Na TeVe-u večeras u „Na rubu znanosti“ hpoteza Gea, J. Lovelock i tvrdnje kako je on do te nove/stare hipoteze došao kroz intuiciju.Ovo koincidira sa današnjom kartom Velike Svećenice.
U „Otvorenom“ transplantacija organa, donorstvo, donorske kartice i zakoni koji reguliraju tu problematiku. E......., tu bi trebalo uključiti intuiciju...........,jer se ne govori dovoljno o naličju transplantacije. Prilažem ulomak moje neobjavljene knjige „KQ“ koji malo ilustrira tu mračnu stranu transplantacije i to ne onu kriminalnu (trgovina organima, ubojstva zbog organa, itd.)
............I zamislite, to grješno, trošno i bolesno tijelo hoće besmrtnost. Ali, bolesno srce, jetra ili bilo koji drugi vitalni organ razbijaju tlapnju o besmrtnosti. No kako čovjek svoje želje više ne drži na uzdi nije bilo više nikakve zapreke da se snovi dr. Frankestaina počnu ostvarivati. Krenule su transplantacije. Metodom pogrešaka i pokušaja, nakon beskrajnih eksperimenata izvedenih u tajnosti konačno se krenulo u javni rad i čak u osnivanje banki organa i organiziranog doniranja, koje budimo na oprezu nije imuno na zloupotrebe. No, na polju transplantacije ljudskih organa iskrsavaju vrlo neobične i zabrinjavajuće spoznaje. Kod svih pacijenata sa tuđim organima dolazi do neke vrste promjene osobnosti. Iako se to u začecima transplatacije pripisivalo samom pacijentu, njegovoj osobnoj psihopatologiji od ranije, psiho-socijalnim faktorima, imunitetu i lijekovima, danas se zna da sve žive stanice u sebi imaju ugrađene podsustave za «pamćenje» i «odlučivanje». Dakle, moje tijelo pamti. I tvoje i svako drugo tijelo, pamte. Što se događa kad se transpalantacijom spoje stanice sa različitim «sjećanjima» možemo samo naslutitit zasada. Ima i bizarnih i čudovišnih ispovijesti o fenomenima nakon transplantacija, a filmska industrija se pobrinula da neka od njih stavi i na filmski zapis. U knjizi «A Change of Heart» (promjna srca ) je dramatično opisana potpuna promjena osobnosti pacijentice Claire Silvie nakon transplantacije srca i pluća.. Sva odbacivanja transplantiranih organa su vezana za tjelesnu, odnosno «staničnu memoriju». Pisanih i dokumentiranih opisa je malo jer se štite i obitelji davatelja i primatelja, a štiti se i sam «projekt» transplantacije da ga ne bi netko zaustavio. U svakom slučaju imamo dovoljno tragova da shvatimo da tjelesna inteligencija (KQ) doista postoji i da se moramo njome pozabaviti, ako želimo izaći iz labirinta vjekovnih zabluda.
Čak i obična transfuzija krvi u naš organizam unosi dio osobnosti davatelja. Poznato je da postoje vjerske sekte koje svojim pripadnicima i sljedbenicima zabranjuju transfuziju, čak i ako je to jedini način da se spasi život, ali isto tako im zabranjuju i eksplantaciju i transplantaciju organa. Znaju li oni nešto što mi ne znamo ili ne želimo znati? Naravno da svi ovi postupci mogu prenijeti i kojekakve zaraze na čisto fizičkoj razini. Slučajevi hepatitisa i AIDS-a su samo najistaknutiji. A samo možemo zamišljati kakvo «stanično sjećanje « se unosi sa transplantacijom životinjskih (svinjskih..., itd.) organa na ljudski organizam. O posljedicama genetskih eksperimenata svijet će tek saznavati o usputnim užasima koji će se prokrijumčariti i ispuzati iz laboratorija..........
