nemati želje, prestati planirati, zove se umirati... željeti znači živjeti... doslovno! zato oprezno s tim. uvijek imaj neke želje, ciljeve, planove... On to čuje.. ako prestaneš moljakati za nešto, više te ne čuje pa te otpiše kao škart...a to vodi dritto na kraj...
01.11.2018. (22:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok imate snove i želje, piče i cigareta nisu tako loše društvo. Ali treba izači iz tog mračnog prolaza, krenuti za svijetlom i uhvatiti se u koštac sa životom da bi ostvarili svoje snove.
02.11.2018. (04:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo. Ustala za mraka. Idem delat. Zahvalna što uopće imam posao. Što ću slijedeci tjedan dobiti plaću i platiti zaostale račune. Zahvalna što mogu propješačiti do stanice km i pol i što imam za kartu. Živjela sam u obilju, živjela sam skromno. Sve sam probala. Ne doživljavam se zdravo za gotovo, pijem samo kad sam sretna. Njegujem umjetnost malih koraka i svaki dan mi je pobjeda. Znam da uvijek može biti gore. Zato, ne pitam za smisao. Ja sam smisao.
02.11.2018. (07:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od kada je bog pustio tvrd san na čovjeka, ljudi ne odustaju od snova, jer poslije sna se događa nešto veličanstveno: Adam je dobio Evu, Abrahamu, kada je zaspao Bog mu se objavio. Samjuel kad je zaspao u hramu, *na poslu, Bog mu se objavio. I Jobu, kada je zaspao, Bog mu se objavio. I Apostoli kada su zaspali u Getzemanskom vrtu, Isus se predao i zaspao snom smrću i uskrsnuo. I Bog se objavio... Tako bijaše zapisano u svetom pismu. Zato i ja imam svoju "prečicu do sna"! :)))
04.11.2018. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zahvaljujem na ovoj životnoj priči, koja je tako dobro napisana da mi je bilo zadovoljstvo, uz malo truda, sačinit jedan poetični recital... ili moje viđenje iste...
Kome biti zahvalan
Relativno sam sretan i ne treba mi ništa. Niti tražim ništa,niti išta želim. Ali ne bude baš tako. Ne treba mi čestitati rođendan,poželjeti sreću ... Dobro jutro. Nakon dugo vremena tu je Danči. Došao je na godišnji i ostaje neko vrijeme.
Svako jutro prođemo centrom kroz zamračeni prolaz, Dok promatramo igru svijetla i sjene na visokom stropu. Buka postaje prigušena a crvena svjetla tramvaja sve bljeđ. Toliko smo puta prošli ovim putem da već razlikujem gitariste koji sviraju ispod prljavih gornjogradskih izloga.
Sjede na hladnom betonu, ispred njih kartonska kutija a pored prazna kutija Chesterffielda, dok udaraju svoj ritam. "Daj neku veseliju, kompa"kažem mu dok guram dvadeseticu a nekoliko metara od nas dvije studentice se hihoću i mrdaju tijela u ritmu gitare "Girls like you" od Maroona 5.
Gledam Dančija. Očito se i danas muči sa starim pitanjem treba li nastaviti istim putem? Ili se pak vratiti doma? Ima li sve ovo uopće smisla? Dom je dom. Sve je teže. Prolazi ovaj svoj križni put. Muči ga i kičma a i zglobovi. "Jebeš lovu kad ode zdravlje" znao mi reći preko telefona.
Nisam nikad obilovao niti jednim pa ne znam koliko je u pravu, Valjda, tako on kaže. Od prolaza do pakla, svoj zatvoreni krug. I lice mu je dobilo boricu više nego moje. A i tijelo mu otkazuje. Govori mi zapetljane misli i slutnje koje mu se roje pred očima. Necenzurirane, čudne i neumivene misli. Kako biti zahvalan...
Teško je pronaći početak u našem zapetljanom klupku života. A ne mogu reći da se nisam trudio. Vjerujem da ni on ne zna. Glavnu ulogu u životima i tako smo dobili slučajno. Neznam... Da li zbog toga trebamo biti zahvalni ili kivni. Kome biti zahvalan? Gledam Dančija tako, dok pijemo whishy iz naših metalnih bočica.
