Moljac vas nagrađuje... knjigama, naravno!

petak , 28.04.2006.



Osim teksta u kojem predstavaljam nekoliko blogova i osim prikaza zbirke priča Svjetlana Lacka Vidulića, u novom broju kulturnog magazina 'Op.a.' je objavljen još jedan moj tekst. Kao i prikaz prethodno spomenute knjige, i taj moj tekst u magazinu nije potpisan.

Tko pogodi o kojoj je knjizi riječ (odnosno mom tekstu o njoj) dobiva od mene upravo tu knjigu, i još jednu pride.

Dakle, pribavite si 'Op.a.' (na kioscima, 25,00 kn), prepoznajte među nepotpisanim prikazima knjiga moga pera djelo, i osvojite dvije knjige čija je ukupna cijena otprilike 9 puta viša od cijene koju ćete za 'Op.a.' iskeširati...

Rok za učestvovanje je sljedeći četvrtak (04.05.) u 18 sati.

Pravo sudjelovanja imaju isključivo blogeri sa najmanje 5 postova objavljenih od otvaranja bloga...
Svaki bloger ima pravo na jedan odgovor.
Svoje odgovore upisujte u rubriku 'komentari'.

Idućeg četvrtka obznanit ću odgovor na moje pitanje... čime ćemo doći i do osvajača nagrade!




KRITIKA : Svjetlan Lacko Vidulić - 'Muke Mikuline' (AGM, 2005.)



Budući da sumnjam da ste kupili 'Op.a' u nastavku vam iz tog kulturnog magazina prenosim svoju kritku zbirke priča Svjetlana Lacka Vidulića 'Muke Mikuline', prije neki dan nagrađene 'Slavićem', kao najbolja debitantska knjiga 2005.

Inače, ovo što slijedi je primjer kako sam, kad me se na to natjera, ipak, uz mnogo znoja i odricanja, sposoban svoju skribomaniju ukrotiti i svesti je u okvire od jedne kartice :



KRITIKA : Svjetlan Lacko Vidulić - 'Muke Mikuline' (AGM, 2005.)

'Muke Mikuline', debitantska zbirka priča Svjetlana Lacka Vidulića (predavača njemačke književnosti na zagrebačkom FF-u, rođ. 1968.) nesvakidašnja je literarna poslastica, rezultat autorove sklonosti stilskom eksperimentiranju, njegove lingvističke zaigranosti i posprdnog, ironičnog pogleda na svijet.
Baš poput svog naslovnog junaka,Vidulić kao da pati od 'prekomjerne zanimljivosti svijeta' pa 'što god liznuo okom, uhom, nosom i jezikom, što god mu se dotaklo ruke, noge, mašte ili moždana, umah zamiriše toli zavodljivo' da on ne može a da to na papir ne pretoči - bilo u epistolarnom obliku ili u otkačenom enciklopedijskom zapisu; bilo u formi toka svijesti, esejiziranog monologa ili radijskog intervjua; bilo apsurdističkim nizanjem slobodnih asocijacija, parodičnim preradama žurnalističkog diskursa i ismijavanjem intelektualističkog hermetizma, ili se pak, na De Palminom filmskom tragu, koristeći naracijom 'paralelnog slaloma'.
Elem, u dvadesetak proznih cjelina raspoređenih u 4 tematska ciklusa ('Jedanaest uboda', 'Vlado Kilavy: Moja enciklopedija', 'Muke Mikuline' i 'Ekologija za djecu') Vidulić se osim jezikom, vragolasto poigrava i književnim žanrovima i poetikama, uživajući u diskurzivnim varijacijama i ironičnim preradama ustaljenih literarnih obrazaca i postupaka. Svaka stranica te slojevite, kritički intonirane ali vrlo zabavne zbirke (čiji je humorni potencijal već prepoznat i apostrofiran u uspješnoj Medvešekovoj kazališnoj predstavi) odzvanja šeretskim cerekom parodičara par excellance koji, za razliku od nasmrt ozbiljnog pristupa svagdanu suvremenih nam neorealista i mimetičara, 'sitnozrnatom panoramiziranju lijepe li nam naše zbilje' (citat K.Lokotar) prilazi na bitno opušteniji način, omogučujući čitatelju da se vlastitoj neveseloj svakodnevici, viđenoj ironijom premazanim Vidulićevim okularom, u brk nasmije.
Sveučilišni profa sa smislom za humor – očito je i to moguće...

(Napisao Božidar Alajbegović, ožujka 2006.
objavljeno u kulturnom magazinu 'Op.a.', travanj 2006. broj 1(8) )




Završen natječaj za kratku internetsku priču 'Ekran_priče_04'



Završen je i četvrti po redu natječaj za kratku internetsku priču 'Ekran_priče'.

Na natječaju je po četvrti put pobijedila žena, a drugi put prva nagrada ide u Sarajevo.

Žiri u sastavu Katarina Luketić, Tomislav Zajec, Dario Rukavina, Robert Mlinarec i Kruno Lokotar radio je u tri kruga: prvi, selektivni krug, prošlo je 385 priča, nakon drugog kruga ostale su 32, dok je u konačnom izboru za tri nagrade sudjelovalo 5 priča.

Pobjednike i njihove nagrađene priče možete pronaći na ovome linku.

Pobjednici Večernjakovog natječaja za kratku priču



Eto, proglašeni su pobjednici Večernjakovog natječaja za kratku priču. Blogeri Porto i Lutajući reporter na kraju su se morati zadovoljiti uvrštenjem u 10 finalista, što je također izniman uspjeh budući da se ipak radi o neafirmiranim imenima.

Dečki, time is on yor side!

Pogledajmo tko je odnio nagrade :




Tri puta je bio drugi na Večernjakovu dugovječnom natječaju za kratku priču. No ove je godine umjetnik svestranih interesa Davor Slamnig konačno osvojio prvu nagradu koja nosi časno ime Ranka Marinkovića.
"Napokon mi se osladilo!" rekao je Slamnig pozvavši sve zainteresirane za njegov rukopis na adresu www.slamnig.com gdje se nalazi i nagrađena priča "Kako smo svi postali Dalmatinci" koja će autoru osim slave donijeti i 8000 kuna.

Drugu nagradu izborio je još jedan veteran Večernjakove književne utrke za najbolju kratku priču, pomorski kapetan Bruno Profaca. Njegovo "Tiho brodsko ludilo" autoru je donijelo 6000 kuna.

Treće mjesto pripalo je Sanji Pilić, nezaobilaznoj spisateljici koja je na Večernjakov natječaj poslala priču "Muškarci mog života" i tako izborila 3000 kuna

Izvor : Večernji list



Časopis za svjetsku književnost 'Pismo' na webu



Zahvaljujući ljubaznosti Raše Livade, urednika časopisa za svjetsku književnost „Pismo“, posjetioci web magazina za poeziju Metafora „Metafore“ imaju mogućnost ekskluzivno pročitati dio sadržaja novog broja časopisa Pismo (br. 84-85) punih mjesec dana prije nego što se on nađe u knjižarama.

Odabrani dijelovi 'Pisma' obuhvaćaju :

- Blok „Devet ukrajinskih pesnika“ u prevodu Miodraga Sibinovića;
- Odlomak iz „Knjige pitanja“ Edmona Žabesa, u prevodu Ivane Velimirac;
- Danteov „Novi život“ u prevodu Kolje Mićevića;
- Poeziju poljskog pesnika Timoteuša Karpoviča u prevodu Biserke Rajčić;
- 100 „metafizičkih aforizama“ Andraša Lasla, u prevodu Save Babića.

Opširnije o svemu ovdje

Prva recenzija Portove zbirke pjesama

četvrtak , 27.04.2006.



Naš je dragi Porto napokon dočekao i prvu (ili ih je već bilo?) recenziju svoje debitantske zbirke pjesama 'Tri dana', objavljene krajem prošle godine (izd. Naklada MD).

Pa čujmo i počujmo što o Portovoj poeziji , u kulturnom magazinu 'Op.a.' zbori Bojan Radašinović :



Previše snižavanja

Dario Rukavina je jedan od rijetkih koji je prešao iz tzv. Blogosfere u Gutenbergovu galaksiju. S obzirom na pravo bogatstvo tekstova koje stvaraju blogeri, to i nije čudno. Od sveg tog bogatstva tek njegov pokoji postotak vrijedan je čitateljevog interesa. U taj postotak spada i Rukavina.
Poetski prvijenac koji zaslužuje pažnju, uz nadu da će se othrvati dvjema nepomirljivim karakteristikama svojega pisma. Između stihova otežanih od prevelikog značenja ubacuje (opušteno i pomalo estradnjački) uzvike na engleskom ili toponime izlizanog urbaniteta, a time previše snižava tenziju koja prijeti da previše naraste. Dvojben je taj postupak i vrlo rijetko daje dobre rezultate (Delimir Rešicki je nedosanjani uzor). Nije jasno želi li pjesnik biti pjesnik klasik ili pjesnik rocker. Ili samo simfo-rocker.

Bojan Radašinović



PROMOCIJA : Hrvoje Jurić - 'O nastajanju i nestajanju' (AGM, 2005.)



U zagrebačkoj Knjižnici Ivana Gorana Kovačića, Ulica grada Vukovara 35, u četvrtak 27. travnja 2006. u 19 sati održat će se promocija knjige pjesama "O nastajanju i nestajanju" Hrvoja Jurića (AGM, 2005.). O knjizi će, osim autora, govoriti i spisateljica Olja Savičević-Ivančević.

Riječ izdavača


Poetske crtice Hrvoja Jurića osamljeni su primjer refleksivnosti koja uspijeva apstraktno učiniti konkretnim, lirskog racionalizma koji u svakodnevno privodi filozofsko. To su nove pjesme na starim osnovama, klasika prelomljena kroz ležernost iskaza, istodobna napregnutost i pomirenost, šank i ekumena... Ukratko, sve na jednome mjestu, sažeto i nenametljivo, poezija koja se pojavljuje kao integralan dio života.

Hrvoje Jurić rođen je 1975. godine u Bihaću, gdje je završio osnovnu i srednju školu, te odrastao. U Bihaću je objavio dvije mladenačke zbirke pjesama: "Moje prve pjesme" (Književni klub "Ivan Goran Kovačić, Bihać, 1988) i "Moj svijet" (vlastita naklada, Bihać, 1991). Od 1993. živi u Zagrebu, gdje je studirao i gdje danas radi kao asistent na Katedri za etiku Filozofskog fakulteta. Piše i prevodi uglavnom filozofske i slične članke, a poeziju čita, piše i objavljuje odavno i posvuda. Dobitnik je nagrade "Goranovog proljeća" za mlade pjesnike (1997), rezultat čega je objavljena knjiga pjesama "Nominativ" (Studentsko kulturno-umjetničko društvo "Ivan Goran Kovačić", Zagreb, 1997).

Dvije moje kritike u novom Vijencu



Jednim jedinim udarcem mlinar odstrani ženu s puta. I jednim brzim pokretom, kao što je onaj kojim žene znaju iskopati gnjila mjesta kad gule krumpir, zarine žlicu u jedno dečkovo oko i zavrne je. Oko iskoči iz dečkova lica, kao žutanjak iz razbijena jajeta, i otkotrlja se niz mlinarevu ruku na pod. Dečko je urlao i vrištao, ali mlinar ga je i dalje držao priklještena uza zid. Tada zakrvavljena žlica zaroni u drugo oko, koje još brže iskoči. Oko se na trenutak zadržalo na dečkovu licu, kao da ne zna što će; a onda napokon padne niz njegovu košulju na pod...

*********

Uznemirio vas prethodni citat? Ili vam pobudio radoznalost? Onda vam nema druge nego trkom do najbližeg kioska s 10,00 kn u šapi i kupite novi 'Vijenac' u kojemu je izašla moja kritika izvrsnog romana iz kojega ovaj ulomak potječe.

No, to još nije sve, jer novi 'Vijenac' donosi čak dvije moje kritike - u drugoj analiziram vrlo dobar roman jednog emigrantskog pisca...



Napadači iz zapećka

srijeda , 26.04.2006.



On je hrabri junak koji poput pantere napada tuđu privatnost, a skriva se kao zeko iza šifre, nedovoljno smion da se izloži i podnese odgovornost za svoju javnu riječ. On je napadač iz zapećka koji baca bombicu na bojišnicu (javnu scenu), a onda se kao dezerter skrije u svoj daleki, nepoznati rov. On je poput lovca koji zapuca pa se skrije iza debla, da ga ne ugleda razljućeni plijen. Tko je taj ratnik koji može napasti sve i svakoga, bezočno uvrijediti ne birajući riječi, koji umije sve osim razotkriti iza oklopa svoje lice?
To je bloger, kompjuterski ''junak našeg doba'', junak koji je podijeljen na svoje riječi i nevidljivo tijelo i koji često ne umije sastaviti se u cjelinu. Dakako, ima pristojnih blogova i blogera, no neki siteovi toliko kipte od besramnih riječi bačenih u lice osobama iz javnog života da zaslužuju biti izdvojeni kao najgori primjeri slobode riječi. (...)
Otvorite li primjerice blog 'književni terorist', naići ćete na gnijezdo ptica koje su sletjele niotkuda, koje grakću na tuđi ugled, harače kljunom po tuđim usjevima i poljima i zoblju tuđe žito, ali svoga gnijezda ne imenuju. Ne, nije to fino kljuckanje (odmjereno provociranje), to je žvakanje kulture, obzira, dostojanstva, da bi se (iza šifre) oslobodila nekontrolirana nagonska sfera. A nakon toga harača ptice odlete u anonimnost, jer tamo ih ne može dohvatiti metak ili ćorak nekog razljućenog lovca.

Kada dijete uzima praćku pa skriveno iza živice pogodi na ulici gospodina u glavu, ima predispozicije postati blogeronaj koji provocira a ne umije se izložiti. Današnja šifrirana virtualna sloboda dobro je došla svima koji još nisu iživjeli dječji san o praćki. Blogeri (oni, dakako, razjareni u svojoj anonimnosti) zacijelo nisu uvaženi novinari i pisci, jer bi inače za svoje obračune dobili doličnije medijsko mjesto. Neostvareni književni snovi, nadobudne želje da se uđe u svijet javnih osoba, pa makar i tajno – sve je to zacijelo pozadina ove naivne slagalice ružnih riječi koja ne daje nikakav dojmljiv ili koristan lik. (...)

Razjareni bloger mnogo je gori od novinskog polemičara koji se ipak svojim potpisom izlaže protuudarcu svoga ''neprijatelja''. Blogeri su apsurd demokracije – oni imaju pravo na svoju virtualnu psihoterapiju, imaju pravo vrijeđati tuđu privatnost, a vlastitu zaštiti pod šifrom, u koju se zakonito ne smije ući. No, je li sve tako tajno kako naši ratnici u malim rovovima misle? (...)



Prethodni citat potječe iz teksta Lade Žigo objavljenog u Vjesniku od 22.04.2006. Njezin tekst u cijelosti možete pročitati na ovome linku.


Donosim vam i svoje mišljenje na istu temu, izneseno u razgovoru s Krunom Lokotarom a objavljenom u Vijencu od 30.03.2006. :


Čovjek na Internetu ima pravo na masku i skrivanje svog identiteta, no to je ujedno i bogomdan medij za one koji istu tu anonimnost iskorištavaju kako bi dali oduška vlastitom prostaštvu i najnižim porivima te vrijeđali druge ljude. Upoznat sam sa dva slučaja kod kojih se blogeri skriveni anonimnošću na sramotan način bave privatnim životima pojedinih aktera domaće književne scene, pisaca, profesora na zagrebačkom FF-u, isl., služeći se lažima i vrijeđajući ih na odvratan način. Blogerska se zajednica pokazala zrelom i nastojeći otkriti identitet autora jednog od ta dva bloga, pokazala je što misli o takvim pojedincima. Vrijeđanje o kakvom se u ova dva slučaja radi izlazi izvan okvira slobode medija i tako se nešto nitko ne bi usudio javno izreći ili napisati u tiskanom mediju jer je svjestan da je utuživo. Ne vidim razlog zašto nešto što je utuživo u tiskanom mediju ne bi bilo utuživo ako je objavljeno na blogu ili nekoj web stranici



Moj intervju je u cijelosti dostupan na ovome linku..