Da ne bi bilo zabune; tri puta mi je život spasila tuđa krv i ovo nije traktat protiv altruizma, ali i javnost i donatori i primatelji trebaju više znati o pozadini tzv. velikih uspjeha. Ovo sam danas stavila na moj blog, a ovdje prenosim umjesto komentara.
irida
25.04.2006. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
Na TeVe-u večeras u „Na rubu znanosti“ hpoteza Gea, J. Lovelock i tvrdnje kako je on do te nove/stare hipoteze došao kroz intuiciju.Ovo koincidira sa današnjom kartom Velike Svećenice. U „Otvorenom“ transplantacija organa, donorstvo, donorske kartice i zakoni koji reguliraju tu problematiku. E......., tu bi trebalo uključiti intuiciju...........,jer se ne govori dovoljno o naličju transplantacije. Prilažem ulomak moje neobjavljene knjige „KQ“ koji malo ilustrira tu mračnu stranu transplantacije i to ne onu kriminalnu (trgovina organima, ubojstva zbog organa, itd.) ............I zamislite, to grješno, trošno i bolesno tijelo hoće besmrtnost. Ali, bolesno srce, jetra ili bilo koji drugi vitalni organ razbijaju tlapnju o besmrtnosti. No kako čovjek svoje želje više ne drži na uzdi nije bilo više nikakve zapreke da se snovi dr. Frankestaina počnu ostvarivati. Krenule su transplantacije. Metodom pogrešaka i pokušaja, nakon beskrajnih eksperimenata izvedenih u tajnosti konačno se krenulo u javni rad i čak u osnivanje banki organa i organiziranog doniranja, koje budimo na oprezu nije imuno na zloupotrebe. No, na polju transplantacije ljudskih organa iskrsavaju vrlo neobične i zabrinjavajuće spoznaje. Kod svih pacijenata sa tuđim organima dolazi do neke vrste promjene osobnosti. Iako se to u začecima transplatacije pripisivalo samom pacijentu, njegovoj osobnoj psihopatologiji od ranije, psiho-socijalnim faktorima, imunitetu i lijekovima, danas se zna da sve žive stanice u sebi imaju ugrađene podsustave za «pamćenje» i «odlučivanje». Dakle, moje tijelo pamti. I tvoje i svako drugo tijelo, pamte. Što se događa kad se transpalantacijom spoje stanice sa različitim «sjećanjima» možemo samo naslutitit zasada. Ima i bizarnih i čudovišnih ispovijesti o fenomenima nakon transplantacija, a filmska industrija se pobrinula da neka od njih stavi i na filmski zapis. U knjizi «A Change of Heart» (promjna srca ) je dramatično opisana potpuna promjena osobnosti pacijentice Claire Silvie nakon transplantacije srca i pluća.. Sva odbacivanja transplantiranih organa su vezana za tjelesnu, odnosno «staničnu memoriju». Pisanih i dokumentiranih opisa je malo jer se štite i obitelji davatelja i primatelja, a štiti se i sam «projekt» transplantacije da ga ne bi netko zaustavio. U svakom slučaju imamo dovoljno tragova da shvatimo da tjelesna inteligencija (KQ) doista postoji i da se moramo njome pozabaviti, ako želimo izaći iz labirinta vjekovnih zabluda. Čak i obična transfuzija krvi u naš organizam unosi dio osobnosti davatelja. Poznato je da postoje vjerske sekte koje svojim pripadnicima i sljedbenicima zabranjuju transfuziju, čak i ako je to jedini način da se spasi život, ali isto tako im zabranjuju i eksplantaciju i transplantaciju organa. Znaju li oni nešto što mi ne znamo ili ne želimo znati? Naravno da svi ovi postupci mogu prenijeti i kojekakve zaraze na čisto fizičkoj razini. Slučajevi hepatitisa i AIDS-a su samo najistaknutiji. A samo možemo zamišljati kakvo «stanično sjećanje « se unosi sa transplantacijom životinjskih (svinjskih..., itd.) organa na ljudski organizam. O posljedicama genetskih eksperimenata svijet će tek saznavati o usputnim užasima koji će se prokrijumčariti i ispuzati iz laboratorija.......... Da ne bi bilo zabune; tri puta mi je život spasila tuđa krv i ovo nije traktat protiv altruizma, ali i javnost i donatori i primatelji trebaju više znati o pozadini tzv. velikih uspjeha. Ovo sam danas stavila na moj blog, a ovdje prenosim umjesto komentara. irida
25.04.2006. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dviz
A paralelno s time na teveu paradira i svećenik lebowski. kud, kamo, di?!?!?!
25.04.2006. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lebowski
Nisam ja svećenik, ja sam doktor. Ako trebaš kakav savjet, piši na Koranska 2, za doktora Lebowskog.
25.04.2006. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...