Kome biti zahvalan za ranojutarnja ustajanja,izgubljene bitke koje nisi sam niti birao, kome biti zahvalan za osjećaj ili gađenja ili ravnodušnosti kada gledaš odraz sebe ili odraz svijeta koji teče. U prljavom izlogu? Kome biti zahvalan što još imaš snove? Želje? Ovdje i sad, a moraš krenuti dalje ispred svih tih prljavih izloga.
Ne želim Dančiju da postane još jedan nevidljivi stanovnik ovoga grada koji svakog jutra izlazi polumračnih haustora dok mu caklinu nagriza tuga i nemoć, dok sanja svoj životni san... Uprkos svemu što ga je snašlo i što je prošao, on još uvijek sanja. Iako ne zna odakle dolaze ti snovi i taj lelujavi osjećaj razuma i sreće.
Lelujavi osjećaj razuma i sreće kao lagani dodir majčine ruke koja te dotakne po licu i probudiš se uz neki davni minuli osjećaj. Često mi govori o tome kada raspetljavamo čvorove naših života. Ponekada dolazimo i do niti koje niti jedno od nas ne razumije. Tada zastane, a jesensko sunce mu lagano osvijetli i uveća bore...
I onda kad nestane vedrine, a njegov pogled postane zabrinutiji ... nas dvojica,vječnih drugara, skupa se borimo protiv uznemirenosti, protiv sistema i protiv samoće, i rado ispred prljavih izloga pijemo whishy iz naših metalnih bočica, dok odzvanja "Girls like you", a u polumračnom prolazu svijetle naši snovi i žar Dančijeve cigarete.
------------- (ObradaEuM)
13.11.2018. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo za vranju
Dobar prijtelj zlata vrijedi. Najbolje želje obojici.
01.11.2018. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
depresija i ja
Ovaj opisani očito nije dobar. Ne raduješ se tim jutrima, tim staklima, metalni pljoskama, viskiju itd. Traži drugi. Ne odustaj.
01.11.2018. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
neeeeeeeeeeee...
ja baš mislim, da svaki od vas sa svojim unutrašnjim lomovima stvarate dobar, samački zajednički krš!
01.11.2018. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
nemati želje, prestati planirati, zove se umirati... željeti znači živjeti... doslovno! zato oprezno s tim. uvijek imaj neke želje, ciljeve, planove... On to čuje.. ako prestaneš moljakati za nešto, više te ne čuje pa te otpiše kao škart...a to vodi dritto na kraj...
01.11.2018. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just me
Dok imate snove i želje, piče i cigareta nisu tako loše društvo. Ali treba izači iz tog mračnog prolaza, krenuti za svijetlom i uhvatiti se u koštac sa životom da bi ostvarili svoje snove.
02.11.2018. (04:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Evo. Ustala za mraka. Idem delat. Zahvalna što uopće imam posao. Što ću slijedeci tjedan dobiti plaću i platiti zaostale račune. Zahvalna što mogu propješačiti do stanice km i pol i što imam za kartu. Živjela sam u obilju, živjela sam skromno. Sve sam probala. Ne doživljavam se zdravo za gotovo, pijem samo kad sam sretna. Njegujem umjetnost malih koraka i svaki dan mi je pobjeda. Znam da uvijek može biti gore. Zato, ne pitam za smisao. Ja sam smisao.
02.11.2018. (07:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izabrana Zlodjela
Ponekad je najbolje biti nevidljiv...
02.11.2018. (08:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
Možeš živjeti (ne)sretno i negirati to, a možeš živjeti (ne)sretno i znati to.
Mislim da je tako i sa smislom.
03.11.2018. (08:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aneta
Od kada je bog pustio tvrd san na čovjeka, ljudi ne odustaju od snova, jer poslije sna se događa nešto veličanstveno:
Adam je dobio Evu, Abrahamu, kada je zaspao Bog mu se objavio. Samjuel kad je zaspao u hramu, *na poslu, Bog mu se objavio. I Jobu, kada je zaspao, Bog mu se objavio. I Apostoli kada su zaspali u Getzemanskom vrtu, Isus se predao i zaspao snom smrću i uskrsnuo. I Bog se objavio...
Tako bijaše zapisano u svetom pismu.
Zato i ja imam svoju "prečicu do sna"! :)))
04.11.2018. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Lijepo mi je bilo čitati ovu priču...
p.s.
hvala za onu mušku suzu za Arčija.
04.11.2018. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
nije ni bitno kojim putem, nego kad već kreneš, kako zadržati snove.
04.11.2018. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robyn
snovi tek imaju svrhu.
