Komentari

demetra1.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Flekserica

    Ja sam za. U slučaju da sam zbog trenutne ozljede ostala bez noge, što se moglo dogoditi ubila bi se i to bi bilo to. Kakav život bi imala dalje? Žena u godinama bez noge, stvarno vrijedno slakutati okoll na onoj koja ti je ostala. Ukoliko ne bi mogla sama, otišla bi u Švicarsku ili Nizozemsku gdje je to legalizirano. Invalidna i ovisna o tudjoj pomoći sigurno ne bi željela dalje živjeti. Isto bi napravila u slučaju da imam rak u zadnjem stadiju. Za mene je neprihvatljivo da me kao nevjernika vjernička većina tjera na život kakav ne smatram vrijednim života. U mukama, bolovima, na opijatima, psihički na dnu, bez mogućnosti da ikada više bude bolje. Ne znam čega se ta većina boji? Pa neće nitko eutanazirati na pokretnoj traci, radi se o osobnoj volji osobe koje se to tiče. Mački ili psa koji se muči iz samilosti ćemo uspavati ali ljudsko biće nek se muči jer je život dar od Boga po nečijem mišljenju? Meni nema razlike izmedju hospicija i eutanazije. Prvo je još gore. U drugom slučaju odeš tamo i sam odrediš kada ćeš otići. I prvom si kao zatvorenik koji čeka smrtni kaznu i ne zna kada će ga pogubiti. Ili će možda u zadnji čas guverner odgoditi izvršenje da se još malo pomučiš.

    avatar

    11.02.2024. (15:44)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Fleksi, neka ti bude kako odlučiš. Osobno nikome ne bih nametnula svoje stavove. No mene je zaprepastilo kako je jedina pomoć eutanazija. Vjeruješ da ne može biti zloupotrebe?

    avatar

    11.02.2024. (15:58)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    NE, nisam za eutanaziju ma kakav god mi život predstoji ja sam za palijativnu skrb izvan kuće !!!

    avatar

    11.02.2024. (16:27)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    sho umiranje dragih krb izvan doma... poslije maminog umiranja, znam koliko to boli a svjesna da se zaustavit ne može...

    avatar

    11.02.2024. (16:34)    -   -   -   -  

  • marival11

    U Istri nemamo hospicij, ali postoji tim palijativne skrbi. I na žalost, osvjedočila sam se da je moja Kate imala najbolju zdravstvenu skrb kad joj više nije bilo pomoći zbog izrazito agresivnog tumora. Kako sam odlučila da ću brinuti o majci kod kuće, imala sam direktne brojeve mobitela liječnika hitne u mome mjestu. Najčešće sam majci mogla pomoći uz njihov savjet telefonom. Kad im se učinilo da je bolje da dođu, došli su bez da moram 5 puta zvati hitnu.

    Kirurg je mojoj Kati dva puta u stanu vadio vodu iz pluća. Sjedili smo u njenom krevetu, ja sa jedne strane milujući joj ruku, dok su ona i kirurg ( inače dugogodišnji ravnatelj jednog odjela bolnice u Puli u mirovini ) razgovarali o postupku.

    Znam mnoge koji su saznali za palijativu od mene kad su im dragi umirali kod kuće. Umjesto da su to saznali od obiteljskog liječnika. I ne samo da bi trebali saznati već obiteljski liječnik ima obavezu uključiti takve pacijente u sustav palijative kako bi se obitelji olakšala skrb o bolesniku.

    Osobno sam protiv eutanazije, ali ako bi netko pri punoj svijesti inzistirao na pravu da bude eutanaziran, možda bi mu to omogućila...

    O palijativi treba čim više pisati jer je to nešto što znatno pomaže kad ne želiš svoga smjestiti u dom ili bolnicu...

    avatar

    11.02.2024. (17:10)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Imala sam u familiji tri slučaja teškog "odlaska" od raka. Najgorem neprijatelju ne bih to poželjela. Tako da sam u svakom slučaju za. Tu govorim o slučajevima kad više nije pomagao morfij, iz bolnice te pošalju doma. Kad zoveš hitnu naravno da dođu, nafilaju te nečim protiv bolova i odu....
    A palijativna skrb kod nas? Nedovoljno mjesta, sve ovisi o volonterima.

    avatar

    11.02.2024. (17:12)    -   -   -   -  

  • j.

