Kao što znate, Houellebecq ovih dana kruži lijepom li nam našom. Također znate da je moja kritika njegovog romana 'Mogućnost otoka' objavljena u zadnjem broju Vijenca.
Dobrodušan i darežljiv kakav jesam, ovdje vam donosim zaključne retke te svoje kritike, a želite li je u cijelosti pročitati, 10,00 kn u šape i trk do prvog kioska :
...Houellebecq je u slučaju 'Mogućnosti otoka' grdno pogriješio. U trenutku kada svi očekuju nove provokacije, prava hrabrost i ultimativna provokacija bilo bi upravo im to uskratiti. Umjesto 470-tak stranica duge papazjanije većim djelom ispunjene jalovim prežvakavanjem već potrošenih političkih nekorektnosti, Houellebecq je trebao objaviti 200-tinjak stranica kraći roman, sastavljen isključivo od SF dionica vezanih uz klonirane Novoljude i distopijsku viziju života na Zemlji u 2000 godina dalekoj budućnosti.
Ispunjavanje očekivanja publike sipanjem novih uvredljivih tirada nije hrabrost. Lišiti rukopis jalovih provokacija i ogoliti ga od paroksizma te ga svesti na čistu literaturu, s obzirom na niske literarne dosege Houellebecqa – to bi bila prava hrabrost.
(Napisao : Božidar Alajbegović, ožujka 2006.,
objavljeno u Vijencu, broj 315, 30.03.2006.)