05.11.2018. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
ne trebamo čvorove života otpetljavati. Trebamo sanjati. Novo jutro, novi dan. Lijepo ispričana priča o životu i prijateljstvu:))
05.11.2018. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Zahvaljujem na ovoj životnoj priči, koja je tako dobro napisana da mi je bilo zadovoljstvo, uz malo truda, sačinit jedan poetični recital... ili moje viđenje iste...
Kome biti zahvalan
Relativno sam sretan i ne treba mi ništa.
Niti tražim ništa,niti išta želim. Ali ne bude baš tako.
Ne treba mi čestitati rođendan,poželjeti sreću ...
Dobro jutro. Nakon dugo vremena tu je Danči.
Došao je na godišnji i ostaje neko vrijeme.
Svako jutro prođemo centrom kroz zamračeni prolaz,
Dok promatramo igru svijetla i sjene na visokom stropu.
Buka postaje prigušena a crvena svjetla tramvaja sve bljeđ.
Toliko smo puta prošli ovim putem da već razlikujem gitariste
koji sviraju ispod prljavih gornjogradskih izloga.
Sjede na hladnom betonu, ispred njih kartonska kutija
a pored prazna kutija Chesterffielda, dok udaraju svoj ritam.
"Daj neku veseliju, kompa"kažem mu dok guram dvadeseticu
a nekoliko metara od nas dvije studentice se hihoću i mrdaju
tijela u ritmu gitare "Girls like you" od Maroona 5.
Gledam Dančija. Očito se i danas muči sa starim pitanjem
treba li nastaviti istim putem? Ili se pak vratiti doma?
Ima li sve ovo uopće smisla? Dom je dom. Sve je teže.
Prolazi ovaj svoj križni put. Muči ga i kičma a i zglobovi.
"Jebeš lovu kad ode zdravlje" znao mi reći preko telefona.
Nisam nikad obilovao niti jednim pa ne znam koliko je u pravu,
Valjda, tako on kaže. Od prolaza do pakla, svoj zatvoreni krug.
I lice mu je dobilo boricu više nego moje. A i tijelo mu otkazuje.
Govori mi zapetljane misli i slutnje koje mu se roje pred očima.
Necenzurirane, čudne i neumivene misli. Kako biti zahvalan...
Teško je pronaći početak u našem zapetljanom klupku života.
A ne mogu reći da se nisam trudio. Vjerujem da ni on ne zna.
Glavnu ulogu u životima i tako smo dobili slučajno. Neznam...
Da li zbog toga trebamo biti zahvalni ili kivni. Kome biti zahvalan?
Gledam Dančija tako, dok pijemo whishy iz naših metalnih bočica.
Kome biti zahvalan za ranojutarnja ustajanja,izgubljene bitke koje
nisi sam niti birao, kome biti zahvalan za osjećaj ili gađenja ili
ravnodušnosti kada gledaš odraz sebe ili odraz svijeta koji teče.
U prljavom izlogu? Kome biti zahvalan što još imaš snove? Želje?
Ovdje i sad, a moraš krenuti dalje ispred svih tih prljavih izloga.
Ne želim Dančiju da postane još jedan nevidljivi stanovnik
ovoga grada koji svakog jutra izlazi polumračnih haustora
dok mu caklinu nagriza tuga i nemoć, dok sanja svoj životni san...
Uprkos svemu što ga je snašlo i što je prošao, on još uvijek sanja.
Iako ne zna odakle dolaze ti snovi i taj lelujavi osjećaj razuma i sreće.
Lelujavi osjećaj razuma i sreće kao lagani dodir majčine ruke
koja te dotakne po licu i probudiš se uz neki davni minuli osjećaj.
Često mi govori o tome kada raspetljavamo čvorove naših života.
Ponekada dolazimo i do niti koje niti jedno od nas ne razumije.
Tada zastane, a jesensko sunce mu lagano osvijetli i uveća bore...
I onda kad nestane vedrine, a njegov pogled postane zabrinutiji ...
nas dvojica,vječnih drugara, skupa se borimo protiv uznemirenosti,
protiv sistema i protiv samoće, i rado ispred prljavih izloga pijemo
whishy iz naših metalnih bočica, dok odzvanja "Girls like you", a
u polumračnom prolazu svijetle naši snovi i žar Dančijeve cigarete.
-------------
(ObradaEuM)
13.11.2018. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Pozdrav :)))
26.11.2018. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...