    Mislim da ti zapravo pitaš, što je sa ljudima koji sami ne mogu odlučiti za sebe.
    Naime, kada netko donese odluku sam za sebe, a u stanju je da to može - onda zapravo nitko drugi s time nema ništa osim emocija; svatko na konac ovog puta dolazi sam samcat, pa ili čini grijeh ili odlazi ni u što – i s time se onda suočava.
    Upravo s ljudima koji zbog svoga stanja ne mogu odlučiti sami za sebe, u obzir dolaze mnogobrojne mogućnosti zloupotrebe; od obitelji, od onih koji trebaju organe, itd itd.
    Često ljudi to znadu rješavati oporukama kada su još prisebni, ali volja se može promijeniti; situacija se mijenja; netko se iz nevjernika pretvori u vjernika ili obrnuto, netko umire u snu, a netko pati godinama...
    Mislim da je u današnje vrijeme još uvijek svako civilizirano društvo sposobno brinuti o umirućima upravo na način kojeg si ti opisala: da se izbjegne strahovita bol, a upravo to je ono što smrt čini toliko teškom; pravim izvorom straha za sve ljude. Slučajevi onih koji su umirali sami i ostavljeni kao psi pokazuju prije svega nebrigu i nefunkcioniranje institucija, zdravstvenog sustava, odnosno prije svega - pojedinih ljudi u njemu koji teško da zaslužuju da ih se zove ljudima; da li zbog nebrige ili čak zbog neke namjere i zloupotrebe.
    Kada bi ljudi sa sigurnošću znali da će im posljednji trenuci prije smrti biti lišeni teške boli, daleko bi manje strepili nad umiranjem.
    Eh, sad, je li i to neka nedopuštena intervencija, ja ne bih znao reći; meni se čini da nije.
    Žalosno je da u svakom susretu s institucijama moramo paziti na to na kakvog ćemo čovjeka naići. Najbolji sustav može se izroditi u pakao u rukama nekoga tko ne voli i ne želi raditi svoj posao.

    avatar

    11.02.2024. (17:13)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Kad bi ljudi o članovima obitelji vodili računa kao o automobilima sve bunta početak bilo drugačije.

    Što se tiče eutanazije, ne vidim potrebe za dramatiziranjem, nije nikakav problem ubiti se i to jeftino, ima sve na enternetu, svakoga ko asistira bi optužio za ubojstvo jer i to se radi iz koristoljublja, čisti biznis, i nema to veze s vjerom, ja stvarno mislim da svako ima pravo na vlastiti život, i svakome bi trebalo omogućiti da u ljekarni na recept dobije domestos

    Možemo se dogovoriti i da smijemo ubijati jedni druge kao što smo se dogovorili da žene mogu ubijati djecu ako ih ne žele, možemo to i proglasiti civilizacijskim dosegom kao jebanje u guzicu, možemo što god hoćemo

    avatar

    11.02.2024. (18:18)    -   -   -   -  

  • luki2

    1. Protiv eutanazije sam. Imamo jedan život i ne smijemo ga uništavati. Ni sebi, ni drugima. Svaki dan, svaki sat života je vrijedan. Ponekad se neki razmaženo ponašaju, pa ako im nešto nije po volji - eto, idem se malo ubiti...:(((
    Upravo zato što nema nikoga tko bi mogao kompetentno odlučiti koga i kada...Strašno...:((((
    Nikako i nikada se ne bih odlučila za eutanziju. Previše volim i slavim ovaj život, da bih ga prodala u bescijenje.
    Što je dostojanstvena smt? Nema dostojanstvene smrti - kako smrt može biti dostojanstvena?! Kontradikcija sama po sebi.
    Ljubim!

    avatar

    11.02.2024. (19:12)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Nekada ni život nije dostojanstven...ne treba sve sudit po sebi, osobnim materijalnim i sveopćim prilikama....znamo da je gladi i bolesti na pretek u svijetu....nema svugdje organizirane palijativne skrbi, hospicija još manje (Split ga je tek nedavno dobio s ograničenim brojem mjesta)....uvijek postoje iznimke, kad je nepodnošljivo do krajnjih ljudskih granica.....i onda sam definitivno ZA... pa ne govorimo o eutanaziji kao rasprodaji u trgovinama sve po 8....radi se o slučajevima kad je medicina digla ruke, a bol je nepodnošljiva usprkos opijatima.....(mojoj mami nisu pomogli...bila sam u bolnici do zadnje sekunde uz nju....naprosto je neljudski toliko patiti(((((

    avatar

    11.02.2024. (19:49)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    Eutanazija kao milosrđe smrti radi okončanja neizdržive patnje je regulirana u više zemalja pod strogim pravilima i uvjetima, a ako će, kada i kako zaživjeti kod nas odlučiti ćemo mi, svi skupa, kao zajednica, kada odgovorimo na pitanja: kome pripada naš život ako ne nama? Državi, društvu, zajednici, obitelji, bogu ili ipak nama? I samim time, kome pripada naša smrt ako ne nama?... Ako je osoba sposobna odlučivati te u svojoj neizdrživoj patnji donese odluku da želi okončati tu patnju, a ne može sama i traži milosrđe smrti, a više joj ne možemo pomoći u njenom zdravstvenom stanju i olakšati joj patnju, ne bi li bilo etično pomoći joj okončati tu patnju?... Ili je etičnije ljude osuđivati na noževe i druga sredstva s kojima će se pokušati ubiti?... Nije li taj posljednji čin izraz dubokog poštovanja, humanosti i milosrđa prema pacijentu, kao kad okončamo patnju ozljeđenom konju?... Zar konja čiju patnju razumijemo cijenimo više od čovjeka?... Znači li cijeniti čovjeka razumijeti njegovu patnju ili je ignorirati i pustiti ga da umre u toj patnji iako nas preklinje da mu je pomognemo okončati?... Odnosno, što je u tom slučaju milosrdnije i etičnije?..

