To je današnji zaključak! Kad se na neki način malo izoliraš od ljudi, od svakodnevice, ne baviš se nikime nego radiš na nekim svojim slabim točkama i učenjem se pročistiš od prgave kolotečine svakodnevnih misli, zapravo shvatiš da dok ne radiš na sebi, energiju trošiš praveći se važan, zavidjeći drugome tko je u manjoj, ali dostižnoj prednosti. Nevjerojatno je koliko ovisimo o statusima, bilo materijalnim ili pojavnim. Da bi se uklopio u današnje društvo i moraš biti takav što je najžalosnije. Moraš se prikazivati jakim, ne smiješ pokazivati osjećaje, jer tako ispadaš slab, ne smiješ pokazati nesigurnost da ne bi ispao pogrješiv, ne smiješ izaći iz kuće nenafriziran ili našminkan, da ne bi ostavio dojam da si neuredan..... koliko nepotrebnih trošenja energije na gluposti. Nadasve da bi bio jak moraš biti nedodiriv, ne vjerovati nikome i podcjenjivati svakoga, zatvarati svoje srce najbližima, bježati od svega negativnog, od siromaštva, slabića, emotivnih vampira da te nebi možda slučajno zarazili urbanom kugom koja vreba skoro na svakome uglu. Iskreno, ježim se današnjeg društva. Poprilično je zahladilo na Balkanu, Balkane moj.