Inače, ''književni terorist'' je hrabro izbrisao svoj blog (na blog.hr) i otvorio ga kod drugog blog poslužitelja, gdje nastavlja sa svojim gadostima, kukavički skriven iza anonimnosti, bez hrabrosti da se potpiše iza svojih vrijeđalačkih tirada. Isto vrijedi i za blogera koji se naziva ''ptičar''.




PROMOCIJA : Amos Oz - 'Kako izliječiti fanatika' (Fraktura, 2006.)



U četvrtak, 27.04.2006. u 19 sati
u Auditoriju židovske općine Zagreb, u Palmotićevoj 16
u organizaciji Kulturnog društva Miroslav Šalom Frieberger i nakladničke kuće Fraktura

održat će se

promocija knjige Amosa Oza 'Kako izliječiti fanatika'.

O knjizi i autoru govorit će Andrea Sadeh Weiss (prevoditeljica), Žarko Paić (filozof) i Seid Serdarević (urednik).



Mario Suško nominiran za uglednu britansku nagradu



Dvije pjesme Marija Suška nominirane su za jednu od najuglednijih britanskih nagrada "Forward Poetry Prize", u kategoriji najbolje pojedinačne pjesme tiskane u časopisu, priopćila je zagrebačka izdavačka kuća Meandar.

"Forward Poetry Prize" dodjeljuje se u tri kategorije - za najbolju zbirku poezije, za najbolju debitantsku zbirku te za najbolju pojedinačnu pjesmu.

Suškove nominirane pjesme su "Observing Peace", koju je objavio oksfordski časopis "The Interpreter's House", te "Checkpoint", koju je tiskao "Dream Catcher".

Još neke Suškove pjesme nominirane su za nagrade - američki časopis "Nassau Review" nominirao je tri njegove pjesme za Nagradu Pushcart 2006., a časopis "Branches Quarterly" pjesmu "Stradatelj" iz zbirke "Vječnost na čekanju" za istoimenu nagradu, stoji u priopćenju.

Meandar je izvijestio da su Suškove pjesme zadnjih mjeseci objavili irski "Default", švedski "Ars Interpres", indijski "Taj Mahal Review" te austrijski "Poetry Salzburg Review".

Ta je izdavačka kuća nedavno objavila antologiju moderne židovsko-američke pripovijesti "Obznana postojanja" koju je Suško priredio s Myronom Schwartzmanom i preveo na hrvatski.

Suško je od 1999. u Meandru objavio zbirke "Versus Exsul" , "Život poslije" , "Čitanje života i smrti" te prijevod integralnog izdanja kultne pjesničke zbirke "Vlati trave" Walta Whitmana.



Večer Eugenovih 'pjesama o Mirni' u Klubu SC-a!!!


Književne večeri SC-a idu dalje, a novi književni dejt je 27. 4., s početkom u 21 sat. Mjesto radnje je KLUB SC-a, poznatiji kao Cyber caffe (glavna zgrada SC-a, prvi kat desno), gdje su se Književne večeri smjestile u travnju.



Za kraj travnja počastit ćemo vas jednom romantičnom poslasticom – VEČER O MIRNI!

Tako će poznati bloger Eugen Vidrić gostovati u KLUBU SC-a sa svojim Pjesmama o Mirni , pri čemu će, osim gosta iznenađenja, biti i još iznenađujućih popratnih programa - sve za Mirnu!

Pjesme o Mirni možete pročitati na http://pjesmeomirni.blog.hr . Za one koji ne znaju za Eugenov romantični pothvat, samo ćemo kratko reći da je Mirna Eugenova prijateljica, a cilj Eugenova bloga je napisati 3000 pjesama za Mirnu, tako da se ona zaljubi u njega. Eugen je napisao već 507 pjesama (do zaključenja ove najave) koje će te moći čuti, vidjeti i doživjeti u četvrtak u KLUB-u SC-a.

A kako i sam Eugen na blogu kaže: “Jedna netipična književna večer posvećena Pjesmama o Mirni nosi mnogo iznenađenja i čudnovat program pa ukoliko iz bilo kojeg razloga imate potrebu doći i slušati Pjesme o Mirni uživo, slobodni ste to učiniti u navedeno vrijeme na navedenom mjestu. Vidimo se.”


Voditeljica večerio je Mirna Bačun, koja nema sličnosti s Eugenovom Mirnom, osim po imenu. A odgovor na pitanje tko je Mirna i hoće li doći, saznat ćete ako potegnete u četvrtak u KLUB SC-a i podržite Eugena u njegovom pokušaju da osvoji srce Mirne!




Kratka najava Književnih večeri za Svibanj u Kafiću &TD-a:

11.5. - Večer blog proze! – Nakon uspješne Večeri blog poezije u ožujku, blogeri ponovo zauzimaju kafić &TD-a, u koji se Književne večeri vraćaju nakon travanjskog gostovanja u Klubu SC-a. Čeka nas večer izvrsne proze, zato sjednite na svoj bicikl i popijte pivu u vašem omiljenom književnom kafiću!

18.5. - Pričanje horror priča u Kafiću SC-a! Samo za vas te će se večeri Kafić &TD-a pretvoriti u poprište straha i horrora, a ako ste odvažni i hrabri, to će biti pravo mjesto za vas! Dođite i popijte pifu, we dare you!

25.5. - Eventualisti! – Nova snaga hrvatske književnosti! Pisci okupljeni oko manifesta eventualizma priredili će nesvakidašnje uprizorenje za vas! Do sada neviđen spoj glazbe, teatra, religijske kulture, performansa, videa i naravno – književnosti, okupirat će sve vaše osjete. U potpunosti.
Tko su eventualisti glavom, bradom i perom moći ćete saznati na kraju svibnja u Kafiću &TD-a!






Dočekajte Svjetsko nogometno prvenstvo 2006. uz svjetske bestselere na temu nogometa



Dočekajte Svjetsko nogometno prvenstvo 2006. uz svjetske bestselere :
'Tajne nogometnog huliganizma' i 'Nogometno nasilje u Europi'
autora Dougieja Brimsona, najpopularnijeg engleskog pisca o nogometu...

Obe knjige upravo je objavio Celeber , u sklopu svoje poznate biblioteke X


O autoru


Dougie Brimson rođen 1959. g. u Hemel Hempsteadu u Hertfordshireu. Odmah nakon završetka srednje škole pridružio se zrakoplovstvu (RAF), gdje se školovao za mehaničkog inženjera. Nakon što je odslužio više od 18 godina i stigao do čina narednika, 1994. g. je napustio vojsku kako bi se posvetio pisanju.Sa svojim bratom Eddyjem je napisao četiri knjige: Everywhere We Go, England, My England, Capital Punishment i Derby Days. U njima su obradili teme o nogometnim navijačima i huliganima. Veliki zaokret je napravio 1998. g. svojim prvijencem, romanom The Geezers Guide To Football, nakon kojeg je uslijedio Billy's Log. U njima se na smiješan i zabavan način bavi navijačima i njihovim odnosom prema nogometu, svijetlom pivu i ženskom rodu. 1999. g. je napisao roman-triler The Crew, koji je poslužio kao podložak dramskoj seriji. Nakon ovog se romana vratio temi huliganizma u knjizi Tajne nogometnog huliganizma (Celeber, 2006.), koja je objavljena uoči Europskog nogometnog prvenstva 2000. god. Knjiga je polučila ogromni uspjeh. Od objavljivanja te knjige raste i interes za sve ostale, jer ljudi žele shvatiti pozadinu tako velikog fenomena kao što je nogomet. Pisanju trilera vratio se s romanom Top Dog, nastavku romana The Crew, kojim je također polučio velik uspjeh diljem Europe.
Njegova najnovija knjiga Nogometno nasilje u Europi (Celeber, 2006.), objavljena 2003. g., postigla je trenutačni uspjeh i nalazi se na vrhovima svih svjetskih top-lista nogometnih knjiga. U njoj izražava zabrinutost zbog raširenosti huliganizma i nasilja diljem Europe. Osim pisanjem, bavi se produciranjem i radi kao televizijski komentator. Od 1983. g. sretno je oženjen Tinom, s kojom ima troje djece.

*********

Knjiga Tajne nogometnog huliganizma govori o tome kako se mijenjala slika nogometnog nasilja.
Huligani su ponovno u pohodu, a uhićenja zbog nasilničkih nereda i tučnjava su svake sezone u stalnom porastu. Premda je to postala jedna od tema o kojoj se posljednjih godina najviše govori i koja privlači više pozornosti od bilo kojeg drugog aspekta nogometa, mnogi ljudi pojam huliganizma još uvijek shvaćaju pogrešno, pa on i dalje ostaje obavijen tajnom. U knjizi 'Tajne nogometnog huliganizma ' Dougie Brimson, najautoritativniji i najkontroverzniji autor knjiga na temu nogometa, razmatra zašto huliganizam i dalje predstavlja glavnu prijetnju modernom nogometu i otkriva kako se razvijalo nogometno nasilje od njegova nastanka u 14. stoljeću, preko sukoba na tribinama 1970-ih, pa sve do eksplozije organiziranog nasilništva putem interneta.
Knjiga Tajne nogometnog huliganizma žestoko je razmatranje ovog iznimnog problema. Koristeći se oštrim i iznimno iskrenim stilom, Dougie Brimson razrađuje problem huliganizma do najsitnijih detalja, predstavljajući ljude, uzroke, metode, posljedice i povijest ovog zastrašujućeg i zapanjujućeg problema.

*********

Nogometno nasilje u europi govori o tome kako se razvijao nogometni huliganizam.
Nogometno nasilje, dugo smatrano 'engleskom bolešću', apsolutno vlada europskim nogometom. Dok je engleska nogometna scena itekako dobro dokumentirana, nitko nikad nije otkrio do koje se mjere problem huliganizma proširio unutar granica Staroga kontinenta. Dosad. U poglavljima koja su posvećena svim većim nogometnim nacijama (uključujući i Hrvatsku), knjige Nogometno nasilje u Europi i Tajne nogometnog huliganizma ispituju povijest, rivalstvo, politiku i osobitost scene navijačkog nasilja u svakoj državi pojedinačno.Također, ova knjiga istražuje utjecaj engleskih navijača na navijače cijele Europe i potiče kontroverzno pitanje: koja europska nacija ima najnasilnije navijače? Konačno, ova nam knjiga pruža najopsežniji prikaz nogometnog nasilja u većini europskih zemalja: Škotskoj, Italiji, Njemačkoj, Norveškoj, Belgiji, Turskoj, Danskoj, Hrvatskoj, itd.
Dougie Brimson, autor mnogih bestselera i svjetski priznati stručnjak za huliganizam i nasilje, razgovarao je sa stručnjacima, novinarima, čak i samim nogometnim huliganima, kako bi istražio istinu o raširenosti nogometnog nasilja diljem Europe. U Nogometnom nasilju u Europi Dougie Brimson nam pruža uznemirujući prikaz stanja europskog nogometa i objašnjava koliko je duboko nogometna scena prožeta nasiljem i huliganizmom.


Sljedeću informaciju obavezno zabilježite u svoj raspored :

Dougie Brimson dolazi u Zagreb gdje će 17.05. kao gost Profilovog sajma knjiga promovirati svoje knjige objavljene u Hrvatskoj, uz mnoštvo zanimljivih faca iz sportskog (nogometnog) života. Naravno, o tom potom...

Elizabeth Kostova u Hrvatskoj

utorak , 25.04.2006.



Elizabeth Kostova, autorica 'Povjesničarke', jedne od najčitanijih knjiga prošle godine, ovih je dana u posjetu Hrvatskoj. Kostova će se družiti s čitateljima i potpisivati knjige u knjižarama Algoritma u Zagrebu, Varaždinu, Splitu i Dubrovniku.


Književnica je rođena u gradiću New London u Sjedinjenim Američkim Državama. Diplomirala je na sveučilištu Yale, a magistrirala na sveučilištu u Michiganu, gdje je dobila nagradu Hopwood za 'roman u nastajanju'. 'Povjesničarka' je prevedena na tridesetak jezika, a već su otkupljena i prava na snimanja filma. U sklopu europske turneje Kostova će posjetiti Bugarsku i Španjolsku (kako bi primila nagradu Que Leer Reader’s Prize).

Program gostovanja:



- Zagreb, 26. travnja
Algoritam, King Cross Jankomir, u 17 sati
Večernja promocija u Klubu hrvatskih književnika, Trg bana Jelačića 7 u 19,30 sati

- Zagreb, 27. travnja
Algoritam, Gajeva 1, u 16 sati

- Varaždin, 27. travnja
Algoritam, Kukuljevićeva 7, u 19,30 sati

- Split, 28. travnja
Muzej grada Splita, Papalićeva 7, u 19,30 sati

- Dubrovnik, 29.travnja
Algoritam, Placa 8, u 13 sati
Večernja promocija u hotelu Palace, Masarykov put 20, u 19,30 sati



NOVO : Honore de Balzac - 'Nepoznato remek djelo/Sarrasine/Gambara' (Litteris, 2006.)


Evo nam nove poslastice iz Litterisa, u zajedničkom svesku objedinjene tri slavne Balzacove novele :

Honore de Balzac - 'Nepoznato remek djelo/Sarrasine/Gambara'
izd. Litteris
s francuskog prevele : Vlatka Valentić i Mihaela Vekarić
180 str, meki uvez

Riječ izdavača



'Nepoznato remek djelo', 'Sarrasine' i 'Gambara' tri su slavne Balzacove novele koje se odnose na slikarstvo, kazalište i glazbu te predstvaljaju izabrani korpus tekstova posvećen umjetnosti, umjetniku i općenito stvaranju.
U Nepoznatom remek-djelu slikarsko platno ima svoj život kao i slikar: ono otkriva dramu velikog umjetnika, učitelja i prefekcionista Frenhofera kojemu treba deset godina da završi sliku, a kad je pokaže prijateljima, oni u njoj vide samo mazariju. Paolo Gambara, unespokojeni skladatelj, kao Frenhofer traži apsolut posve zaslijepljen svojom mističkom vizijom glazbe dok se kipar Sarrasine ludo zaljubljuje u kastrata.
Balzacova scenografija ocrtava nemoguće ljubavi, neizrecive tajne u kojima se na poseban način vezuju erotičnost i estetičnost.

Honore de Balzac (1799. - 1850.), francuski pisac, tvorac modernog, realističnog romana. U dvadeset godina grozničavim je radom stvorio čitavu biblioteku knjiga. U stotinjak djela ocrtao je više od dvije tisuće likova iz svih društvenih slojeva. 'Ljudska komedija' je opći naziv za romaeskno djelo ovog genijalnog pisca




Mjesečnik o knjigama 'Op.a.' od sutra na kioscima



Nadam se da niste zaboravili - sutra na kioske dolazi prvi broj nove serije časopisa 'Op.a.' koji će odsad izlaziti mjesečno!

Ako se kakvom greškom, slučajno, još uvijek premišljate isplati li se iskeširati za jedan mjesečnik o knjigama svojih 25,00 teško zarađenih kunića, svratite na blog Valerija Jurešića , glodura 'Op.a.', koji kroz nekoliko tekstova predstavlja dio sadržaja novoga broja 'Op.a.'...



Narafski, u njem' i ja papir mrčim, predstavljajući zanimljive blogove (možda je upravo i vaš među njima?) i piskarajući o knjigama...







Porto predstavljen na webu Večernjeg lista



Kao što znamo, bloger Porto je ovogodišnji finalist natječaja Večernjeg lista za kratku priču.
Na ovome linku u prilici ste pogledati kako je Porto predstavljen na web sajtu Večernjaka.
(Za one koji ne znaju kako taj daroviti bloger izgleda, tu je i slikica...)



Nova knjiga Slavenke Drakulić od danas na kioscima



Danas će se uz Jutarnji list na svim kioscima prodavati i nova knjiga Slavenke Drakulić 'Tijelo njenog tijela'. Osobno nimalo ne sumnjam da se radi o knjizi koja zavrijeđuje naših 39,00 kunića. Na ovome se linku čitajući ulomak iz te knjige, u to i sami možete uvjeriti...







I Paulo Coehlo ima svoj blog...

ponedjeljak , 24.04.2006.


