Teret je nepotrebno opterećivanje sudom i kaznom od strane religije. To dovodi do truda na silu za ono za što još nismo spremni, jer nas to samo optereti i tako na krivi način pristupimo prema Bogu. Bogu se pristupa srcem. On nas uči, radi na svakom ponaosob, On je u svakome od nas, tihi glas savjesti, nježan i dobronamjeran. Zbunjuje nas onaj drugi. Tog trebamo analizirati i otkačiti od nas, jer inače dolazimo do lažnog "ja", onog koji mi nismo. Mnogi prelako upadaju u tu zamku i poistovjećuju se s njom. Uđite u sebe i sjetite se trenutka kad vam je bilo lijepo i ugodno i kad ste osjetili istinsku sreću. Možda je to bilo nekad u vašem djetinjstvu. Možda kad ste upoznali svog najboljeg prijatelja. Kad vam je netko podario poseban dar, no nije vas toliko veselio dar nego ta gesta. Zamislite svijet u kojem možemo te osjećaje slobodno izražavati i dijeliti s drugima, gdje bi nam srce bilo prepuno tog nečeg od čega imamo osjećaj da možemo poletjeti. To ne mora biti samo san. To nas može sve rasteretiti. Sjetite se!

Mi ljudi smo naspram Boga kao mala kolonija mrava naspram čovjeka, samo što je On toliko moćan da samo ako par puta puhne u nas, neće nas više biti. Pitam se kad će ljudi sami sebi priznati svoju malenkost naspram Njega i početi se ponašati kao Njegova djeca, a nije da nam nije dao smjernice. Prvo moramo vratiti pravi pojam duhovne ljubavi, a onda će to biti tek početak.