Ljudi vole zakone, ljudi vole red, ljudi vole da se mogu prikačiti za nešto što im je netko drugi rekao da je istina i u stanju su sebe podrediti i oblikovati se prema toj istini da ona zaista i postane njihova istina. Na ovaj način čovjek nije čovjek nego rob ili još bolje robot ili repetitor. Najbolja obrana od toga da ne postaneš rob/robot/repetitor tuđih ideja i pojmova jest da budeš skeptičan, da preispituješ sve s čim dolaziš u doticaj, da sve uzimaš sa zadrškom ili znanstveni izraz za to "teorijom" dok ne nađeš/dobiješ svojevrsnu potvrdu ili suprotno od tog. Čak i onda kad je servirana teorija već potvrđena praksom. Zašto? Uvijek postoji mogućnost da je teorija dokazana krivim metodama i pretpostavkama i samim time samu sebe "lažno" potvrdila tj. zakamuflirala se u "trenutnu" istinu. Na taj način rušiš laži oko sebe i gradiš se u istini. Na taj način otvaraš sebe za nove ideje, za nova iskustva, za otkrivanje novih spoznaja i samim time omogućio si sebi rast i učenje kroz život. Međutim, postoji moment u kojem istina dosegne svoj plafon. Prepoznat ćeš ga na način što će svaka iduća možebitna ideja na neki način narušavati ljepotu i čistoću te istine. Na tebi je da čuvaš tu ljepotu i čistoću te istine. To je kao kad slažeš slagalicu i kad sjedne taj ključni komadić, konačno jasno vidiš taj dio slike. Mi smo poput te slagalice. Radije ostavite prazno polje dok ne naiđete na taj komadić koji nedostaje, a kad ga nađete, nitko vam više neće moći oduzeti sliku koju imate pred sobom.

...ljubav jednostavno je. Ne možeš zapovijediti nekome da voli. Onda to nije ljubav, nego iznuda stvorena iz prisile. Svi smo mi stvoreni iz ljubavi, ona je zapisana u našem duhu, u našem srcu. No, mnogi su to zaboravili i s vremenom ju prestali tražiti unutar sebe. Zamijenili smo ju s nečim što ima cijenu, što se prodaje. Možda smo se i razočarali u njoj i prestali u nju vjerovati, ne shvaćajući da smo na taj način prestali vjerovati u sebe. Pitam se, što bi se to trebalo dogoditi da bi se ponovo prisjetili?

Obitelj je bila dobrostojeća. Otac je posjedovao veliku firmu i živjeli su lijepo, u miru i blagostanju. Vrednovali su moral i obiteljske vrijednosti. Otac je bio na neki način glavni autoritet obitelji, jer je zbog svog poslovnog uspjeha imao izražene osobnosti vođe, no ipak je cijenio svoju ženu i njezino mišljenje i konzultirao se često s njom, a njezina podrška i odobravanje u svemu što je radio, mu je također puno značilo. Imali su troje djece. Najstariji sin samo što nije diplomirao na prestižnom fakultetu, kćerka je završavala srednju, a najmlađi sin je završavao osnovnu školu. Otac je imao viziju da će njegova djeca naslijediti njegovu firmu, a on će ih obućiti poslu. Njegova očekivanja počela su pritiskivati najstarijeg sina, koji je imao malo drugačije planove za sebe. Želio je osnovati svoju firmu i raditi nešto što nije imalo veze s onim s čime se otac bavio. Otac nije bio zadovoljan s time, jer bi volio da na neki način sinovi planovi podupiru njegov poslovni uspjeh, pa makar i da se sin bavi nečim što se može uklopiti u očevu poslovnu mrežu. Za jednog obiteljskog ručka, njih dvoje su se opako posvađali glede toga. Žena je samo slegnula ramenima u nemoći da učini išta. Nije odobravala njihovu prepirku, smatrala ju je nepotrebnom, no shvaćala je i da ne može stati na nijčiju stranu. Mužu je kasnije objasnila da je sin njezino dijete, da ga voli i poštuje njegove želje i da razumije njegovu želju da sam nešto postigne, da odvagne svoje mogućnosti i snage te pokuša sam nešto stvoriti. No rekla je i da shvaća i njegovu stranu i što želi postići te da razumije da ga to vrijeđa na neki način, što sin ne cijeni očevo odricanje i sve što je stvorio za dobrobit njihove obitelji i njegovu darežljivost i želju da postavi sina bez prevelikog truda na vodeće mjesto njegove firme. Nisu se zavadili radi toga iako se ocu nije baš svidjelo ženino diplomatsko stajalište.

