Komentari

donabellina.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • Annabonni

    nitko nikoga ne vidi...osim u liftu

    avatar

    17.09.2024. (12:31)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Sa susjedima sam na dobar dan; više od toga ne bih, hvala!
    Većina nosom para nebo. Zadnje nam se doselila pred koju godinu neka modna dizajnerica, e to je tuka na kvadrat s bahatim sinekom i još bahatijom kćeri!
    A kad preko vikenda zatrešte cajke, turiranje jurilicama i živčanim lavežom... ma krasota! A kakti smo u "finom" kvartu! :))))

    avatar

    17.09.2024. (12:59)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    kod mene ni laveža psa a ima ih nekoliko u ulazu

    avatar

    17.09.2024. (13:00)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    A to je u mojoj ulici natjecanje ko ima većeg. Psa je'lte!!!! Ne možeš ništa protiv budaletina. Bio je blaženi mir dok se ova nije doselila. Njen pas (cane corso) laje ko nespašen; najgore je ljeti kad je sve otvoreno. Ostali psi su normalni! Doduše, odemo u vikendicu pa se naspavamo! :))))

    avatar

    17.09.2024. (13:08)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    - ja sveoje susjede upoznam samo kad idem na more, a i to ritko

    avatar

    17.09.2024. (13:46)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    pomažu ti pakirati se ili...?

    avatar

    17.09.2024. (13:56)    -   -   -   -  

  • Moslavac

    Nema najoptimalnije, može biti samo optimalno.

    avatar

    17.09.2024. (14:01)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Naša zgrada u centru grada, iz vremena između dva rata, visoko prizemlje, tri kata ii dvije garsonjere u podkrovlju,... bez lifta... sa susjedima na dobar dan pri susretuma na stubištu... iza kuće park i djećji vrtić... smijeh djece daruje ugodu, a predsjednik stanara mirišljavo stubište... lijepo nam je...

    avatar

    17.09.2024. (14:10)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Moslavac- prihvaćam s leksičke strane ...ni savršen ni veleban nemaju superlative , a ni MRTAV ne bi smio imati osim u tekstovima kada se napiše : mrtav, da MRTVIJI ne može biti

    U standardu često stupnjujemo opisne pridjeve -pa ne zamjeri puno

    ( bitno je i najbitnije......)

    Ali eto, dogodi se i meni greška. Hvala ti na ispravci

    avatar

    17.09.2024. (14:22)    -   -   -   -  

  • Leonard Britvolli

    I can’t say enough good things about this site. It has made managing my assignments so much easier. The writers consistently deliver exceptional work, and the turnaround time is always impressive, even with tight deadlines. The platform is user-friendly, and the ordering process is seamless grademiners.com, which takes a lot of stress out of the equation. The support team is always ready to help, offering quick responses and helpful solutions. It’s the perfect option for students looking to balance a heavy workload without sacrificing quality. For dependable, high-quality academic help, this site is a real game-changer!

    avatar

    17.09.2024. (16:31)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Thank's Leonard : I don't need any support team in my life.

    avatar

    17.09.2024. (16:34)    -   -   -   -  

  • Blumi

    u privatnim kućama u ulici su odnosi srdačniji, ali s vremenom sve mi više znači mir uz što manje kontakata

    avatar

    17.09.2024. (16:42)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Bilo mi je zanimljivo pročitati ovaj post, a usput me nasmijala tvoja rečenica: "nema što nema, čak ni gužve nema". :))

    avatar

    17.09.2024. (16:53)    -   -   -   -  

  • Euro

    Sve nesto cik cak..hehe

    avatar

    17.09.2024. (18:13)    -   -   -   -  

  • j.

    Činjenica je kako je dobar susjed ipak puno važniji nego mislimo, jer nam prvi može priskočiti u nevolji, u što sam se osvjedočio mnogo puta. Mi živimo u kući, ali susjede u uličici poznajemo; s nekima povremeno čak popijemo i kavu ili izmijenimo tegle pekmeza ili flaše soka od bazge i koprive. Jednom sam susjedu u dvorištu upalio auto, zaboravio je ugasiti svjetla, drugi mi je pak javio da mi je guma prazna, tko zna kakve me nevolje poštedio; pitamo jedni druge za jaje viška u subotu uvečer za kolače; dobacimo dječurliji loptu kad padne u vrt, isprintamo starcima eUputnice kad zatreba ili im odemo u ljekarnu po kiši, odvezemo ih koji put zorom usput do bolnice i tako...

