obući, kostimirati, našmikanti da se moji unuci, kraljevima, vilama, gusarima, čarobnicama ćute.
Radim ko mrav, na sebi..jer končno, ne moram, krasti, pol sata za sebe, kao idem se tuširati, pa pustim tuš, a ja sjednem na WC školjku i pišem i odbludim u ..
središte sebe.
Skočite, ne ostavljate snove, za suta. Život je tako krhak, sekunda je potebna...
da sutra, za nas, mene, vas sunce ne izađe
Ostale su mi još dvije najgorče kaplje, uzročno- posljedično vezane.,kao pelin grke! Ako oprostim sebi...oprostiću i Njemu. Hoću li....možda...radim na tom...možda.





- 15:55 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi