Ne stvaramo! Sreću nam stvara okolina i sve što nas okružuje i koji nas okružuju. Čovjek sam sa sobom teško da može doživit ili biti svjestan bilokakve sreće. I to je činjenica! Uvijek treba nekoga. Za sreću je potrebno dvoje bio taj drugi, čovjek, biljka, životinja ili stvar. Može bit čak i pojam ovisno za što veže neku svoju neispunjanu želju koju kad ispuni doživi kao sreću.

Ne vraća! Koliko vidim, budale svijetom vladaju, a dobri i pošteni ispaštaju, jer se također boje da će ih stići tzv. karma koja se tu navodi, koja nekako uvijek uspije zaobići ove prve. Explain that! Zato i je sve prgavo u današnje vrijeme, jer netko debelo iskorištava naivnost ovih drugih i dok skuže šta se zbiva bude prekasno i još im nabiju na nos da su si sami krivi što su tako naivni. Ma....

To je današnji zaključak! Kad se na neki način malo izoliraš od ljudi, od svakodnevice, ne baviš se nikime nego radiš na nekim svojim slabim točkama i učenjem se pročistiš od prgave kolotečine svakodnevnih misli, zapravo shvatiš da dok ne radiš na sebi, energiju trošiš praveći se važan, zavidjeći drugome tko je u manjoj, ali dostižnoj prednosti. Nevjerojatno je koliko ovisimo o statusima, bilo materijalnim ili pojavnim. Da bi se uklopio u današnje društvo i moraš biti takav što je najžalosnije. Moraš se prikazivati jakim, ne smiješ pokazivati osjećaje, jer tako ispadaš slab, ne smiješ pokazati nesigurnost da ne bi ispao pogrješiv, ne smiješ izaći iz kuće nenafriziran ili našminkan, da ne bi ostavio dojam da si neuredan..... koliko nepotrebnih trošenja energije na gluposti. Nadasve da bi bio jak moraš biti nedodiriv, ne vjerovati nikome i podcjenjivati svakoga, zatvarati svoje srce najbližima, bježati od svega negativnog, od siromaštva, slabića, emotivnih vampira da te nebi možda slučajno zarazili urbanom kugom koja vreba skoro na svakome uglu. Iskreno, ježim se današnjeg društva. Poprilično je zahladilo na Balkanu, Balkane moj.

Bio je realist! Pojedinac koji je bio svjestan svoje okoline.

Pojavljuješ se još uvijek u mojim snovima. Zašto me nebo stalno podsjeća na nešto što želim zaboraviti!? Budim se ljuta na samu sebe što uspiješ iskopati put do mene kroz moje snove. Oprostila sam ti, ali se ne želim susresti sa tobom u ovom životu. Želim te zaboraviti. Molim te, napusti moje snove i odlepršaj u neku drugu dimenziju.