Tijekom sljedećih mjeseci Paulo Coelho proslaviti će dvadesetu godišnjicu svog slavnog hodočašća u Santiago de Compostela i to na način da je ponovo krenuo 'neobičnim putem Santiaga'. Tim povodom Coehlo je otvorio blog na kojemu će ekskluzivno objavljivati svoje impresije sa puta. Coehlov blog možete čitati na adresi www.paulocoelhoblog.com.

Opširnije o saznajte iz vijesti objavljene na sajtu Coehlovog hrvatskog izdavača V.B.Z.-a koju u cijelosti prenosim :



U ožujku je Paulo još jednom krenuo “neobičnim putem Santiaga”. Za vrijeme ovog putovanja Paulo će održati neplanirana potpisivanja knjiga - najavljena samo dan ranije – u nekim gradovima kako bi se pobliže upoznao sa svojim čitateljima.

Paulo će sudjelovati na komemorijalnom obilježavanju katastrofe u Černobilu i zatim nastaviti put u Tunis, Italiju i Bugarsku. Poslije će krenuti na put poznatom transsibirskom željeznicom, zaustavljajući se i organizirajući „susrete tijekom puta“ u Novosibirsku, Irkustsku i Vladivostoku. Planirani završetak hodočašća biti će u Njemačkoj gdje će Paulo biti na otvorenju Svjetskog nogometnog kupa, kao i na utakmicama brazilske reprezentacije u prvom krugu.

Hodočašće iz 1986. godine, istinsko iskustvo inicijacije koje ga je zauvijek promijenilo, Coelho je detaljno opisao u svojoj knjizi 'Hodočašće'. Knjiga (prvi put objavljena 1987. godine) zauzima vrlo bitno mjesto u Coelhovom spisateljskom radu, i to ne samo zato što je to prvi od njegovih velikih romana, nakon kojega slijedi Alkemičar, već i zbog sveukupnog načina na koji je u njemu izražena humanost Paulove filozofije i dubina njegove duhovne potrage.




Idina 'Dugaljiva Tugaljiva'



Budući da 'neki ljudi vole dugačko' Ida se potrudila napisati jednu podužu 'Dugaljivu Tugaljivu' pjesmu.
Pročitajte je u roku odmah na Knjigomatu

Moja nova kritika na Lupiga.com



Evo vam link na moju novu kritiku na Lupiga.com.

Istina, prije stanovitog vremena i ovdje ste isti tekst imali prilike čitati, ali budući da se radi o jaaaako mi dragoj knjizi, pozivam vas da obnovite gradivo. I potom potražite dotičnu knjigu u najbližoj knjižari.
(Ili barem knjižnici, ako vam je novčarka previše prozračna ovijeh dana...).





Lebova priča objavljena na Večernjakovom web sajtu



"...očito niste upoznati s kriterijima po kojima priče upadaju u večernjakov
natječaj? Radi se o sljedećem: Ako žiri uspije pročitati priču do kraja, ta priča ne
valja. Ako je ne uspiju pročitati do kraja, objave je. Bilo bi jako lijepo da se kaže
koja o tom natječaju."


Prethodni citat rezultat je umovanja, a koga drugog negoli našeg dragog Leba. Dotične riječi Leb je izrekao prije 20-tak dana u komentarima na jednom blogu (koji ne zaslužuje da ga se ovdje spominje). Nekim divnim čudom, žiri Večernjakovog natječaja za objavljivanje je odabrao upravo Lebovu priču, koju možete pročitati na ovome linku. .

Lebe, oprosti na radoznalosti ali zanima me jesi li možda u međuvremenu korigirao svoje mišljenje o radu Večernjakovog žirija ? :-))

Katunarić najavljuje moguću tužbu protiv urednika Jutarnjeg lista

nedjelja , 23.04.2006.



Ukoliko Jutarnji list ne objavi još ovaj tjedan moj odgovor na strašne klevete Miljenka Jergovića protiv mog pokojnog oca, sina i mene osobno na što je dužan po zakonu o tisku, uz isti tretman u prijelomu kao što ga je imao dotični autor, time je pokazao da nije demokratska novina nego glasilo "jednakijih" i "ravnopravijih" pojedinaca od onih drugih, a ja ću podnijeti tužbu protiv citiranih urednika koji za to snose odgovornost nadležnome sudu i svim međunarodnim institucijama koje bdiju nad slobodom izražavanja, riječi su Dražena Katunarića.

Njewgovu cjelovitu izjavu pročitajte ovdje.



Svjetski dan knjige i autorskih prava


Korektivnom, sa malim zakašnjenjem čestitam rođendan (uz dylanovsku 'younger than yesterday' poručicu!) , a ostatku blogosfere čestitam Svjetski dan knjige :



23. travnja o.g., obilježava se 11. svjetski dan knjige i autorskih prava, koji ujedno označava obljetnicu smrti Shakespearea, Cervantesa, Inca Garcilaso de la Vege i rođenja M. Durona i V. Nabokova.

Svjetski dan knjige i autorskih prava proglasio je UNESCO 15.studenog 1995, a obilježava se u više od stotinu zemalja. Na taj se dan nastoji uključiti autore, izdavače, nastavnike, knjižničare, javne i privatne institucije, neprofitni sektor i medije u osvještavanje važnosti knjiga i čitanja.


**********

Poruka UNESCO-a povodom Svjetksog dana knjige :

Message from the Director-General of UNESCO on the occasion of World Book and Copyright Day, 23 April 2006


Since 1996, 23 April, World Book and Copyright Day, has brought several million people together in more than 100 countries of the South and the North in solemn celebration of the book’s multiple roles in the life of human societies. It has also been an opportunity for them to reflect on the place of the related issue of copyright.

This year, the eleventh celebration of the Day affords yet another opportunity for political decision-makers, economic operators and civil society stakeholders to honour the book in a thousand-and-one ways as a unique tool for expression, education and communication.

Much has been said about all the vital multiple roles of the book in the educational, cultural and economic sphere of societies today, with many emphasizing the dual nature of published products which, at one and the same time, are merchandise and works of the mind, industrial products and copyrighted fragments – protected by moral and economic rights – of the intangible heritage of humanity. Much has also been said about the book as the driving force behind a wide array of activities and professions that generate income directly or indirectly, thus constituting a major industrial factor in the economic, social and cultural development of all countries worldwide.

Yet another feature of the book, in addition to those already explored, seems to compel recognition today, namely the linguistic dimension of publishing.

The book is indeed also an instrument of expression that lives through and within a language. Each publication is created by the author choosing to use a specific language on the basis of complex considerations, and is intended for a readership with clearly identified language skills. A book is thus written, produced, exchanged, used and appreciated in a given language setting.

Now that the issue of languages seems to be gaining in importance on the international agenda, it is essential that the book be regarded more than ever before as a vehicle of vitality and language recognition.

Do the languages used in publishing reflect the linguistic diversity of the peoples of the world? What role can the publishing industry play in facilitating access to quality education for all that is adapted to learners’ needs in terms of the choice of languages available as well? Furthermore, how can it, transcending language boundaries, facilitate the exchange of books and publication content between countries, especially through translation?

23 April 2006 must also be a milestone day for copyright now that so many debates point to the need to preserve and promote it in the interest of both authors and the readership for which the works are intended. It is not in fact a separate subject, but merely another aspect of the same approach taken to promote cultural and linguistic diversity.

It is of primary importance today to question, reflect and take the best possible action in respect of the book and copyright. On the occasion of the eleventh World Book and Copyright Day, I solemnly invite all countries and UNESCO’s partners and friends to join us in the deliberations and action



KRITIKA : Senko Karuza - 'Vodič po otoku' (Naklada MD, 2005.)

subota , 22.04.2006.



Sumnjam da vas je mnogo koji ste prošle subote u 16:00 sati na svom radio prijemniku tragali za frekvencijom Trećeg programa Hrvatskog radija kako biste u emisiji 'Bibliovizor' poslušali kako radijski spiker milozvučnim glasom u eter odašilje moju kritiku knjige 'Vodič po otoku' Senka Karuze.

Nakon dugog promišljanja ipak sam odlučio oprostiti vam, te vam isti tekst sada ovđeka isporučujem :



KRITIKA : Senko Karuza - 'Vodič po otoku' (Naklada MD, 2005.)

Gledam jučer HTV-ov Dnevnik i na njemu predsjednika Vlade kako urbi et orbi ponosno objavljuje: 'Uvest ćemo ponoćne trajektne linije do najvećih hrvatskih otoka!'. Nažalost, poput velikog dijela svoga biračkoga stada, i Premijer se, da smo 'zemlja od tisuću otoka', sjeti tek 'nekako s proljeća', jer je to vrijeme prvih snatrenja o onome što zaposleni sretnici nazivaju G.O. i mozganja o lokaciji na kojoj ćemo svoje umorne kosti zasluženo ovoga ljeta u more umočiti.
Šjor Premijeru, škužajte, ali nažalost, nepobitna je činjenica da su nam otoci nedovoljno valorizirani te najvećim dijelom godine zaboravljeni i zapostavljeni, a sjetimo ih se tek pred G.O. Ili pred izbore. Otočani su oni koji to najbolje znaju, a Senko Karuza jedan je od njih.

Zapisima iz zbirke 'Vodič po otoku' Karuza se literarnim putem suprotstavlja umiranju posebnosti i kulture otoka. Zbirka obuhvaća 50-tak zapisa (prethodno objavljivanih u Slobodnoj dalmaciji) u kojima, služeći se prvim licem množine, Karuza preuzima ulogu glasnogovornika otočke populacije. No, za razliku od najčešćih, ideološkim razlozima uvjetovanih slučajeva zazivanja glasa kolektiviteta, Karuza je miljama daleko od zloupotrebe u bilo kojem smislu, već je njegovo 'mi' izraz suživljenosti, empatije i solidarnosti s kolektivom kojemu s ponosom pripada i čiju sudbinu dijeli.

Prema terrafermi, odnosno kopnu, i njegovim žiteljima, ali i prema vlastitoj izdvojenosti i svom izoliranom obitavalištu, odnos otočana nikako nije, niti može biti, jednoznačan. Svaki je otočanin u sebi raspolućen između želje za odlaskom ('tamo gdje je bolje') i nemogućnosti napuštanja ('ovoga gdje je ljepše'). Za Karuzine bodule otok nije samo mjesto ljepote, sraslosti s prirodom i užitka već i mjesto tegobe i ograničenja prirodom uvjetovanih, što ih čini novovjekim Robinzonima, koji, iako nisu ostali bez broda, bijesno ustraju u ostanku, jer ne mogu ostaviti tu slobodu na cjedilu. Iako je, nažalost, nemaju više s kime dijeliti. Isto se tako za turiste i druge kratkotrajne dođoše otočna posebnost ne iskazuje isključivo u mnogovrsnom uživanju, lagodnosti i duševnoj i tjelesnoj okrijepi, već ih inzularnost često zatječe i začudnim otkrićima neočekivane jednoličnosti, dosade i neudobnosti.

Iako opisuje detalje, krajolike, običaje i podneblje jednog sasvim određenog otoka (svoje Komiže), Karuza ga ne imenuje jer su njegovi zapisi prispodobivi svakom otoku na Mediteranu. Osim što donosi uvid u realije, stvari i pojave turističkim površnim okom teže spoznatljive i iz perspektive ležaljke na plaži, nevidljive, Karuza često i rado oživljava prošlost te od zaborava spašava drevne običaje, postupke i vjerovanja, donkihotovskom se upornošću ne mireći s promjenama kojima suvremenost ustaljene načine života i tradiciju rastače. Izolirani od šire zajednice, otočani su jače usmjereni jedni na druge i mnogo više od kopnene populacije (urbane pogotovo) ovisni o svom prirodnom staništu, njegovom bogatstvu ili oskudnosti. Duboko toga svjestan, Karuza ispisuje odu intimnoj geografiji otočkog svakodnevlja; kolažnim se postupkom fokusirajući na floru i faunu inzularnog krajolika on ispisuje pismo zahvale bićima, predmetima i pojavama koje svakom bodulu život znače i koji im egzistenciju obilježavaju ali i osmišljavaju, te uvjetuju vrlo osoben i specifičan životni svjetonazor.

Vinograd, trapula, vrša, balote, trg, brujet, gustirna, konoba, maništra… tek su neki od toponima i tvorbenih elemenata otočkog mikrosvijeta i svakodnevlja kojima Karuza svojim lirskim, toplim, nesvakidašnjim zapisima odaje počast, na posebno topao lirski način bilježeći esenciju Mediterana i sublimirajući sve specifičnosti načina života njegovih najupečatljivijih egzemplara, otočkih žitelja.
Iako okosnicu zapisa čini na vlastitom iskustvu utemeljena sublimacija bodulskog svjetonazora i načina života, Karuzin se pripovjedač ne libi ući u kožu i zagrepčaninu (sa svojim otokom u džepu kao asom u rukavu), ili progovoriti kroz usta turista, kako bi, s osjetnom dozom dobrohotne humornosti prikazao zatečen i osupnut odnos drugoga spram svoje nesvakidašnje uobičajenosti, pritom se posebno usredotočujući i uživajući u onom posebnom trenutku kada ‘sjećanja postaju stvarnost a pitanja zamijenjuju želje’.

Karuzin inzularni kolektivni identitet je fluidan i promijenjiv, a glas nestalan; ovisan o raspoloženju, okolnostima, te jako često i meteorološki uvjetovan, ali uvijek, bez iznimke sasmosvojan, premda konstantno u funkciji predstavnika šire otočke zajednice. Njegovo 'mi' zna biti melankolično i rezignirano ali na momente i grubo i starački ogorčeno, ponekad je dječje zaigrano ili pak šeretski posprdno, drugi put sjetno i nostalgično, tu i tamo bijesno, ali najčešće mudro, mirno, toplo, staloženo i strpljivo, sa stoičkom pomirenošću, blagom nježnošću i tihim, potisnutim zadovoljstvom, bez prestanka svjesno posebnosti, privilegiranosti svoje pozicije. Ma koliko prokleta, burna, tegobna, trapljenjem i samoćom obilježena, ponekad ona znala biti.

Karuzin ‘Vodič po otoku’ nesvakidašnja je, svevremenska knjiga, lišena ikakvog poriva za uspostavom dijaloga sa suvremenicima s kojima ništa osim vremenskog konteksta ne dijeli. Unatoč izvornoj žurnalističkoj namjeni ovih zapisa, sakupljeni u knjigu oni tvore zaokruženu, kompaktnu cjelinu kojoj su dugovječnost i poštovanje književnih sladokusaca zajamčeni… Jedino što na kraju možemo poželjeti jeste što skorije novo, dodatnim zapisima prošireno izdanje.

(Napisao : Božidar Alajbegović, ožujka 2006.
objavljeno u emisiji 'Bibliovizor' Trećeg programa Hrvatskog Radija, 15.04.2006.)





Zašto je 'vjerovati' riječ bez smisla

petak , 21.04.2006.



U ‘onom’ svom postu (tekst o mom odnosu spram vjere) spomenuo sam da riječ ‘vjerovati’ smatram besmislenim. Probat ću to sad malo obrazložiti:

Pojam 'vjerovanja' podrazumijeva prihvaćanje kao realnost, kao istinu, kao činjenicu, nešto za što nemamo dokaza, nešto u čiju se istinitost sami nismo imali prilike uvjeriti; ‘vjerovanje’ podrazumijeva prihvaćanje nečega što možda ima utemeljenje u stvarnosti ali mi nemamo potvrdu za to.

Često čujemo rečenice tipa ‘vjerujem u zagrobni život’. Činjenica je da ta tvrdnja nikad nije dokazana, nikad nije dokazano da nas ‘zagrobni život’ uistinu nakon smrti čeka, a ipak mnogo ljudi kaže da u to ‘vjeruje’. Po mome shvaćanju, ta je rečenica besmislena, kao što je besmislena svaka druga rečenica u kojoj netko tvrdi ‘da u nešto vjeruje’. (Da se razumijemo, ovdje govorim o smislu riječi i o izboru riječi, odnosno o našem odnosu prema riječima koji je nažalost često jako površan - ovdje ne otvaram religijska pitanja i ne govorim o tome postoji li uistinu zagrobni život).