    avatar

    11.02.2024. (19:53)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    @demetra, zloupotrebe je uvijek bilo i uvijek će je biti. I držati nekoga na životu dok stigne još jedna penzija ili dok prepiše kuću na najdražeg nećaka je isto zloupotreba. Gdje ima ljudi i mogućnosti, biti će zloupotrebe.
    Eutanaziju treba omogućiti onima koji pod punom svijesti za sebe tako odluče. Dakle, netko ima raka u zadnjem stadiju, nema pomoći i nade za oporavak. Ili netko ima dijagnozu bolesti koja (brzo ili polako, svejedno) uništava jednu po jednu funkciju u organizmu i na kraju će ostati biljka koja ne može sama ni jesti ni oprati se, možda neće moći komunicirati ili znati uopće tko je. I zašto onda taj netko ne bi imao mogućnost dok je još pri punoj svijesti odlučiti da mu se kad dodje do tog i takvog stanja iz kojeg nema povratka, omogući da napusti ovaj svijet?
    Eutanazija kao čin milosrdja bez pristanka pacijenta pri punoj sviejsti nigdje ni nije dozvoljena i tako treba i ostati jer tu ima puno više materijala za zloupotrebu nego u prije navedenim slučajevima.

    avatar

    11.02.2024. (23:21)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ne želim razmišljati o toj temi. Niti o teškim bolestima. :( Preteško i prestrašno. Žao mi je svakog tijela koje pati. Blogokviz postavlja odlična pitanja. Pozdrav!

    avatar

    12.02.2024. (01:07)    -   -   -   -  

  • Šušunjara

    Ja jesam katolkinja, ali definitivno sam za eutanaziju i to isključivo punoljetnih osoba. Naravno, sve to pod određenim uvjetima. Vidjela sam puno ljudi koji strašno pate izmučeni bolesti i to godinama, a nikako umrijeti. Najbliži primjer za to je bio moj brat koji posljednjih 5 godina nije DOSTOJANSTVENO živio nego je preživljavao zahvaljujući raznim tabletama i flasterima za ublažavanje boli. Ja sam bila zahvalna za svaki dan koji bi preživio i da je kraj mene, ali definitivno to nije bio život.
    Izmučio se on, a i svi oko njega. Zato sam definitivno za eutanaziju.
    Nedavno sam čitala da se eutanizira nekakvim čokoladicama. E pa ja bi takvu eutanaziju ako dođe do toga. A Bog je VELIK i shvatit će to!

    avatar

    12.02.2024. (09:41)    -   -   -   -  

  • zemlja2

    Hvala na postu.
    Bojim se da nema odgovora.
    Ne bi se mogla izjasniti o eutanaziji.
    Bitno je tko podnosi zahtjev. Bolesnik ili okolina.?
    Koja je razlika između eutanazije, ako se bolesnik za nju odluči, i samoubojstva.
    Ipak, mislim, da bi se priklonila dostojanstvenom kraju, po vlastitom izboru.,
    Ima zemalja gdje je legalizirana eutanazija.

    avatar

    13.02.2024. (12:33)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Cijelim svojim bićem podržavam pravo na izbor. Znači: ZA eutanaziju.
    Ja bih legalizirala sve ono što se u stvarnom životu stvarno dešava i što izaziva velike probleme ako nije propisima uređeno. Sve što se u društvu dešava znači da ljudi za tim imaju potrebu. Sve ono što nije na štetu drugoga licemjerno je braniti. U tu kategoriju spada puno onoga što sama nisam učinila i mislim da nikada ne bih učinila.... ali nemam potrebu to osporavati drugima. Tu odluku po mom mišljenju ima pravo donijeti samo osoba koja želi umrijeti.

    avatar

    14.02.2024. (09:10)    -   -   -   -  

  • Euro

    Za stvarno teske slucajeve,gdje napredka nema i nece ga biti
    za sve one koji su godinama prikovani uz krevet i nedozivljavaju ovaj svijet bi odobrio..

    avatar

    14.02.2024. (11:02)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Sve do trenutka kad se radi o nama ili nama bliskoj osobi, teorije su
    na visokoj razini. Kad nas se takne sve se mijenja. Jednostavno mislim
    da ovo nije tema za rastezanje, predelikatno je, a pomoć treba
    pružati dok ona ima smisla, "najlakše" je stisnit botun. Želim ti brz
    oporavak bar toliki da ne trebaš pomoć sa strane, pozdrav:))))

    avatar

    14.02.2024. (12:21)    -   -   -   -  

  • Litterula

    u potpunosti se slažem s tobom i nemam što dodati, sve je jasno

    avatar

    19.02.2024. (14:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...