    Teško nakon dvadesetak godina takvog života više mogu zamisliti život u zgradi. Prekoputa nas na katu gdje smo živjeli, par mjeseci prije preseljenja policija je probijala vrata loveći dilere; to sam saznao iz novina; poslije mi je prepričavao sada pokojni susjed Franjo. Život u zgradama otprije recimo pola stoljeća nema veze s ovim danas; uvijek se sjetim onog domaćeg filma "Vlakom prema jugu" ako ga se tko još sjeća... Drago mi je da djeca nisu odrastala u ovakvom okružju; to zapravo nema cijene, ostalo je puno manje važno. U zgradi je sigurnije i jeftinije, ali hvala; gledam sumrak u krošnji trešnje i mislim; ja ću, kako stvari stoje, iz ove kuće otići s nogama naprijed... :))

    avatar

    17.09.2024. (18:54)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Apsolutno @Vjetre -to o malim zgradama, dvorištima i ljudima.

    Nedostaje mi vrijeme u starom stanu, gdje su mi susjedi prvi na katu bili roditelji. Njih dvoje dok smo mi na poslu, djeca u školi bili su mamac za tri svoje susjede koje su svaki dan u 10 dolazile na kavu. Onako, normalno kao kod nekoga svoga. Bila je to velika osmerokatnica ali vrijeme je bilo drukčije.

    Nakon smrti roditelja , prodala sam njihov stan i odselila , a s maminim susjedama još se viđam u kvartu. Stare su, hodaju, ali moji su otišli jedan za drugim u šezdeset i nekoj , mladi.

    Navikneš se jer se mijenjaš ma da i ne bi htio

    avatar

    17.09.2024. (19:09)    -   -   -   -  

  • NF

    u potkrovlju prošle zgrade sam se i tukao sa sad već pokojnim susjedom, i naša kuća je neobična, penjemo se u vrt, a Jin i ja spuštamo u šetnju. dobro veli MA, baš zanimljiv post.

    avatar

    17.09.2024. (19:35)    -   -   -   -  

  • Kukumare

    Te naše zgrade još imaju šta pričati, promijenile su naraštaje ljudi, stanara a tek stilova namještaja...

    avatar

    17.09.2024. (19:38)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ja se nisam tukla tako ti svega , ali iznad mojeg starog stana susjeda psihijatrijski bolesna se tukla sa svojom kćeri a ja išla odvajati jednu od druge. Bilo mi je grozno to vrijeme "ispod" jer nikad mira nije bilo.Moja djeca često nisu spavala od njihovih tuča i galame .
    Policija i Hitna bile su česti gosti

    Kukumare     - hvala ti za post o sadašnjoj zgradi. Bivša je bila s ovim susjedima ( tuča, galama, voda na plafonu ) noćna mora

    avatar

    17.09.2024. (19:46)    -   -   -   -  

  • Demetra

    U mojoj se ulici svi znamo, pozdravljamo i čavrljamo kada se sretnemo. Poznajemo se s nekima iz okolnih ulica, kao da smo malo selo iako smo prva zona po plaćanju naknada. Nema izgreda niti galame noću. Sjajno je što se na susjeda može računati ako nešto zagusti. Meni je to odlično.
    Pozdrav s juga.

    avatar

    17.09.2024. (21:37)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    hvala @Demetra....ne kupaš se, ali dišeš Sretno

    avatar

    17.09.2024. (21:45)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Kupam se, more je toplo, vrijeme danas 25 st. Dišem i nešto malo, koliko mogu, hodam.

    avatar

    17.09.2024. (22:29)    -   -   -   -  

  • zemlja2

    Dobro juro.
    Odgovor na tvoj lomentar je na mojoj stranici.

    avatar

    18.09.2024. (08:55)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Hvala......odgovor je ODGOVOR ( pročitala sam ga, sviđa mi se )

    a komentar bi trebao biti KOMENTAR

    avatar

    18.09.2024. (09:30)    -   -   -   -  

  • sewen

    Majkemi tako je i meni u Tršćanskoj. I super mi je. Ka ono, znamo se i kimnemo (ili klimnemo) glavom i to je to.
    Ja sam svoje društvo odabra sam i ne tribaju mi "kave" po kućama.
    Ode di san san, ista stvar. Ali ovima se više i ne javljam jer svi nose slušalice. Lud svit....
    Samo jedan ima šta mi svaki tjedan kuca i traži duvan, a ja ne pušim. Možda oće više, al nije moj tip ;)))

    avatar

    18.09.2024. (13:07)    -   -   -   -  

učitavam...