Kad mi netko dokaže npr. da postoji zagrobni život, kad mi netko dokazom potvrdi npr. da na planeti XY ima života isl., ja ću tada na osnovu izloženog mi dokaza, odnosno potvrde ZNATI da je to tako. Dok mi se ne pruži dokaz, ja se mogu NADATI da postoji zagrobni život, mogu to PRIŽELJKIVATI, mogu PRIHVATITI MOGUĆNOST da na planeti XY možda ima života, ali ako kažem da u to VJERUJEM, učinio sam pogrešan izbor riječi, izrekao sam besmislicu, izrekao sam skup slova bez značenja.
Baš kao što je besmislica npr. rečenica ‘vjerujem u sebe’. Netko se može pouzdati u vlastite snage, u vlastite sposobnosti, ali rečenica da netko ‘vjeruje u sebe’ nema smisla. Zato ne mogu a da se, na tvrdnje učestale u predizborno vrijeme tipa ‘Vjerujem u Tuđmana’ , ‘… Sanadera’, ‘…Račana’ grohotom ne nasmijem. Sličnih primjera ima bezbroj (ha, ha, ha : ‘Vjerujem u Dinamo’, ha ha ha : ‘vjerujem u gospodarski program Sanaderove Vlade’, 'vjerujem da ću dobiti na Lotu', itd.).

Te rečenice jednostavno nemaju značenja, one su smislene jednako koliko je smislen i neki nasumični skup slova poput ‘xcvrjtndglribndu nrkchnrm ghdgfun’.

A možemo zakoračiti i malo dublje pa možemo obrazložiti besmislenost samog čina 'vjerovanja' konstatacijom kako je ‘vjerovanje’ čin nasilja prema samome sebi.
Kao što rekoh, ‘vjerovanje’ podrazumijeva prihvaćanje kao činjenice nečega što nije dokazano, za što nemamo potvrdu. Nije li taj postupak čin nasilja prema vlastitom razumu? Kako bih prihvatio kao stvarno nešto za što nemam potvrdu, nešto što nije dokazano, ja moram vlastito zdravorazumsko razmišljanje zanemariti, moram ‘isključiti mozak’, moram negirati vlastito razmišljanje, moram ukinuti propitivanje smisla, čime činim nasilje prema samome sebi. Zato se osobno tom riječi ne služim i zato sam u 'onom' tekstu rekao da je ‘vjera’ negacija slobode misli.

Ajmo još jedan koračić dalje pa razmotrimo primjerice jednu riječ koja u svom korijenu ima pojam ‘vjera’ : riječ ‘uvjeravati’.
Mislim da je sasvim izlišno objašnjavati kako taj glagol podrazumijeva prisilu, odnosno nasilje, u ovom slučaju nasilje prema drugome. Odnosno, svako uvjeravanje je nasilan oblik naturanja svoga mišljenja nekome drugome, odnosno čin prisile.

Naravno, nikome ne odričem pravo da se i dalje služi riječima koje nemaju smisla. Osobno, puno ću više poštovati čovjeka koji umjesto da kaže ‘vjerujem u zagrobni život’ kaže ‘nadam se da zagrobni život postoji’. Ne zato što bi se po tom pitanju s njim složio, nego zato što je takav izbor riječi dokaz da taj čovjek razmišlja o smislu onoga što izgovara, ne barata olako riječima, pazi na izbor riječi. (Iz ovoga proizlazi da izbor riječi otkriva i karakter sugovornika, njegov mentalni ustroj, čega smo premalo svjesni… a što je tema o kojoj bi se također dalo raspredati).

Oprostit ćete mi što, kao knjigoljubac, držim do izbora riječi…

(I prije nego u komentarima počnete rigati vatru, sjetite se što sam rekao o glagolu 'uvjeravati'. Ja nikog ni u šta ne uvjeravam, ja samo iznosim svoja razmišljanja...)




SFERAKON 2006.



Danas počinje najveća i najstarija konvencija znanstvene fantastike u Hrvatskoj, SFERAKON. Ovogodišnji 28. Dani znanstvene fantastike u Zagrebu održat će se od 21. do 23. travnja 2006. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, Unska 3, Zagreb.

Sve o SFERAKON-u saznati možete na www.sfera.hr , www.sferakon.hr i sferakon.blog.hr




Među brojnim događanjima svakako treba izdvojiti promociju prve zbirke priča s bloga 'BLOG.SF' koja će se održati u subotu , 22. travnja, u 17:30h.
Urednica zbirke je naša draga Ire



NOVO : Emir Imamović Pirke - 'Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince' (AGM, 2006.)



Riječ izdavača


Kada u jednoj zemlji od dva-tri dijela kroz pet dana nestanu četiri djevojčice, dvije kurve na privremenom radu i nepoznat broj ovnova, i to dok se uvelike traga za dvojicom najtraženijih europskih ratnih zločinaca, vrijeme je da se jake snage državnog aparata, koji odreda čine majstori opće prakse, i strani plaćenici maskirani u mirotvorce - aktiviraju.
Najnevjerojatnije u romanu "Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince" Emira Imamovića Pirkea, koji opisuje spomenutu trku & frku i još štošta, jest to što je nastao po istinitim motivima, toliko nevjerojatnim da je fikcijska obrada (radi uvjerljivosti) zahtijevala tehniku primjenjivu samo u jednoj zemlji na svijetu: odmicanje od stvarnosti prema mašti kao vjerojatnijoj i normalnijoj.
No, iskusnom novinaru i uredniku Imamoviću sedam dana belaja koji se otimaju razumu i strojnoj obradi nije predstavljalo problem - možda i zato što je po srednjoškolskoj struci mašinski tehničar, a pripovjedač po dahu i duhu, humorist po prirodi i društvu, k tomu još portretist galerije od 40-ak likova koji se - glavom, bradom, a često i repom - pojavljuju u romanu... Njegov magikomični realizam predstavlja Bosnu i Hercegovinu kao brod bez krme i pramca, ali bez premca.


Kad su Garo i Žuti planirali otmicu koja će im promijeniti živote, nisu mogli znati da ćete se među njihovim taocima naći i vi, zatočeni među koricama ovog urnebesnog magikomičnog trilera bez hrane, bez pića, bez daha i bez ikakve šanse za bijeg, sudbine posve neizvjesne do posljednje stranice.
Boris Dežulović

Multikulturalni krimić iz Dejtonije, jedine europske zemlje koja se još nije pretvorila u dosadnu, civiliziranu državu: gangsteri, mudžahedini, ratni zločinci, korumpirani policajci - i nekoliko čestitih ljudi, koji tu nemaju šanse...
Denis Kuljiš

Još je Aristotel kazao kako nije važno koliko je istinito ono o čemu se piše, već koliko se istinitim doima. Problem s bosanskom zbiljom je, međutim, taj što je svaka istinita priča nevjerovatnija od bilo koje fikcije. I zato, ako vam se u knjizi Emira Imamovića nešto učini nemogućim, budite sigurni da ste naišli na dokumentarne dijelove. Nakratko zaboravite Aristotela: ovo je roman o zemlji u čijim granicama ne stanuje logika, i u kojoj je u svakom trenutku sve - baš sve! - moguće.
Ahmed Imamović

********

Emir Imamović Pirke je rođen u Tuzli 1973. godine, gdje je s vrlo dobrim uspjehom završio osnovnu školu, te sa nešto lošijim i srednju. Tri puta je uspješno upisivao fakultet i jednako ga uspješno napuštao. Novinarstvom se bavi od Dana rudara (21.12.) 1992. godine. Najduže se zadržao u magazinu Dani iz Sarajeva, u kojem je bio i glavni i odgovorni urednik. Piše sve što se plaća i što mu se ne gadi. Ovo je njegov prvi roman, s tendencijom da ne bude i posljednji. Živi i radi u Sarajevu.

*********

Tekst Borisa Dežulovića koji pojašnjava kontekst bez kojega ove knjige ne bi bilo:

Netko je jednom rekao kako je lako Marquezu pisati njegov magični realizam kad živi tamo gdje o takvim stvarima javljaju na televiziji: nigdje drugdje osim u južnoameričkim novinama nećete pročitati vijest poput one da je nekakav general uz najviše vojne i državne počasti dao sahraniti vlastitu amputiranu nogu, ili da je na pacifičku plažu isplivala žirafa, i ponekad se čini da samo još tanka nit panamskih Kordiljera drži Latinsku Ameriku za ovaj svijet.
Netko će jednom tako reći da je lako Bosancima pričati viceve kad im svakodnevno izlaze na naslovnim stranicama novina: gdje još možete pročitati vijesti poput one da su djeca u rijeci Gostelji kraj Živinica upecala krokodila, da u podnožju planine Majevice živi krava koja jede ugljen, ili da je u Zenici, u ulici Jalijski put,otkriveno mladunče dinosaurusa?
To je Bosna, zemlja magikomičnog realizma, zemlja u kojoj općinsko vijeće Visokog financira petogodišnje istraživanje koje treba dokazati da je brdo Visočica zapravo Piramida sunca stara 12 tisuća godina, u kojoj veterinarski vještak kao razlog smrti jednog konja u Glamoču službeno navodi samoubojstvo, a lokalna sarajevska televizijska stanica umjesto direktnog prijenosa utakmice emitira playstation-igricu FIFA-Football. Zemlja koju, kako se ponekad čini, još samo tanki neumski pojas drži za zemaljsku kuglu.
Valja to znati prije nego se pročita nevjerojatna priča o događaju koji je prije pet godina potresao Bosnu i Hercegovinu. Emir Imamović, dugogodišnji glavni urednik najutjecajnijeg bosanskog tjednika Dani, previše je ozbiljan čovjek da bi se zajebavao s tim stvarima, i svaki put kad pomislite da je ono što ste upravo pročitali odveć budalasto da bi bilo uvjerljivo, sjetite se da čitate istinitu priču.
Pa kad na kraju zaključite da njegov magikomični roman potvrđuje sve vaše predrasude o Bosni i Bosancima, prisjetite se i da su sve te predrasude samo vaše: Imamović s tim nema nekih osobitih problema, on svakog svog budalastog junaka voli onako kako se vole najrođeniji, i nikad Bosnu ne bi mijenjao za zemlju u kojoj ljudi umjesto playstation igrica gledaju dosadnu nacionalnu ligu, a krave umjesto ćumura jedu koštanu srž, i koju za zemaljsku kuglu drže široke autoceste i krediti Svjetske banke.
Na svoje će, naravno, doći i oni koji u Imamovićevu romanu budu tražili dublja značenja, simbolička iščitavanja, hiperbole i tumačenja svih bosanskih tragedija.
Autor me osobno zamolio da takvima poručim neka mu svakako jave što su našli.

Boris Dežulović



S.L.Viduliću nagrada 'Slavić' za najbolju debitantsku knjigu u 2005.

četvrtak , 20.04.2006.


Povjerenstvo za dodjelu nagrade 'Slavić' za najbolji književni prvijenac
jučer je obznanilo da je najbolja debitantska knjiga u 2005.
zbirka priča Svjetlana Lacka Vidulića 'Muke Mikuline'

Obrazloženje



Niti jedne godine, otkad je utemeljena nagrada "Slavić" za prvu knjigu, nije bila tako snažna konkurencija kao ove. Čak sedamnaest književnih prvijenaca dolazilo je u obzir za priznanje, a osim količinskoga salda i vrijednosno je prošlogodišnja ponuda iznimno izrazita i jaka. Barem dvije prozne i tri pjesničke knjige zaslužile su da ih se izdvoji u najuži izbor, a neke su od njih srećom već ponijele primjereni znak ocjenjivačkog prepoznavanja, pa ih je utoliko bilo lakše ovom zgodom mimoići. Zrelošću i dorađenošću ipak se posebno nametnula pripovjedna zbirka "Muke Mikuline" Svjetlana Lacka Vidulića. Podijeljena u četiri ciklusa i još rasparcelirana u niz manjih narativnih cjelina i jedinica, knjiga bi ipak mogla ponijeti zajednički nazivnik neke humorne, groteskne i paradoksne fenomenologije naše svakodnevice. Ispisana iznimno gipkom i razuđenom rečenicom, a profilirana neobično psihološki pronicljivim portretnim skicama, Vidulićeva proza emanira bujnu žanrovsku raznolikost i zavidnu stilsku virtuoznost. Indikativno je što uvodni ciklus "Jedanaest uboda" ima jedanaest različitih sekvenci, jedanaest različitih vizura i perspektiva, jedanaest varijacija na istu temu, isto zbivanje. Karakter "stilskih vježbi" produžuje se također u ostalim dijelovima zbirke, gdje se morfološki imitira, persiflira i parodira čitava izražajna paleta od intimne korespondencije do birokratske neutralnosti, od nekog iščašenog enciklopedizma do nadrimuzeološke evidencije predmeta. Ali neosporna maniristička zaigranost i povremeno eruditsko namigivanje literarnim uzorima ne priječe i izravan užitak u čitanju. Zahvalni za gorke nasmiješenosti i blage poruge i samoporuge, kojima nas obdaruje i spoznajno obogaćuje pisac Svjetlan Lacko Vidulić sa zadovoljstvom apostrofiramo njegove "Muke Mikuline" kao knjigu koja i samu nagradu "Slavić" diže na novu aksiološku razinu.


Inače, u novom broju 'Op.a.' (sjećate se, 26.04. izlazi na kioscima!!!) imat ćete prilike pročitati i moju kritiku ove Vidulićeve nagrađene zbirke...






Počelo odbrojavanje do izlaska 'Op.a.'



O novom broju Op.a. koji uskoro izlazi na kioske kao mjesečnik, saznajte sve na blogu Valerija Jurešića , gdje se nalazi i provokativna naslovnica tog mjesečnika o knjigama



Sjećate se, u njemu moja malenkost predstavlja blogove - zato na kioske i saznajte jesam li možda i vašeg ishvalio...










Bahatost pisaca?



Niste gledali Ferića, Popovića i Tomića u Knjazovoj 'Mjenjačnici'?

Emisiju se isplatilo gledati ponajviše zbog jedne Tomićeve konstatacije. Na pitanje postavljeno iz publike u Booksi : 'Zašto su pisci tako bahati?' Tomić je odgovorio : 'Pisci su jako nesigurni ljudi, iznimno rijetki pisci su samouvjereni. Uostalom, takve vam je bolje ne čitati...'

Ako mene pitate, Tomić je u potpunosti u pravu. Svaki kreativac po logici stvari (odnosno stvaranja) ne može imati (odnosno, ne bi trebao imati) previše samopouzdanja.

Ako umjetnik drži do kvalitete svoga rada, normalno bi bilo da sumnja u svoje dosege i da mu fali samopouzdanja. U suprotnom slučaju teško da mu rad valja...

Naravno, druga je stvar slika koju neki od umjetnika (odnosno, pisaca), često i bez svjesne intencije, svojim istupima stvaraju u javnosti.

A treća je stvar, pogrešan dojam koji publika stječe na osnovu njihovih istupa, iskaza...

A četvrta je stvar, namjerno pogrešno iščitavanje (odnosno iskrivljavanje i krivo interpretiranje) pojedinih njihovih istupa, iskaza isl. ... čega također imade.

Uostalom, i sam nastup ovog književnog trojca u rečenoj emisiji potvrdio je Tomićevu tvrdnju. Ni zericu bahatosti tu nije bilo. Skromnost je izbijala iz svakog kadra. Ustvari, mislim da se upravo zbog toga isplatilo odgledati emisiju...






Moja nova kritika na www.kupus.net

srijeda , 19.04.2006.



Kritiku sam naslovio 'Braccio di ferro, duša od svile...' a vi pogađajte o kojoj se knjizi radi.
Cjelovitu kritiku u mogućnosti ste pročitati ovdje.









Odgovor predsjednika hrvatskog P.E.N.-a na ostavku Katunarića



Na Iskonovom portalu objavljeno je reagiranje predsjednika P.E.N.-a Zvonka Makovića na Katunarićevu ostavku :


" Ostavka Dražena Katunarića na mjesto potpredsjednika P.E.N.-a i njegovo obraćanje medijima te zaobilaženje te spisateljske udruge i institucije njenog predsjednika nije samo necivilizirano i netaktično, već i vrlo indikativno, poručio je predsjednik hrvatskog P.E.N. centra Zvonko Maković. Katunarićeve tvrdnje da mu je "uskraćeno elementarno pravo na javnu riječ" Maković smatra njegovim osobnim i apsolutnim neobvezujućim stajalištem.
Maković ne misli da je ikome u Hrvatskoj uskraćeno pravo na javnu riječ. Ne misli da bi kao predsjednik P.E.N.-a trebao poduzeti uobičajene mjere zaštite i solidarnosti.
"Kao što za uvrede i klevete postoje adekvatne institucije, tako postoje i brojni mediji koji mogu objaviti sve što Katunarić želi priopćiti javnosti, pa tako i svoje želju da prestaje obnašati dužnost potpredsjednika P.E.N. centra", stoji u Makovićevom priopćenju. "





Novi književni dejt u SC-u!