Prošlo je pola godine, otac i sin nisu uopće komunicirali od onog ručka. Sin bi dolazio kući, no obojica bi ignorirali jedan drugoga. U međuvremenu, sin je diplomirao, otac nije bio prisutan njegovoj dodjeli diplome, ostali članovi obitelji jesu. Sin je želio pokrenuti vlastiti posao no trebao mu je neki početni kapital s kojim bi mogao početi. Razgovarao je sa majkom o tome i ona mu je predložila da pita oca za pomoć. Bila je uvjerena da će se otac smekšati i pomoći sinu, no dogodilo se suprotno njezinom očekivanju. Očev ego je je prevladao u njegovoj odluci da ne pomogne sinu. Utuvio si je u glavu da će pokazati sinu kako mu je bolje bilo da ga je slušao i da će ga na taj način naučiti poštovanju. Sin je očev stav smatrao krajnje zlobnim i sebičnim, jer je imao s čime pomoći mu da stane na noge, no umjesto da ga podrži i pomogne mu, otac je zauzeo stav gazde umjesto oca. Njihov odnos je još više zahladio. Otac je očekivao da će sin priznati poraz i da će mu se pokunjeno vratiti i postupiti po očevim očekivanjima, no to se nije dogodilo.

Sin se nije predao očajavanju, odlučio je sam zaraditi početni kapital. Našao si je posao i marljivo radio par godina te kad je skupio dovoljno za početni kapital, konačno je osnovao vlastitu firmu koja se u nekoliko narednih godina pokazala vrlo uspješnom. Otac i sin dugi niz godina nisu razgovarali. Sin je osnovao vlastitu obitelj i dobio je kćerkicu koja trenutno ima dvije godine. Otac, tj. djed nije ni vidio svoju unučicu. Iako nije htio priznati, razdiralo ga je sve to iznutra. U njemu su se odvijale razne borbe. Na koncu je shvatio što je napravio i bilo mu je žao, no ponos mu nije dozvoljavao da prizna da je pogriješio i pokuša ispraviti odnos sa sinom. Kraj priče. Poantu izvucite sami.

Čitam na portalima ove naslove:

JEZIVO! U pritvoru muškarac iz okolice Zadra osumnjičen da je 5 godina silovao djevojčicu (Od njezine 6. do 11. godine života)

Unatoč svim dokazima i dvije presude: Zašto je silovatelj pasa od danas slobodan čovjek?

Ovakvih i sličnih situacija će biti dokle god se društvo ne osvijesti i ne počne raditi na tome da spriječi "stvaranje" ovakvog zla u nekome u korijenu. Da se na vrijeme spriječilo, do ovoga ne bi ni došlo. Kad netko u našoj okolini toliko propadne (upadne u tamu/zlo), propali smo i mi skupa s njim. Što je još najžalosnije u svemu, gdje su bili bližnji te djevojčice (roditelji, prijatelji, rodbina, susjedi, sugrađani) da nitko nije uočio što se dešava? Gdje su bili isti ti bližnji ovih da su ih pustili da učine ova zla?

Tko je dozvolio da se ovakvo zlo u nekom čovjeku uopće "razvije"!?!

I know there's something in the wake of your smile
I get a notion from the look in your eyes, yeah
You've built a love, but that love falls apart
Your little piece of heaven turns to dark

Listen to your heart when he's calling for you
Listen to your heart, there's nothing else you can do
I don't know where you're going and I don't know why
But listen to your heart before you tell him goodbye

Sometimes you wonder if this fight is worthwhile
The precious moments are all lost in the tide, yeah
They're swept away, nothing is what it seems
The feeling of belonging to your dreams

Listen to your heart when he's calling for you
Listen to your heart, there's nothing else you can do
I don't know where you're going and I don't know why
But listen to your heart before you tell him goodbye

And there are voices that want to be heard
So much to mention, but you can't find the words
The scent of magic, the beauty that's been (beauty that's been)
When love was wilder than the wind

Listen to your heart (take a listen to it) when he's calling for you
Listen to your heart (take a listen to it) there's nothing else you can do
I don't know where you're going and I don't know why
Listen to your heart before, oh

Roxette

Mnogima od vas je nametnuta bolest, a da toga niste ni svjesni. Shvatili su savršen način da vladaju vama, da vas potlače. Nije svaka bolest zaslužena. Preispitajte sebe kakvi ste, kakvim ste namjerama djelovali i djelujete. Jeste li se ikad pokušali samoizliječiti? Ne trebate prihvatiti i pomiriti se sa svakom bolešću. Neke bolesti proizašle su iz loše okoline koja vas je na neki način pridobila da radite kontra sebe i svojih uvjerenja. Čuvajte svoje istinske vrijednosti. Ostanite svoji. Ne dajte se obmanjivati niti uznemiravati. Ne dajte ni svakoj bolesti da vas zarobi. Recite NE, NE PRIHVAĆAM!

Edit: Činjenica je da živimo u bolesnom svijetu!