...ili gay kršćani? Mogu! Da li je to za osudu? Nije! Zašto nije? Po čemu se itko može postaviti kao mjerilo nečije ljubavi? Osuđujete fizički čin ljubavi, koji po vama nije prirodan, no zanemarujete sam osjećaj koji dvoje dijele, onaj nevidljivi magnet koji privuče dvije duše da se spoje. Kako možete biti sigurni da bilo koje dvije osobe nisu povezane na taj način? Ako niste sigurni, a vjerujem da niste, nije li bolje sebe ne dovoditi u napast da se okrunite drugim možda još većim grijehom, mržnjom prema bližnjemu? Vama takva ljubav ne odgovara i to je ok, ali imajte bar dovoljno ljubavi i razumijevanja da pustite druge da žive i budu sretni. Nije na nama da sudimo, na nama je da za sebe odaberemo što mislimo da je ispravno za nas i po tom uvjerenju živimo. Ionako ćemo svi jednom doći pred sud, neka onaj koji najbolje zna sudi nama i našoj braći i sestrama. Ali u jedno sam sasvim sigurna, ako je ljubav između dvoje ona prava, onda ta ljubav ne može biti pogrešna.

Isto tako, ne vjerujem da gay osobe nisu u stanju odgojiti i usmjeriti djecu ka svjetlu i u duhu kršćanstva. Istina, gay osobe ne mogu sebi sami napraviti dijete, ali ima načina da imaju djecu, zašto im to onemogućavati? Ako su se sami na to odlučili, spremni su na taj poziv i vjerujem da će učiniti sve da njihovo dijete ili djeca sastanu u zdrave i sretne osobe i da im ništa u životu neće nedostajati. Brinete se kakvo će djetinjstvo imati ta djeca? Radije se pobrinite za svoju djecu da budu tolerantna i da ne sude drugima i ne maltretiraju druge, jer to je pak pitanje odgoja za zabrinuti se. Nisu problem djeca gay roditelja, nego ona koja ih maltretiraju i koriste se nasiljem.

Također, nije mi jasno stajalište crkve prema gay zajednici. Uskraćuju sakramente onima koji ih žele primiti, njihovoj djeci, koji žele biti bliže Bogu i Isusu. Zašto se postavljaju kao suci i tko su oni da brane nekome da dođe pod božje okrilje? Pa šta i da žive u grijehu, ako je uopće to grijeh i tko za sebe može reči da je bez grijeha, da je u stanju ne griješiti!? Mišljenja sam da svakoga tko želi doći u božju kuću treba sa zadovoljstvom primiti. Crkva bi trebala promicati ljubav, dobrotu i razumijevanje, a ne osudu.

Drmaš me, dobro me drmaš, a znam i zašto. Skrenula sam s puta i opet se putem izgubila. Želiš da se opet nađem, učvrstim, da zasjajim kao što sam to nekad znala. Previše radim netražene kompromise.... za malo ljudske ljubavi.
Slažem se, a kad se posložim neće više bit tako. To si obećajem!

Čistka je opet na repertoaru! Malo sam u nevjerici da mi se to opet dogodilo. Rekli bi, što starije to pametnije. Ponekad mislim da imam pamćenje ko' zlatna ribica.

Često se, kad se govori o ljubavi, misli na ljubav između partnera, prijateljskoj ili roditeljskoj ljubavi, no ljubav je ipak malo širi pojam od toga. Ljubav se osjeća u bivanju, u tišini, u radosti pa i tuzi i žalosti. Osjeća se prema svemu živome što diše, prema ljudima i životinjama, čak i prema biljkama. Ljubav je također i poštivanje svačijeg života i slobode. Ona je razumijevanje bitka, težnji, potreba i osjećaja svega što biva, čak i ovog planeta. Ona je zahvalnost i nada, utjeha i snaga, život i mir. Ona je sve što zapravo znamo, a ne razumijemo u potpunosti. Zašto je to tako, zašto je nismo u svakom trenutku svjesni? Zašto nam je tako teško bivati u njoj i pružati ju nesebično? Zašto ju pokušavamo ograničiti, dati joj značenje manje nego što zapravo je? Je li to ljudska sebičnost i samodopadnost koja joj priječi slobodno strujanje energetskim kanalima? Često si mislim koliko je ogromna ta ljubav i pokušavam shvatiti sam izvor nje, tek tada vidim koliko sam malena i nedostojna, ali ipak zahvalna što vidim malo dalje od ljudskih ograničenja. Ljubav je izbor da živiš u njoj, a opet tako teška kad se razočaraš u nemogućnosti shvaćanja nje. Mogu samo zamisliti koliko boli nanosimo onome tko nas beskrajno voli, i dobre i zle, i nađene i izgubljene. Katkad osjećam njezinu težinu na prsima, sjedi teška tamo sama od sebe, nekad ju osjećam i na leđima, tamo di krila trebaju da izrastu, nekad se i rasplačem što je tako kako je. Jednom sam napisala tu na blogu da nismo dostojni božje ljubavi i stojim i dalje pri tomu, voljela bih da jesmo, da mislim drugačije.... i sve čekam da naiđe netko tko će me u to razuvjeriti.

Ostani u svjetlu, budi svjetlo i sjaji!