Književne večeri SC-a idu dalje, a novi književni dejt je u četvrtak, 20. 4., s početkom u 21 sat.
Mjesto radnje je KLUB SC-a (glavna zgrada, prvi kat desno) u kojem književne večeri cijeli travanj gostuju sa svojim programom.



Ovog će četvrtka KLUB SC-a ugostiti tri mlade autorice, a osim njihovih stihova moći ćete uživati, kao i uvijek, u književnoj slušaonici i okrijepiti se uz čaj ili pifu, dok vaši bokovi mogu ljuljati u ritmu muzike. Tako će u četvrtak na književnu stolicu zasjesti Ljuba Lozančić, Martina Stepić i Kristina Pavoković i pročitati vam nešto svojih pjesama.

Voditeljica večeri je Mirna Bačun.


Ljuba Lozančić rođena je 1984. godine u Bosni. Osnovnu školu završila je u Njemačkoj, a posljednjih sedam godina živi u Zagrebu gdje trenutno studira na Hrvatskim studijima. Pisanjem se bavi od svoje desete godine i autorica je knjige "A što je s ljudima", izdane 2005. u nakladi Mlinarec i Plavić.

Martina Stepić rođena je 1978. Završila je kroatistiku i književnost na Filozofskom fakultetu, a trenutno radi u školi. Do sada nije objavljivala, a što piše možete poslušati ovaj četvrtak u KLUBU SC-a.

Kristina Pavoković rođena je 24. prosinca 1986. u Slavonskom Brodu. Osnovnu školu je pohađala u u Lužanima, gdje je i odrasla, a gimnaziju je završila u Slavonskom Brodu. Trenutno studira kroatistiku na Filozofskom fakultetu.






Najave Književnih večeri u KLUBU SC-a u travnju:


27. 4. - Književne večeri s veseljem najavljuju romatičnu poslasticu za kraj travnja u Klubu SC-a – VEČER O MIRNI!, pri čemu će naš dragi i romantični Eugen Vidrić sjesti i cijelu večer čitati pjesme o Mirni, a oni koji nisu upoznati s njegovim romatičnim stihovima neka posjete http://pjesmeomirni.blog.hr, dođu u Klub SC-a i podrže ga u njegovom nastojanju da osvoji srce jedne Mirne!


Natječaj za dramske tekstove



Krajem 2006. Teatar.hr će ući u četvrtu godinu postojanja, a rođendan su odlučili proslaviti 'svečano i radno'. Zato su pokrenuli [Inkubator] - natječaj za nove dramske tekstove autora do 35 godina.
Sigurni su da u vašim ladicama i računalima leže tekstovi koji nikako ne mogu pronaći put do hrvatskih pozornica... Možda zato što ih još treba razvijati, a možda i zato što se mladim autorima u nas nazivaju i oni već posve etablirani, poput Vidića, Šovagovića, Bošnjaka, Sajko...

Projekt [Inkubator] ne samo da je namijenjen kazalištarcima do 35, nego ga takvi i realiziraju.


Natječaj za nove tekstove je otvoren od 12. travnja do 26. travnja 2006.

Sudjelovati mogu svi hrvatski državljani koji na dan zaključenja natječaja (26.04.2006.) imaju manje od 35 godina

Kako? Tako da ispune prijavnicu na www.teatar.hr, te da pošalju 3 primjerka dramskog teksta na adresu:

[Inkubator]
Basaričekova 7
10 000 Zagreb

Uvjet za tekstove je da nikad dosad nisu javno izvođeni (objavljivanje nije prepreka)

10.svibnja na stranicama Teatra.hr bit će objavljeni naslovi i sažeci svih tekstova koji zadovolje kriterije natječaja, ali ne i šifre autora

15. svibnja na stranicama Teatra.hr objavit će se naslovi 4 odabrana teksta za radionicu u Splitu, te još 4 rezerve

Autori odabranih tekstova u roku od 48 sati po objavljivanju rezultata dužni su kontaktirati [Inkubator] tim (0912832827), a autorstvo će dokazati šifrom pod kojom je tekst objavljen i koja nigdje u međuvremenu neće biti objavljena

Za 4 odabrana teksta i njihove autore biti će organizirana :

- radionica u Splitu krajem svibnja pod vodstvom Lornea Campbella, associate director, Traverse Theatre, Edinburgh, UK
- vođeni development od 1.lipnja do 1. rujna
- recenzije drama-marketa čiji su članovi:

o Gian Maria Cervo, umjetnički ravnatelj festivala «Quartieri dell Arte» - Viterbo,
o Ja Hančil, dramaturg Nacioalog teatra, Prag, Češka
o Lucie Kolouchova, international associate, Svandovo, Češka
o Stephan Wetzel, dramaturg, Staatssschauspiel Dresden, Njemačka,
o Lorne Campbell, associate director, Traverse Theatre, Edinburgh, UK

- uvježbana scenska čitanja u Teatru ITD u listopadu
- koprodukcija u realizaciji eventualne praizvedbe

Materijali se ne vraćaju, redatelji će s piscima (ukoliko to žele) obaviti konzultacije, ali sami imaju konačnu riječ u postavu

Više o svemu na www.teatar.hr











Ostavka Dražena Katunarića u P.E.N.-u




OSTAVKA DRAŽENA KATUNARIĆA U PEN-U

Dajem ostavku na mjesto potpredsjednika hrvatskog P.E.N. centra. Razlozi te moje odluke, nalaze se u tekstu Miljenka Jergovića objavljenom u Jutarnjem listu od 8.4.2006 g. u kojemu me u više navrata naziva "fašistom", te mi preporučuje da se ubijem. Njegov je tekst utuživ, klevetnički, pun notornih krivotvorina i ukida sve postulate normalne književne komunikacije, makar i polemičkog tipa. S obzirom da mi je "Jutarnji list", zaključivši naprasno polemiku, oduzeo pravo da odgovorim na klevete i sperem ljagu koju je Miljenko Jergović na mene bacio, time je ukinuo moje osnovno demokratsko pravo. PEN centar, sukladno svojoj tradiciji i povelji uvijek se zauzimao za pisce kojima je uskraćeno elementarno pravo na javnu riječ. Međutim, od početka se ovog slučaja P.E.N centar koji trenutno utjelovljuje predsjednik dr. Zvonko Maković nije nimalo zanimao a kamoli zauzeo stav, izdao priopćenje ili na drugi, makar i minimalan, telefonski način raspitao ili solidarizirao sa mnom pokušavši mi pomoći da se branim od iznesenih političkih kleveta. Zbog potpune ravnodušnosti prema blaćenju svog potpredsjednika , moglo bi se zaključiti da se P.E.N. centar slaže s iznesenim Jergovićevim stavom da ima za potpredsjednika "fašista" kojemu ne preostaje ništa drugo nego da se ubije. Ja takav potpredsjednik nisam, ni tako opisan, želim više biti. Napominjem da ovu odluku ne donosim iz gorčine i ljutnje nego iz nemoćne rezignacije.

Dražen Katunarić



Ako mene pitate, Jergovićev je tekst uistinu u pojedinim segmentima bio gnjusan i utuživ, ali i prethodni Katunarićev tekst svakako je imao elemenata iste vrste. Stoga podržavam odluku Jutarnjeg lista da im se uskrati daljnji prostor za nastavak polemike koja je s obe strane bila klevetnička i uvredljiva...


You can call me SKEPSAN...

utorak , 18.04.2006.




Nedavno je na moj komentar kako ne slavim Uskrs, Peratović (45 lines) uzvratio upitom : zar nije lagano ironično kad ti s takvim imenom ne slaviš Uskrs?, što me ponukalo da napravim mali odmak od knjiških tema i prozborim koju o svom odnosu prema vjeri.

Peratovićev upit otvara pitanje u kojoj mjeri nas imena obilježavaju, što priznat ćete, nije zanemariva tema na ovim našim nesretnim prostorima. O prezimenima u tom kontekstu bolje je, nažalost, i ne govoriti… No, imena ne možemo birati, a ja svoje s ponosom nosim na uspomenu na majčinog oca koji je, kako čujem, bio po mnogočemu iznimna osoba, a umro je nedugo prije mog rođenja. (Inače, ako nekog zanima i on je, kao i moji roditelji uostalom, bio ateist).
No, oni rijetki koji imaju nesreću malo me bolje poznavati, Peratovićev bi upit preokrenuli i zapitali se : nije li ironično, s obzirom na tvoja razmišljanja i tvoj mentalni sklop, da se zoveš tako kako se zoveš?

Naime, o čemu se radi : osobno sam veliki protivnik vjere i svake religije, iz dva temeljna razloga (na stranu čak i sva ona fantastika u koju bismo kao trebali 'vjerovati'). Kao prvo, vjera je negacija slobode misli, sumnje, propitivanja, vjera je po svojoj prirodi diktatorska, vjera podrazumijeva bespogovornu poslušnost, stegu; svaka je Crkva (Katolička pogotovo) strogo hijerarhizirana a svaka hijerarhija podrazumijeva moć, odnosno iskorištavanje drugih, a u osnovi svega toga nije ništa drugo doli goli interes; a kao najvažnije vjera ne dozvoljava skepsu što je u totalnom kontrastu sa mojom prirodom.

Kao drugo, vjera podrazumijeva zajedničarenje, kolektivitet, podrazumijeva mentalitet stada, čega sam osobno veliki protivnik. Za mene postoje samo dva MI : MI mene i moje Maje i MI mene, mojih roditelja i brata. Nikakvo drugo MI za mene ne postoji, bilo nacionalno, bilo vjersko, bilo političko itd. Ne pristajem da me se ugurava u bilo kakva stada ili torove, što vjera podrazumijeva i očekuje.

Razmišljajući o glagolu ‘vjerovati’ , ja sam zaključio da je besmislen, da nema racionalno značenje. Iz mojih usta tu riječ jednostavno ne možete čuti : ja mogu misliti nešto, smatrati nešto, znati ili ne znati nešto, ali vjerovati, ni u kom slučaju. Kako da izgovorim riječ za koju mislim da nema značenja, da je besmislena? Naravno, dozvoljavam da sam u krivu, glede te riječi i svoga stava, kao što svakome dozvoljavam pravo na izbor vjere i bilo kakvog drugog opredijeljenja.

Ali razmislite malo u kolikoj su mjeri religije tolerantne i u kolikoj mjeri one dozvoljavaju slobodu izbora. Uostalom, ne samo slobodu izbora, nego slobodu uopće...

Na kraju, vratimo se imenima. Kao što rekoh, birati ih ne možemo, ali kada bih svoje mijenjao, prvi bi izbor pao na neku inačicu imena sa slobodom kao osnovom. No, budući da je to ime iz opravdanih razloga omraženo, moj sljedeći izbor pada na riječ SUMNJA. Osim što je sumnja osnovni element mog karaktera (u tolikoj mjeri da to često prelazi u paranoju…), mislim da bez sumnje još ni onu Kubrickovsku kost ne bismo u zrak zavitlali, a o vatri ili točku da ni ne govorim :-)

Zato, od danas pa nadalje, ne sviđa li vam se moje ime, slobodno me zovite : SKEPSAN.



Pisci u Knjazovoj 'Mjenjačnici'

ponedjeljak , 17.04.2006.



Sutra, s početkom u 20:10, Knjaz će u svojoj 'Mjenjačnici' ugostiti Zorana Ferića, Edu Popovića i Ante Tomića. Oni će pera zamijeniti gojzericama, književne večeri snježnim obroncima, a nadahnuće potražiti letom u helikopteru dok će Knjaz pokazati iznimnu hrabrost i - baciti se na čitanje knjige!

Ne prospustite!







Citat, s povodom...

nedjelja , 16.04.2006.



Po danu činite one stvari koje će vam noću omogućiti miran san...




Tko točno navede izvor ovoga citata, dobija jednu knjigu na poklon.

Rok : danas do 20:00 h...






KRITIKA : Douglas Coupland - 'Hej, Nostradamuse!' (Celeber, 2005.)

subota , 15.04.2006.



KRITIKA : Douglas Coupland - 'Hej , Nostradamuse!' (Celeber, 2005.)


Posljednju dekadu dvadesetog stoljeća, kao izravni produkt ere postmodernizma, obilježila je tzv. "anything goes" pošast, od medija prepoznata kao bogomdana za samopromociju putem stvaranja tobožnjih trendova, odnosno promoviranja autora koji su navodno IN, koji su tobože COOL, te koji naposljetku, nakon bezgranične medijske adoracije, čak postaju i KULT. Naravno, za takav status najčešće nije bilo nužno nikakvo kvalitativno uporište, ali malo tko se usuđivao na to ukazati, jer onda "nisi cool", "nisi u trendu". Nego si "papak". Prepoznavši problem, Nomadovci su ga svojedobno čak okrstili "pop fašizmom" te mu se suprotstavljali karikirajućim uzdizanjem u nebesa imena poput Vuce ili B. Spears.

Dobar primjer autora kojemu je u takvoj klimi jedan jedini naslov bio dovoljan da dosegne kultni status jest Douglas Coupland. Naravno, radi se o njegovu prvijencu "Generacija X" (originalno objavljen 1991.) kojemu, unatoč svim brojnim manjkavostima, Coupland osim kultnog statusa može zahvaliti i pozamašan bankovni saldo.

"Generacija X" roman je zanemarive literarne vrijednosti, vrlo oskudne fabule, ali zato napučen gomilom međusobno neraspoznatljivih i krajnje iritantnih (ali navodno cool) likova lišenih ikakve karakterizacije, a koji su tu samo kako bi sipali (tek povremeno) dobre fore, a autor putem brojnih pop-kulturnih referenci dokazivao svoj dobar ukus (Btw, ne podsjeća li vas sve to na našega Krešimira Pintarića?). No Coupland je imao sreću da mediji u romanu prepoznaju materijal pogodan za stvaranje trenda te da njegove likove hladnih, ispraznih, hedonizmu i konzumerizmu okrenutih adolescenata prigrle kao modele cijele jedne generacije. Naravno, uslijedila je medijska eksploatacija i napuhavanje do krajnjih granica, pa je Coupland ni kriv ni dužan, i unatoč svom vrlo ograničenom i nejakom talentu i svojstvu da NE ZNA ISPRIČATI PRIČU, postao književnim guruom cijele jedne generacije i kako rekosmo, tzv. kultnim autorom.

No "Hej, Nostradamuse!", unatoč brojnim manjkavostima u pogledu strukture i razvoja fabule (ukratko: Coupland ni danas, dvanaest godina i osam romana kasnije, još uvijek nije u stanju ispričati priču!), u odnosu na razglašeni prvijenac ipak ostavlja kakav-takav solidan dojam. Roman govori o slučaju masakra umnogome nalik onome u srednjoj školi Columbine, ali se pritom, što je za pohvalu, ne bavi vinovnicima zločina nego njihovim žrtvama. Roman je sastavljen od četiri poglavlja, s različitim likom kao pripovjedačem u svakom od njih. Sam tijek masakra, uz povremene digresije kojima nam otkriva svoju ljubavnu priču (okrunjenu tajnim vjenčanjem sa školskim kolegom Jasonom) donosi nam Cheryl, sedamnaestogodišnja žrtva masovnog ubojstva u školskoj kantini. Ona, baš poput junakinje Seboldinih "Ljupkih kostiju", svoje viđenje događaja posreduje iz posmrtne "spokojne tmine u kojoj čeka da se otisne na Sljedeće Mjesto", a tragičnost situacije naglašena je činjenicom da se u kantini trebala naći sa Jasonom kako bi mu priopćila da je trudna. U drugom poglavlju ulogu naratora preuzima Jason koji se jedanaest godina nakon masakra još uvijek bori s depresijom uzrokovanom smrću Cheryl, a dodatno potenciranom njegovom usamljenošću i posvemašnjom alijenacijom od vlastite obitelji uslijed sukoba s ocem - vjerskim fanatikom.

