petak, 04.07.2014.
hvala, oče moj
Hvala ti,
oče moj na
nikad izgovorenim
riječima- Volim te,
hvala na nikad
dočekanom
bar natruhom
- ponosan sam
na tebe-
hvala što me
nisi vodio
do oltara,
hvala što
nisi bio na krštenju
svoje prve unuke,
hvala što
nisi došao po
mene, dok su
granate padale,
a ja nosila
tvoje drugo
unuče (al ionako nije tvoje, jer ne nosi tvoje prezime)
hvala na svim "lijepim riječima"
dok sam svojoj majci,
( a tvoooojoj supruzi- u dobru i zlu,
u bolesti i zdravlju)
mjenjala pelene,
kupala je i hranila.
Hvala i
za
ovu stijenu,
danas
koja mi pritišće
grudi
pa ne mogu udahnuti
( ne zbog mene, nego
zbog moje kćeri).
Jer iskreno,
da si više
bio tata,
a ne "papirnati"
otac,
vjerojatno ni
ja ne bih bila
tako jaka.
Al, moja kći,
TVOJA UNUKA,
nije ja!
- 16:32 -
Komentari (27) - Isprintaj - #
