Primjetila sam da neki ljudi stvaraju zamišljene vizije stvarnog života... kao neki filmići u kojima su oni glavni akteri i ponašaju se u skladu sa tom nekom zamišljenom ulogom... toliko o stvarnosti heh... i sad se pitam... jesu li oni zapravo zato sretniji od nas golih realaca koji osjete svaki trn na svojoj koži!?! Jednostavno se zatvore u tim svojim malim vizijama i postanu imuni na šibanje stvarnog života. Iz iskustva znam da je sa takima teško uspostaviti bilo kakav kvalitetniji odnos osim ako vas nisu percipirali kao dio njihove savršene slagalice koja za posljedicu ima njihovu sreću. To su režiseri i glavni akteri koji pažljivo biraju svoje filmske kolege. Bila sam jedan od aktera u takvom jednom filmu i vjerujte mi, sve je bilo u potpunosti nestvarno... i sreća i bol su bili nestvarni... nikad više!!!