Iako najdojmljivije, već prvo poglavlje otkriva fabularne i kompozicijske manjkavosti (Cherylino pripovijedanje zbunjujuće je isprekidano molitvama ostalih žrtava masakra) koje posebno uočljive postaju u drugom poglavlju. Osim ridikulozne karikiranosti i neuvjerljivosti likova ruskih mafijaša čija uloga odaje autorovu nemaštovitost i očitu fabularnu iskonstruiranost (a što dotadašnji meditativan, melankoličan ton romana nepotrebno skreće u smjeru krimića) drugo nam poglavlje donosi i začudne, neelaborirane i nepotrebne dionice Jasonove (narkomanske?) nesvjestice koje autoru služe kao paravan za fabularne nelogičnosti. Inače, događaje i svoje impresije Jason posreduje putem zapisa upućenih svojim nećacima a to nakon nekog vremena Coupland potpuno smeće s uma, što posebno zbunjuje i iritira kod epizode Jasonova susreta s istim tim nećacima.

U trećem poglavlju pripovjedačku palicu preuzima Heather koja svojom ljubavlju Jasonu pokušava izgnati tragične slike iz sjećanja, ali i sama postaje posrednom žrtvom nesretnih događaja od prije petnaest godina. Tu se ogranak radnje vezan uz lažnu vidovnjakinju ispostavlja potpuno suvišnim jer je očito da je jedina prava fabularna uloga Heather bila vratiti lik Jasonova oca, vjerskog fanatika Rega, ponovo u priču. Zadnje, desetak stranica dugo poglavlje s Regom kao naratorom po emocionalnoj je nabijenosti u rangu s početnim, ali Regovo predsmrtno, prekasno buđenje humanosti, odnosno nategnuto emocionalno osvještenje i svojevrsno intimno iskupljenje tog kršćanskog fundamentalista ostavlja dojam isforsiranosti i neuvjerljivosti.

Pohvalno je što se Coupland suzdržava od eksploatacije potentne teme školskog masovnog ubojstva već je spušta na ljudsku razinu, koncentrirajući se na posljedice, odnosno na žrtve i njihovo intimno proživljavanje tragedije. Satirička oštrica ponovo je prisutna, ali je (za razliku od Bookerom nagrađenog tematskog srodnika, romana "Vernon God Little") Coupland ne usmjerava k senzacijama gladnim medijima već vjerskom fundamentalizmu koje u svom "pravovjernom zanosu" i kod žrtve prepoznaje krivicu, hrabrost "promiče" u oholost, a i u nedužnog uspijeva probuditi grizodušje.

Couplandova autorska narcisoidnost donekle je zatomljena (iako iskrsava u završnoj dobrohotnosti očitovanoj u nategnutoj karakternoj transformaciji Regovog lika), vatrometna kakofonija međusobno suprotstavljenih glasova zamijenjena je mirnijim, serioznijim diskursom, neka su nešto dublja pitanja dotaknuta, a hladne, iritantne, isprazne i priglupe, te nezanimljive i međusobno neraspoznatljive karikature (iz "Generacije X") mjesto su ustupile likovima od krvi i mesa do kojih je čitatelju stalo. Na koncu, ostaje nam da se strpimo... Pa tko zna? Možda Couplanda u međuvremenu netko poduči KAKO ISPRIČATI PRIČU te nas on jednoga dana iznenadi zaokruženom, tečno izloženom fabulom, lišenom nelogičnosti, suvišnih ogranaka, "krivih srastanja" i vidljivih šavova. A dotad snatrimo o pravednijem svijetu u kojemu će medijsku i čitateljsku pozornost privlačiti autori koji to zaslužuju...

(Napisao : Božidar Alajbegović, veljače 2006.,
originalno objavljeno na Kupus.net)



Dva blogera među 10 finalista Večernjakovog natječaja za kratku priču


Eto, moja se procjena pokazala točnom. Naime, uspoređujući kvalitetu Portove priče s kvalitetom nekolicine dotad objavljenih, predskazao sam mu velike šanse za osvajanje nagrade.
Jučer je Večernjakov žiri obznanio 10 finalista i Portova je priča među njima!

Međutim, to nije sve, među desetoro finalista krije se još jedan bloger, to je naš Lutajući reporter, autor bloga http://obirtijomilamoja.blog.hr, inače polaznik Ferićeve radionice u Lebovoj klasi. ;-))

U Večernjaku kažu :



Između 52 objavljene priče, od ukupno 649 na natječaj pristiglih priča, žiri, u kojem su bili Branka Primorac, urednica kulturne rubrike Večernjega lista (predsjednica), dr. Tomislav Sabljak (izbornik), književni povjesničar prof. dr. Krešimir Nemec, te književnici Dorta Jagić i Robert Mlinarec, u uži je izbor uvrstio priče Ludwiga Bauera, Daše Drndić, Julijane Matanović, Sanje Pilić, Brune Proface, Darija Rukavine, Davora Slamniga, Andrije Škare, Svebora Vidmara i Lade Žigo.
Njihove se priče natječu za tri Večernjakove nagrade (prvonagrađeni autor dobiva 8000, drugi 6000, a treći 3000 kuna), što nose ime jednog od najboljih hrvatskih književnika 20. stoljeća Ranka Marinkovića.

Tko će biti pobjednici, doznat će se tek na svečanosti dodjele nagrada 27. travnja. U međuvremenu finaliste će Večernjak opširnije predstavljati na stranicama kulturne rubrike.

Deset najboljih priča :

Ludwig Bauer
'Jugovina'

Daša Drndić
'Prva ljubav'

Julijana Matanović
'Staklena cipelica na hladnoći Adventa'

Sanja Pilić
'Muškarci mog života'

Bruno Profaca
'Tiho brodsko ludilo'

Dario Rukavina
'Mala zemlja za veliki odmor'

Davor Slamnig
'Kak smo svi postali Dalmatinci'

Andrija Škare
'Nestajanje'

Svebor Vidmar
'Reality Show'

Lada Žigo
'Volframova nit'



Inače, krenuo je već novi, 42.po redu Večernjakov natječaj za kratku priču, s novim propozicijama. Najbolje 52 priče više neće biti objavljene u tiskanom izdanju već isključivo na web stranicama Večernjaka, ali se zato povećava fond nagrada : prvonagrađenoj priči ide 30.000,00 kn!!!




Međunarodni festival suvremene poezije

petak , 14.04.2006.



Međunarodni festival suvremene poezije održat će se od 18. do 20. travnja 2006. godine u Zagrebu. Sva tri dana održavati će javna čitanja, okrugli stolovi i prevoditeljske radionice u Booksi i na Filozofskom fakultetu Sveušilišta u Zagrebu.

Sudionici festivala su: Elisa Biagini (Italija), Ana Brnardić (Hrvatska), Marte Huke (Norveška), Kollár Árpád (Mađarska), Nikola Madžirov (Makedonija), Catarina Nunes de Almeida (Portugal), Clare Pollard (Velika Britanija), Ivan Šamija (Hrvatska), Tihomir Matko Turčinović (Hrvatska), Branko Vasiljević (Hrvatska), Silvestar Vrljić (Hrvatska) i Agnieszka Wolny - Hamkalo (Poljska).

Poezija svih sudionika biti će prevedena na hrvatski jezik i objavljena u knjizi festivala, koju će objaviti izdavačka kuća AGM te u vodećim književnim časopisima, što je značajan doprinos prisutnosti i popularizaciji suvremene hrvatske i europske književnosti.

Zahvaljujući udruzi Brutal i Festivalu suvremene poezije uz nedovoljno zastupljenu hrvatsku suvremenu poeziju predstavit ćemo hrvatskoj publici do sada nepoznatu, a iznimnu kvalitetnu suvremenu europsku poeziju koju smatramo iznimno važnom za hrvatski kulturni prostor.

Dugoročni cilj festivala je ostvarivanje i poticanje izravne međunarodne suradnje između mlađih hrvatskih i inozemnih književnika, što je doprinos kulturnoj suradnji između Hrvatske i ostalih europskih zemalja.

Suradnici Festivala su Talijanski institut za kulturu, Norveško Veleposlanstvo u Hrvatskoj, Instituto Camoes iz Lisabona (Portugal), Katedra za polonistiku, Katedra za portugalski jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, klub «Booksa», klub Gjuro II, te razni kulturni i književni časopisi.

Ciljana publika festivala su prvenstveno studenti i profesori jezika i književnosti, ali i ostala publika zainteresirana za književnost i kulturna događanja.

Festival organizira i provodi Brutal – službeno registrirana udruga za promicanje kulture i umjetnosti. Voditelji i organizatori Festivala suvremene poezije do sada su organizirali i vodili niz kvalitetnih i uspješnih projekata, poput Poetry jam sessiona (u suradnji s Hrvatskim P.E.N. centrom, kultnih Večeri poezije u ART NET CLUBU i dr.), a nastupali su na brojnim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.



Izvor : Booksa.hr


Novi broj 'Poluostrva'



Pred nama je novo, treće izdanje Balkanskog književnog glasnika Poluostrvo . U njemu, dakako, ponovo i neki dragi blogeri. Pronađite ih sami :



POLUOSTRVO # 3, APRIL/TRAVANJ 2006.

Sadržaj

PROZA:
Vladan Radoman, Tatjana Gromača, Adnan Mujagić, Dario Rukavina, Dušan Gojkov, Duška Vrhovac, Eduard Pranger, Ferida Duraković, Jelena Lukić, Jelena Pavlović, Marko Car, Zoran Ilić, Vedrana Trlek, Selma Kesetović, Saladin Burdžović, Radenko Vadanjel, Jelena Đurović Mutaović, Zoran Spasojević, Zorica Sentić, Nevenka Pupek

POEZIJA:
Zoran Bognar, Aleksandar Šajin, Marica Puskas, Marija Knežević, Milan Fošner, Jamina Topić & Ana Ristović

PRIKAZI--ESEJI:
Savčo Savčev, Svetlana Tomić, Ana Prodanović, Ana Ristović, Jovanka Uljarević, Nataša Petrinjak

TransVERSala:
Lene Henningsen


Macan objavio novu knjigu!



Naš dragi Macan , neumoran kakav jeste, objavio je novu knjigu (7. ili 8. po redu, nisam sikuro), ali skroman kakav također jeste, šuti li ga šuti o tome.

No, ja sam tu da vas uputim na ovaj link gdje se možete podrobnije o Macanovoj novoj knjizi informirati...







Tko je ovdje lud?

četvrtak , 13.04.2006.



Ne znam za vas, ali meni se, na svoju veliku žalost, tu i tamo desi da zalutam na web stranice 'Jutarnjeg'. Iz zdravstvenih razloga to ću morat izbjegavat. Zašto?

Osim njihove najnovije pifdarije tipa : 'Može li se sadržaj nekog romana sažetio u 25 riječi? Hrvatski književnici prepričavaju vam klasična djela hrvatske i svjetske književnosti u sms formatu!', na web stranicama Jutarnjeg pod rubrikom 'Kultura' danas se primjerice mogu naći i ovakvi naslovi i sadržaji :

• Umirovljenica iz Omiša varala s dionicama još 5 tvrtki osim Reeboka?
• Arhiv i knjigovodstvo Cose nostre pali u ruke policiji
• Groups: Punkeri u trapericama i s plaćama menadžera
• Kuhar iz Brezovice krao i izrabljivao starce iz svog doma
• Malnar proslavio rođendan u društvu Letice, Rožića i Pere Kovačevića
• Princeza Haya oduševljena zagrebačkim štruklama
• Princ Harry postao britanski časnik

Mislim, stvarno!?!






Moj novi angažman : HRT!!!



Eto, dočekao sam i to da se moje kritike čuju u eteru!

Naime, nedavno mi je ponuđeno (a ja objeručke i sa širokim osmijehom na lišcu prihvatio!) da postanem stalni suradnik emisije 'Bibliovizor' koja se već dugi niz godina emitira na 3. programu Hrvatskog radija.

Tako ćete u subotu, 15.04.2006. s početkom u 16 sati biti u prilici, zajedno samnom, slušati kako milozvučan glas radijskog spikera čita moju kritiku zbirke priča Senka Karuze 'Vodič pom otoku' (izd. Naklada MD, 2005.).

Osim te moje kritike, u emisiji će biti emitiran i tekst Milorada Stojevića o novom romanu Damira Miloša 'Smetlar' (izd. Meandar, 2005.), te dva prikaza Darije Žilić : 'Nebolomstvo' - panorama srpskog pesništva kraja 20. veka koju je uredila Bojana Stojanović Pantović i antologija mlade slovenske poezije 'Vraćamo se uvečer' koju je uredio Matevž Kos, obje u izdanju Hrvatskog društva pisaca.

Dakle, nemoj netko da propusti : subota, 15.04., od 16 sati, 3. program Hrvatskog radija, emisija 'Bibliovizor' !

Urednica emisije : Gordana Crnković





Nova književna večer SC-a, posvećena domaćem SF-u!!!

srijeda , 12.04.2006.



Književne večeri SC-a idu dalje, a novi književni dejt je u četvrtak, 13. 4., s početkom u 21 sat!

Mjesto radnje se mijenja i prebacuje u Klub SC-a, poznatijem kao Cyber caffe (glavna zgrada SC-a, prvi kat desno), gdje će se Književne večeri smjestiti cijeli travanj i gostovati sa svojim programom.

Tako ćemo prve travanjske Književne večeri posvetiti u potpunosti SF književnosti, pri čemu ćete moći vidjeti i poslušati neke od trenutno najboljih i najpoznatijih pisaca SF književnosti. Osim toga, naučit ćemo vas što je to i kada se održava SferaKon, te vas pripremiti za njega. Također ćemo vas obavijestiti gdje sve u bespućima hrvatskog književnog cyber prostora možete čitati SF te se informirati i pronaći nešto SF-a za sebe!

A bez obzira na promjenu mjesta održavanja u travnju, uz Književne večeri gostuje i književna slušaonica, tako da ne budete uskraćeni za vašu pifu ili mogućnost da vaši bokovi počinju sami nekontrolirano mrdati u ritmu muzike za ples.


Vaše će uši spremne za SF podmazati:

Tatjana Jambrišak
Goran Konvični
Darko Macan
Dalibor Perković
Bojan Sudarević
Boris Švel
Aleksandar Žiljak

Voditeljica večeri je Mirna Bačun.



Najave Književnih večeri u SC-u u travnju:

20. 4. - Književne večeri i dalje se održavaju u Klubu SC-a, a taj će četvrtak biti rezerviran za mlade autore koji će samo za vas pročitati svoje stihove i retke, te s vama uživati uz književnu slušaonicu i pifu.


27. 4. - Književne večeri s veseljem najavljuju romatičnu poslasticu za kraj travnja u Klubu SC-a – VEČER O MIRNI!, pri čemu će naš dragi i romantični Eugen Vidrić sjesti i cijelu večer čitati pjesme o Mirni, a oni koji nisu upoznati s njegovim romatičnim stihovima neka posjete http://pjesmeomirni.blog.hr , dođu u Klub SC-a i podrže ga u njegovom nastojanju da osvoji srce jedne Mirne!


Sanja Lovrenčić u 'Booksi'



KNJIŽEVNA VEČER :: Sanja Lovrenčić
13.04.2006 :: 20h
Booksa


… Sklonost prema fantastici, snovitost, nadrealna kafkijanska atmosfera, suspense i nevjerojatna lakoća kojom rečenice Sanje Lovrenčić liježu na papir, prisilit će suptilnijega čitatelja da knjigu pročita za jedno poslijepodne i da je zaklopi sretan, tražeći još priča, kaže Rade Jarak za najnoviju knjigu Sanje Lovrenčić "Klizalište", a mi, povodljivi kakvi jesmo, brže bolje dogovorismo književnu večer s autoricom. Knjiga se čita u jednom dahu, pa molimo da se pripremite.

Sanja Lovrenčić (1961) do sada je objavila zbirke pjesama Insula dulcamara (1987) i Skrletne tkanine (1994), knjige priča za djecu Esperel - grad malih čuda (1994), Kuća iznad čudovišta (1996) i Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (2001, nagrađena nagradom Grigor Vitez), zbirku kratkih proza Wien Fantastic (1998) i roman Kolhida (2000). U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova. Bavi se prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika.




Sferakonska zbirka ZAGROB

utorak , 11.04.2006.



Ovogodišnji SFerakon održat će se od 21. do 23. travnja .

Sve informacije o njemu saznati možete na sferakon.blog.hr a između ostaloga i to koje je priče urednički dvojac (Tatjana Jambrišak i Darko Vrban) uvrstio u sferakonsku zbirku ZAGROB, posvećenu domaćem horroru. Među zastupljenim autorima ima i blogera, naravno. Zar ste uopće sunjali?








Izašao novi broj Književne republike


Izašao je novi broj Književne republike, časopisa za književnost
Izdavači: Hrvatsko društvo pisaca i Profil
Uređuju: Velimir Visković (gl. i odg. urednik), Branimir Donat, Tonko Maroević, Sibila Petlevski



Sadržaj

- Jozefina Dautbegović: Isti učinak, 3
- Neda Miranda Blažević – Krietzman: Kvantna ritmika, 9
- Maro Šehović: Osiromašeni uran, 14

OGLEDI, ISTRAŽIVANJA
- Velimir Visković: Nauk malodušnih, 22
- Zdravko Zima: Pledoaje za Matoša, 33
- Strahimir Primorac: Socijalna literatura i individualni talent, 42
- Branimir Donat: Čitanje memoara „Svjedok prolaznosti“ Jože Horvata, 51

MOJ IZBOR
- Boris Senker: Uz trilogiju 'Zero' Milka Valenta ili Oštra igra na terenu morbidnog estetičkog užitka, 56
- Milko Valent: Izbor iz integralne verzije dramske trilogije 'Zero'

IMAGINARIJ LIJEVOGA
- Borislav Mikulić: Imaginarij lijevoga. Intelektualac u svijetu post – politike, 78
- Budućnost Balkana: razgovor sa Zoranom Đinđićem i Slavojem Žižekom, 87
- Disput preko Rajne: razgovor Güntera Grassa i Pierrea Bourdieua, 96
- Roger – Pol Droit: Veličina ili dekadencija francuskih intelektualaca?, 106
- Massimo Cacciari: Sinisteritas i sudbina. Imaginarni dijalog, 112
- Nesveti život: razgovor s Giorgiom Agambenom, 121
- Dodatak: Gaya scientia kritike, 130

KLOPKA ZA USPOMENE
- Maja Bošković – Stulli: Vojnik Pipeta, tetka Mada, 135
- Čedo Prica Plitvički: Iz Knjige o Jobu, 139
- Željko Kipke: Sai – Khai – Reich, 145

ČITAĆE PROBE MARKA GRČIĆA (IX)
- Miroslav Krleža: Keglovichiana, 155

NOVA PROZA
- Filip Erceg: Most na Savi, 172

U FOKUSU
- Aleksandar Flaker: Je li „izlet“ završen?, 180
- Lev Anninskij: Miroslav Krleža „u zemlji vukova i samovara“, 185

KRITIKA
- Danko Plevnik: Duh i duhovitost
(Igor Mandić: Hitna služba), 197
- Danijela Lugarić: Bodljikavi svijet i priče o ljubavi
(Irena Vrkljan: Naše ljubavi, naše bolesti. Zelene čarape), 199
- Gordana Slabinac: Nove riječi o starim stvarima
(David Šporer: Novi historizam. Poetika kulture i ideologija drame), 203
- Jozefina Dautbegović: Riječi na toplom mjestu
(Željko Štenger: Do prvog vjetra), 206
- Darija Žilić: Heterologijski dnevnik
(Suzana Marjanić: Glasovi Davnih dana: transgresija svjetova u Krležinim zapisima 1914-1921/22), 209
- Snježana Kordić: Jezik hrvatskih medija
(Brigitta Busch: Sprahen im Disput), 214
- Snježana Kordić: Jezik i identitet
(Brigitta Busch i Helen Kelly Holmes: Language,Discours ad Borders in the Yugoslav Successor States), 217
- Nikica Mihaljević: Mozaik se stalno popunjava
(Stenogrami o podjeli Bosne , I/II), 222
- Nikica Mihaljević: Clintonov doprinos civilizaciji
( Bill Clinton: Moj život), 224



PROMOCIJA : Zbornik književnoantropoloških studija iz hrv.književnosti (Disput, 2006.)



Izdavačka kuća DISPUT

poziva nas na predstavljanje zbornika


ČOVJEK, PROSTOR, VRIJEME
(Književnoantropološke studije iz hrvatske književnosti)

Izd. Disput, 2006.


Knjigu će predstaviti
Milivoj Solar
Andrea Zlatar
i urednice Živa Benčić i Dunja Fališevac

Svečanost predstavljanja knjige održat će se u srijedu 12. travnja 2006.
u 18 sati u Palači Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb

Zbornik, prvi u nas posvećen problemima književne antropologije (!), okuplja dvadesetak rasprava uglednih hrvatskih i inozemnih znanstvenika utemeljenih na književnoantropološkim pristupima književnom tekstu.
Autori priloga su Nikola Batušić, Živa Benčić, Vladimir Biti, Tomislav Bogdan, Maja Bošković-Stulli, Lada Čale Feldman, Morana Čale, Davor Dukić, Dunja Fališevac, Aleksandar Flaker, Valentina Gulin Zrnić, Celia Hawkwesworth, Tatjana Jukić, Zoran Kravar, Renate Lachmann, Jasmina Lukić, Bojka Miličić Tanhofer, Dubravka Oraić Tolić, Pavao Pavličić, Leo Rafolt, Gordana Slabinac i Viktor Žmegač.
Cilj je Zbornika da u našu sredinu prenese spoznaje europskih i američkih književnoantropoloških istraživanja, a s druge strane da metodologiju i instrumentarij tih istraživanja primijeni i razradi na korpusu hrvatske književnosti. Njegova je namjera s jedne strane rasvijetliti što književni tekst može otkriti o ustrojstvu čovjeka kao takva, o njegovoj imaginaciji, pamćenju, percepciji, osjećajnosti, spolnosti, jednom riječju o svim onim njegovim sposobnostima i osobinama koje su upregnute u proces produkcije odnosno recepcije književnog teksta, kao i o svim onim njegovim potrebama koje se zadovoljavaju tim činom. S druge strane, namjera je zbornika da na materijalu hrvatske književnosti s kulturnoantropološkog motrišta pokaže na koji se način u književnom tekstu reflektiraju specifičnosti određene nacionalne kulture: njezino poimanje čovjeka i svijeta, njezine norme, vrijednosti, zabrane, običaji i sl. U tom su smislu autori u svoj analitički obzor uvrstili djela Miroslava Krleže, Ranka Marinkovića, Jure Kaštelana, Ivana Slamniga, Irene Vrkljan, Ivana Aralice, Dubravke Ugrešić, Slavenke Drakulić i drugih hrvatskih književnika.


NOVO : Vladan Desnica - 'Pronalazak Athanatika' (VBZ, 2006.)

Vladan Desnica : 'Pronalazak Athanatika'
izd. VBZ
tvrdi uvez
Format: 12 x 20
Broj stranica: 96
Cijena: 95,00 kn
Cijena na VBZ-ovom sajtu : 76,00 kn

Riječ izdavača


Dostojan najboljih stranica Desničine proze ovaj roman tematizira pronalazak Athanatika, lijeka protiv smrti

'Pronalazak Athanatika' tipičan je intelektualistički roman s esejiziranim dijalogom kao osnovnim iskaznim modusom. Bez obzira na nedovršenost, djelo predstavlja značajnu točku kristalizacije u Desničinu stvaralaštvu. Ova misaona proza, koja je začudo u književnoj kritici i historiografiji prošla potpuno nezapaženo, bitno upotpunjuje osnovne autorove tematske opsesije. U tom smislu Pronalazak Athanatika neposredno korespondira i s Proljećima Ivana Galeba i s “filozofskim novelama” kao što su Priča o fratru sa zelenom bradom, Posjeta ili Solilokviji gospodina Pinka. U stalnim “igrama proljeća i smrti”, ljudskim i kozmičkim, Desnica se u Athanatiku zadržao samo na drugom, tanatološkom polu: analitička razmatranja o smrti, zaodjenuta u fantastičnu priču, dostojna su najboljih stranica njegove proze.
Krešimir Nemec




Natječaj za blog priče pri kraju...

ponedjeljak , 10.04.2006.



Natječaj za blog-priče zaključuje se 15. travnja!

Što dalje slijedi, saznajte kod Bookalete, urednika skorašnje zbirke blog priča...





PROMOCIJA : Ivica Prtenjača - 'Dobro je, lijepo je' (Profil, 2006.)




"Dobro je, lijepo je" naziv je prvog romana Ivice Prtenjače koji će svoje prvo predstavljanje publici doživjeti u utorak, 11. travnja 2006. godine u 20 sati u prostoru Profilovog Megastorea, Bogovićeva 7, Zagreb.

Nakon tri zbirke pjesama, kojima se smjestio u sam vrh suvremene hrvatske poezije, Ivica Prtenjača napisao je roman u kojem demonstrira i jezično umijeće i lakoću pripovijedanja.

Knjigu će predstaviti Drago Glamuzina, Dalibor Šimpraga i Ivica Prtenjača.

Jedno portugalsko popodne u Zagrebu, jedna knjižara u kojoj rade dvije zanimljive žene, uvijek prazan stan u ulici Side Košutić, u kojem inače stanuje Angelina Jolie, mlada susjeda, srednjoškolka Emute, sms poruke, dežuranje iza špijunke... čine koordinate romana o mladom piscu u kojem se melankolija i usamljenost neprestano tuku s prkosnim optimizmom i željom da se zagrize u drugo biće. Dobro i lijepo.



Kupus.net nastavlja darivati knjigice



Kupus.net nastavlja darivati knjigice.

U suradnji s Frakturom, ovog se tjedna Kupus pridružuje uspješnom porinuću "Karaule" u hrvatska kina. Stoga dijele knjigu Ante Tomića "Ništa nas ne smije iznenaditi" (po kojoj je napravljen scenarij), te scenarij za film koji, uz Tomića, potpisuje i Rajko Grlić.

Sve što je potrebno učiniti jest poslati svoje podatke na adresu info@kupus.net (subject: nagradna igra).

Sretno!

INTERVJU : Veselin Gatalo



VESELIN GATALO, pisac i 'borac za pravdu' iz Mostara, govori o Bosni, SF-u, odmaku od bosanske književnosti te o multikulturalnosti...
Gdje? U Feralu, naravno, odnosno evo upravo na ovome linku



Stvaralaštvo nema rod...



Stvaralaštvo nema rod - zašto onda favorizujemo 'žensko pismo'?

Manje je poznatih žena umetnica. Manje je poznatih spisateljica nego pisaca. Ne verujemo da je to zato što žene nemaju šta da kažu, da im nedostaje talenta ili mašte. Možda prilike i mogućnosti. I užasno nas zanima koju boju i energiju nosi nova književnost “ženskog roda”. Hoćemo da čitamo!

ATC na svom sajtu otvara “Čitaonicu” – prostor za mlade/neafirmisane spisateljice sa teritorije Balkana.

ATC istovremeno ima zadovoljstvo da objavi Konkurs za kratku autorsku priču za mlade/neafirmisane spisateljice sa teritorije Balkana “na uzajamno razumljivim jezicima".

Obradujte nas nečim nesvakidašnjim! Naslov buduće zbirke, ili možda cele edicije, biće direktno inspirisan vašim delom.

U “Čitaonioci” objavljujemo sve radove koje dobijemo, a štampaćemo samo najbolje.

U budućoj zbirci priča, jednoj autorki može biti objavljena samo jedna priča po izboru urednika zbirke, a učesnice se pozivaju da pošalju do tri priče.

U ovom konkursu priče se ne rangiraju i ne nagrađuju. Ishod svake prijave je objavljivanje u “Čitaonici”, i odbijanje ili prihvatanje za objavljivanje u zbirci.

Svakoj autorki kojoj se objavi priča u zbirci, pripada jedan autorski primerak zbirke. Promocija knjige je naša briga!

Propozicije :

·Priču prijavljuje sama autorka. U budućoj zbirci uz svaku priču navešće se pravo i puno ime autorke. Ukoliko autorka insistira na anonimnosti, odnosno na korišćenju svog pseudonima, poštovaće se njena želja.

·Priču pošaljite emailom kao Word document. Potvrdu o primanju poslaćemo e-mailom.

·Priče ne bi smele da budu duže od 10.000 znakova uključujući razmake, ali nećemo praviti pitanje zbog manjih prekoračenja ako je priča dobra.

·Konkurs je otvoren od trenutka kada ste ovo pročitali, pa do trenutka kad se prikupi dovoljan broj kvalitetnih priča za zbirku. Posle objavljivanja prve zbirke, konkurs se obnavlja.

·Priče moraju biti raspoložive za objavljivanje u zbirci, pa je stoga važno da ranije nisu objavljivane. Prava zadržava autorka.

·Autorke čije će priče biti objavljene u budućoj zbirci priča obavezuju se da tu istu priču neće objavljivati nigde drugde u roku od godine dana nakon izlaska zbirke, a kasnije, u slučaju ponovnog objavljivanja svoje priče u bilo kojoj knjizi ili drugom mediju, obavezuju se da navedu da je ta priča prvi put objavljena u ovoj zbirci .

·Autorke koje učestvuju u konkursu slanjem prijave prihvataju sve njegove uslove i pravila.

Srećno, i pišite!

Prijave, pitanja i sugestije šaljite na:

natasa.stukalo@atc.org.yu

Izvor : www.atc.org.yu




INTERVJU : Dušan Gojkov

nedjelja , 09.04.2006.



Nema smisla da duljim, svi znate tko je Dušan Gojkov, i zato klikajte po ovome linku i čitajte iznimno zanimljiv razgovor sa njim objavljen na Knjigomatu



Neverending egotrip

subota , 08.04.2006.



Promakao vam (ili ste bili škrti iskeširati 10 kunića?) Vijenac s mojim intervjuom?

Dont'worry, evo vam ga u cijelosti ovdje , skupa s mojom kritikom Houellebecqa, i ... slikicom prekrasnoga mene, ofkors.















INTERVJU : Ivica Prtenjača

petak , 07.04.2006.



Nagrađivani pjesnik Ivica Prtenjača (1969.) u razmaku od dva mjeseca objavio je treću zbirku pjesama “Uzimaj sve što te smiruje” (Meandar) i roman “Dobro je, lijepo je” u izdanju Profila; izdavačke kuće u kojoj je i zaposlen.

Intervju iz Jutarnjeg lista u kojem govori o svom pisanju, pročitajte ovdje.



Nešto za mrzitelje poezije




Porazni statistički podaci o 'proizvodnji i prodaji' domaće poezije.

Opširnije kod Valerija.






Knjižnice budućnosti



Otkada su ljudi pronašli način kako sačuvati sjećanja svog vremena, knjižnice se neprestano mijenjaju. Pročitajte 10 ključnih trendova koji će utjecati na iduću generaciju knjižnica:



1. Komunikacijski sustavi neprestano mijenjaju načine na koje ljudi pristupaju informacijama.
Knjige su tehnologija, pisanje je također tehnologija, i oni će jednom biti zamijenjeni drugim tehnologijama.

2. Sve tehnologije imaju svoj kraj.
Svaki uređaj i dio tehnologije koje danas koristimo, bit će odbačeni i zamijenjeni nečim drugim što će biti brže, manje, jeftinije, praktičnije, trajnije, radit će bolje i izgledati atraktivnije.

3. Još nismo dosegnuli posljednju najmanju česticu za pohranu podataka, no i to će se uskoro dogoditi.
Jednom kada se to dogodi, moći ćemo određivati standarde za informacije i za pohranu. Ovo će stvoriti mogućnosti za interakciju s knjižnicama i tako izgraditi nova i uzbudljiva "informacijska iskustva".

4. Tehnologije za pretraživanje podataka bit će sve kompliciranije.
Iduća generacija tehnologija za pretraživanje uključit će i sposobnost za pretraživanje takvih atributa kao što su ukus, miris, tekstura, refleksivnost, neprozirnost, masa, gustoća, zvuk, brzina i volumen. Ljudi neće imati vremena niti dovoljno vještina kako bi održali korak sa svakom novom tehnologijom koja se pojavi na području pretraživanja podataka. Upravo zato će im knjižnice pomoći u potrazi za informacijama.

5. Ušteda vremena mijenja životni stil korisnika knjižnica.
Paradigma "potrebe" se mijenja, evoluira i, što je najvažnije, ubrzava. Jedna od njih, koja će biti izbačena je primjerice tipkovnica.

6. S vremenom ćemo sve više prelaziti na verbalno društvo.
Koliko brzo će se to dogoditi i koliko cijela ta tranzicija može biti diskutabilna, činjenica je da nesumnjivo postoji snažan trend prema verbalnim informacijama.

7. Zahtjev za globalnim informiranjem raste eksponencijalno.
Naša sposobnost da učimo i razumijemo ostale kulture svijeta je ključ za našu sposobnost da se pripremimo za globalna društva budućnosti.

8. Ova faza je spremna za novu eru globalnih sustava.
Ovo obuhvaća računovodstvene standarde za javne trgovačke kompanije, sistem intelektualnog vlasništva i novčani sustav valuta. Knjižnice će igrati ključnu ulogu u razvoju globalnih sustava jer će biti povezane s arhiviranjem i distribucijom osnovnih informacija koje će biti potrebne za utemeljenje novih sustava.

9. Nalazimo se u fazi prijelaza od ekonomije bazirane na proizvodima prema ekonomiji baziranoj na iskustvu.
Baš kao što knjige mijenjaju svoj jednostavni oblik "riječi na stranici" prema različitim digitalnim manifestacijama, knjige budućnosti bit će pregledane i ocijenjene u skladu s iskustvom koje stvaraju.

10. Knjižnice će se transformirati iz centara za informacije u centre kulture.
Knjižnice budućnosti mogle bi uključivati i aspekte kulturnih centara kao što su muzeji, kazališta, parkovi i obrazovne institucije.

----------

Ove trendove označio je Thomas Frey, bivši inženjer u IBM-u te izvršni direktor i futurist na institutu DaVinci. Kako sam kaže, pisanje završne povijesti modernih knjižnica je postupak koji je u tijeku, a najbolji savjet koji čitateljima može dati je da imaju osjećaj za čuđenje u svemu što im budućnost može donijeti.

Trendovi su izvedeni iz njegovog duljeg eseja pod nazivom Budućnost knjižnica: Početak velike promjene, koji se može pronaći na stranicama www.davinciinstitute.com.



Izvor : Iskon.hr




Uskoro od AGM-a : Emir Imamović Pirke: "Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince"

četvrtak , 06.04.2006.



Kada u jednoj zemlji od dva-tri dijela kroz pet dana nestanu četiri djevojčice, dvije kurve na privremenom radu i nepoznat broj ovnova, i to dok se uvelike traga za dvojicom najtraženijih europskih ratnih zločinaca, vrijeme je da se jake snage državnog aparata, koji odreda čine majstori opće prakse, i strani plaćenici maskirani u mirotvorce – aktiviraju.

Najnevjerojatnije u romanu «Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince» Emira Imamovića Pirkea, koji opisuje spomenutu trku & frku i još štošta, jest to što je nastao po istinitim motivima, toliko nevjerojatnim da je fikcijska obrada (radi uvjerljivosti) zahtijevala tehniku primjenjivu samo u jednoj zemlji na svijetu: odmicanje od stvarnosti prema mašti kao vjerojatnijoj i normalnijoj.

No, iskusnom novinaru i uredniku Imamoviću sedam dana belaja koji se otimaju razumu i strojnoj obradi, struci i tehnici, nije predstavljalo problem – možda i zato što je po srednjoškolskoj struci mašinski tehničar, a pripovjedač po dahu i duhu, humorist po prirodi i društvu, k tomu još portretist galerije od 40-ak likova koji se – glavom, bradom, a često i magarećim repom – pojavljuju u romanu... Njegov magikomični realizam predstavlja Bosnu i Hercegovinu kao brod bez krme i pramca, ali bez premca.

Emir Imamović Pirke je rođen u Tuzli 1973. godine, gdje je s vrlo dobrim uspjehom završio osnovnu školu, te sa nešto lošijim i srednju. Tri puta je uspješno upisivao fakultet i jednako ga uspješno napuštao.

Novinarstvom se bavi od Dana rudara (21.12.) 1992. godine. Najduže se zadržao u magazinu Dani iz Sarajeva, u kojem je bio i glavni i odgovorni urednik. Piše sve što se plaća i što mu se ne gadi.

Ovo je njegov prvi roman, s tendencijom da ne bude i posljednji. Živi i radi u Sarajevu.






NOVO : Alessandro Baricco - 'Ocean more' (VBZ, 2006.)



Nakon reizdanja njegove proslavljene 'Svile', VBZ nam sada donosi i Bariccov roman 'Ocean more' :


Alessandro Baricco - 'Ocean more'
izd. VBZ
tvrdi omot, 12X20 cm
228 str.
s talijanskog prevela Vanda Mikšić
cijena : 145,00 kn
narudžbe preko VBZ-ovog sajta = 116,00 kn

Riječ izdavača


Originalan, začudan, neobičan, senzibilan, poetičan - samo su neki epiteti koji se pripisuju najprodavanijem romanu suvremene talijanske književnosti

Jedan slikar želi morskom vodom naslikati ocean, jedna princeza boluje od tajanstvene bolesti koja se liječi samo oceanom, jedan profesor piše "Enciklopediju o granicama na koje nailazimo u prirodi", uz poseban dodatak posvećen granicama ljudskih sposobnosti …

Roman Ocean more proslavljenog talijanskog pisca Alessandra Baricca je primjer sasvim atipičnog bestselera (danas već i longselera) - čitatelju je ovdje servirana promišljena konceptualnost, višestrukost glasova, miješanje konteksta, erudicija o veličanstveni stilist.

Alessandro Baricco je "poetizirao" svoj romaneskni diskurs – ili drukčije rečeno Baricco je zaista veliki stilist. Njegov čuveni pokušaj "iskazivanja mora" doveo je do tajanstvene vizije vlastite "morske" mistifikacije. Pa ipak, Alessandro Baricco posjeduje i jedinstveni senzibilitet za komiku i ironiju što romanu Ocean more dodaje još jednu nesvakidašnju literarnu notu. Kao i drugdje u svijetu, knjige muzikologa i romanopisaca Alessandra Baricca i u Hrvatskoj plijene pažnju što, dakako, nije slučajno. Čitanje romana Ocean more je, naime, zaista sasvim posebno i nezaboravno iskustvo.



PROMOCIJA : Hrvoje Jurić + Slađana Bukovac

srijeda , 05.04.2006.



6. travnja u 18.30
u knjižnici Sesvete, Trg Dragutina Domjanića 6
(u centru Sesveta, nasuprot crkve, ispod Zagrebačke banke)

bit će predstavljene poetske zbirke AGM-ove biblioteke Filter:

Hrvoja Jurića: "O nastajanju i nestajanju" i

lani za naj poetskog Kiklopa kandidirana
Slađane Bukovac: "Nijedan pauk nije savršen"

Književnu večer će moderirati Ivan Babić,
a knjige će predstaviti urednica AGM-a, Grozdana Cvitan

Dobrodošli!



Promocije studentskih časopisa u 'Booksi'


PROMOCIJE STUDENTSKIH ČASOPISA ::"Kaos" (Zagreb) i "Tri" (Zadar)
06.04.2006 :: 20h
Booksa

Povijest nam govori da ne treba olako shvaćati studentsku populaciju i njihov aktivizam. Danas nam u Booksu dolazi nabrijano mnoštvo dvaju Filozofskih fakulteta (zagrebačkog i zadarskog) s pripadajućim gostima. Glavna tema ovog druženja njihove su studentske tiskovine i sve ono što kroz njih plasiraju društvu u cjelini, odnosno nama. Pa poslušajmo.

Ka/Os, časopis za književnu praksu Kluba studenata komparativne knjiženosti „K.“ Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predstavlja svoj treći broj. Osim regularnih prijevoda i autorskih tekstova na meniju je i specijaltitet broja, tzv. „sinonimdžiluci“, osebujni prijevodi i prepjevi pop pjesama i pjesmuljaka većinom američke provenijencije, filtrirani i pobrani s istoimene teme na forumu Filozofskog fakulteta. Tena Gojić čitati će dijelove svoga Vodvilja pastirskog tipa o Hamdi, autori sinonimdžiluka sinonimdžiluke, a ostali ovisno o primjeni mehanizama prinude i laske u zadnji čas. Prigodno će govoriti Robert Perišić i Dean Duda.

Zadarski studentski časopis započeo je vrlo burno s jednim jedinim pojedincem (Ivanom Tadićem ) godine 2001. u Kantini Sveučilišta u Zadru. Začeće se zbilo prigodom gostovanja Sime Mraovića i Ede Popovića. Unatoč problematičnoj trudnoći i nekoliko pokušaja abortusa časopis ipak ispada na svijet. U drugoj fazi života između puberteta i mladosti u njega penetriraju Alen Tomić i Tino Perdić. Priča ide dalje do trenutka objavljivanja posljednjeg broja i njegovog velikog proboja u metropolu. Dolazi do dobrovoljnog umirovljenja urednika i svrgavanja s trona. U Booksu dolaze čitati i piti (Katja Grcić, Alen Tomić, Tino Perdić, Mario Bakić i Ivan Tadić). Daljnja im je sudbina nepoznata. Kao najavljivača i posebnog gosta najavljuju gdina. Edu Popovića.



PROMOCIJA : Ivana Sajko - 'Rio Bar' (Meandar, 2006.)



Naklada Meandar sve nas s osobitim zadovoljstvom poziva na
predstavljanje prvog romana
'Rio Bar'
poznate dramske spisateljice
Ivane Sajko

u četvrtak, 06.travnja u 19 sati
Buffet Potepuh, Opatovina.

Knjigu predstavljaju :
Ivana Sajko
Alida Bremer
Milana Vuković Runjić

Svi ste pozvani!





Natječaj iz eseja, za mlade



Povodom Međunarodnog desetljeća za kulturu mira i nenasilja za djecu svijeta 2001-2010 raspisan je natječaj za mlade iz eseja s temom 'Živjeti zajedno: promičući toleranciju i različitost u globaliziranom društvu'.

Prijave se primaju do 30. lipnja na sljedeću adresu:
International Essay Contest c/o The Goi Peace Foundation
1-4-5 Hirakawacho, Chiyoda-ku, Tokyo 102-0093 Japan

E-mail: essay@goipeace.or.jp

Mole se zainteresirani da se izravno prijavljuju na navedenu adresu uz kopiju na znanje Hrvatskom povjerenstvu za UNESCO pri Ministarstvu kulture na mail unesco@min-kulture.hr

Tekst natječaja na ovome linku.



PROMOCIJA novih VBZ-ovih izdanja i izdanja u pripremi

utorak , 04.04.2006.




VBZ nas sve poziva na tiskovnu konferenciju koja će se održati u srijedu, 5. travnja 2006. s početkom u 11 sati u Klubu SC Studentskog centra u Zagrebu, Savska 25.

Sudjeluju:
Nenad Rizvanović, glavni urednik
Ervin Jahić, urednik beletristike
Bruno Šimleša, urednik duhovne literature

Na tiskovnoj konferenciji bit će predstavljeni najnoviji naslovi beletristike i publicistike objavljeni u nakladi V.B.Z.-a (Chuck Palahniuk, Josip Mlakić, Vladan Desnica, Alessandro Baricco, Ernesto Sabato, Cathy Hanauer (ur.): Dežurna kučka, Željko Ivanjek) kao i priručnici iz područja popularne psihologije (Julie Morgenstern: Ovladajte vremenom iznutra prema van: cjelovit sustav preuzimanja nadzora nad vlastitim vremenskim rasporedom i – životom, Dorothy Rowe: Depresija – kako iz vlastitog zatvora, Sandy Hotchkiss: Zašto se sve vrti oko tebe – sedam smrtnih grijeha narcisoidnosti...) te najnovija izdanja iz područja duhovne (John O’Donahue: Anam cara: duhovna mudrost keltskog svijeta, Gregg Braden: Božji kod, Don Miguel Ruiz: Glas znanja, Masaru Emoto: Poruke skrivene u vodi, Gordon Smith: Nevjerojatna istina) i znanstvene literature (Filipce, Klobučar, Kambovski: Bioetički aspekti reprodukcijskog zdravlja).

Urednici će najaviti i i naslove u pripremi od kojih izdvajamo: Gabriel García Márquez: Sto godina samoće, Ali Smith: Nasumičnosti (dobitnik nagrade Whitbread za najbolji roman 2005. godine), David Gibbins: Atlantida, Ivo Škrabalo: Dvanaest filmskih portreta, Raymond Carver: Krijesivo, te izdanje knjige Deset vječnih pitanja (ur. Zoe Sallis) koja je na jednom mjestu okupila vodeće umove svijeta, političare, umjetnike, glazbenike i religijske vođe u davanju odgovora na temeljna pitanja čovječanstva.




SKANDAL : Novac dodijelili uredniku koji to uopće nije!




Sve o navodu iz naslova saznajte na Kupus.net



Preporuči knjigu i osvoji nagradu!



Svim našim dragim KIS korisnicima koji su zamijetili da su vijesti na Knjiga.hr zamrle u posljednjih mjesec dana poručujemo da smo i dalje tu, ali su nam sve snage usredotočene na medijski projekt koji spremamo već par mjeseci - novu seriju magazina 'Op.a.'
18.4. očekujemo novu Op.a na svim kioscima u Hrvatskoj, te izabranim kioscima u Bosni i Hercegovini, te Sloveniji.
Osmim brojem Op.a započinjemo novi niz - mjesečni knjižni magazin posvećen redovitom praćenju knjižne produkcije u Hrvatskoj i svijetu.
Posebnu priliku da i sami sudjelujete u sadržaju prvog broja nove serije Op.a imate ukoliko čitateljima Op.a preporučite knjigu koja vam se osobito svidjela u zadnje vrijeme. Dovoljno je napisati do 600 znakova preporuke za knjigu koja je još uvijek dostupna u knjižarama (može biti i knjiga na stranom jeziku). Najbolje preporuke ćemo objaviti s potpisom autora, a najbolja od najboljih će dobiti nagradu sponzora Klett Verlaga, koji dodijeljuje paket audio tečaja za učenje stranog jezika (engleski, talijanski, njemački, francuski ili španjolski).

Svoju preporuku možete jednostavno upisati ovdje.

S poštovanjem, KIS



Promocija knjige-scenarija za film 'Karaula'

ponedjeljak , 03.04.2006.




Fraktura, NP7, Propeler Film i Blitz film pozivaju Vas na promociju knjige - scenarija NIŠTA NAS NE SMIJE IZNENADITI - KARAULA Ante Tomića i Rajka Grlića te dokumentarnog filma DESETI FILM, autora Igora Mirkovića o snimanju filma KARAULA.

U utorak 04. travnja 2006 u multiplexu Cinestar, dvorana 13, s početkom u 13:05 h.

Na promociji će govoriti izdavač Seid Serdarević, koscenarist Rajko Grlić te redatelj dokumentarnog filma Igor Mirković.

Houellebecqova papazjanija

subota , 01.04.2006.


Kao što znate, Houellebecq ovih dana kruži lijepom li nam našom. Također znate da je moja kritika njegovog romana 'Mogućnost otoka' objavljena u zadnjem broju Vijenca.

Dobrodušan i darežljiv kakav jesam, ovdje vam donosim zaključne retke te svoje kritike, a želite li je u cijelosti pročitati, 10,00 kn u šape i trk do prvog kioska :



...Houellebecq je u slučaju 'Mogućnosti otoka' grdno pogriješio. U trenutku kada svi očekuju nove provokacije, prava hrabrost i ultimativna provokacija bilo bi upravo im to uskratiti. Umjesto 470-tak stranica duge papazjanije većim djelom ispunjene jalovim prežvakavanjem već potrošenih političkih nekorektnosti, Houellebecq je trebao objaviti 200-tinjak stranica kraći roman, sastavljen isključivo od SF dionica vezanih uz klonirane Novoljude i distopijsku viziju života na Zemlji u 2000 godina dalekoj budućnosti.
Ispunjavanje očekivanja publike sipanjem novih uvredljivih tirada nije hrabrost. Lišiti rukopis jalovih provokacija i ogoliti ga od paroksizma te ga svesti na čistu literaturu, s obzirom na niske literarne dosege Houellebecqa – to bi bila prava hrabrost.

(Napisao : Božidar Alajbegović, ožujka 2006.,
objavljeno u Vijencu, broj 315, 30.03.2006.)



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>