Komentari

kejtoo.blog.hr

Dodaj komentar (60)

Marketing

  • kejtoo

    ?

    avatar

    25.09.2023. (17:45)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Postajemo robotizirana nacija kojoj je stalo samo do sebe, a pitanje je volimo li sebe uopće i na koji način? Ako ne možeš pronaći ljubav u sebi, kako ćeš je pronaći za druge? Ljubav je postala kalkulacija i ako krajnji rezultat koji rješava jednadžbu nije prihvatljiv-odlazimo...Nema ponovnog pokušaja

    avatar

    26.09.2023. (09:09)    -   -   -   -  

  • matebalota

    Kontradiktoran si.
    Ljubav je zakon. Najveći zakon. Načelo iz kojeg proizlaze ostali
    zakoni. Pisani ili nepisani.
    Ti govoriš o zakonu privlačnosti između osoba.
    Onda ideš na zakon koji je upisan u našem srcu, duhu....to je
    Načelo.

    Agape= bezuvjetna ljubav
    Filija= prijateljska naklonost
    Storge= krvna , unutar obitelji, krvna srodnost
    Eros= to ne moram pisati

    avatar

    26.09.2023. (12:07)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    @WOAD Točno. Problem je što se krivo tumači pojam "voljeti sebe", jer baš to, gleda se to kroz kalkulaciju, a ne na način da voliš sebe tako da čuvaš svoje "ja" kao pojam koji imaš o sebi, što ne znači da trebaš odustati od ljubavi koju već imaš s nekim, jer ljubav je stvorena da se dijeli, a ne da ju se čuva sebično samo za sebe.

    avatar

    26.09.2023. (13:23)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    @metabalota Ne govorim o zakonu privlačnosti između osoba. Govorim o tome kako ne možeš nekoga natjerati da te zavoli/voli, akamoli to nekom zapovijediti. Ono što možeš jest voljeti i biti ljubav i time češ ispuniti ono što se naziva "zakonom ljubavi".

    avatar

    26.09.2023. (13:29)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @mate
    Slažem se sa time da ne možeš natjerati nekoga da te voli, jer eto postoje i majke koje su rodile vlastitu djecu, pa nemaju ljubavi za njih-govorim iz svog iskustva(blog BONACA je upravo o tome i znam da nikad ne bi povezali što se krije iza osobnih metafora)...Ti možeš biti ljubav i dijeliti je nesebično oko sebe i onda se nadati da će možda ta jedna nit dotaknuti osobu koju želiš...Ljubav, prava, se ne može kupovati niti je prisila i doista ne možeš natjerati nekoga da te voli što god učinio...

    avatar

    26.09.2023. (14:39)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    kejtoo
    Na žalost dosta toga se pretvorilo u kalkulaciju. I slažem se, ne treba odustati od ljubavi, samo nekako smo sebični iz razloga što imamo previše rana...Nekad ne želiš trpiti bol pa podigneš zidove s ružinim trnjem okolo...

    avatar

    26.09.2023. (14:45)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    @WOAD Ti zidovi su nužni u procesu dok se obnavljamo/hilamo, dok zacjeljujemo svoje rane, no jednom kad smo ih zacijelili više nam ne trebaju ti zidovi, jer ako ostanemo unutar tih zidova, zakinuli smo sami sebe i druge za ljubav koju možemo iskusiti i pružiti.

    avatar

    26.09.2023. (14:53)    -   -   -   -  

  • j.

    Ljubav nije davanje i primanje, trgovina, borba interesa... ljubav je samo davanje, samo odricanje, samo guranje od sebe... ne postoji ljubav tamo gdje postoji savjest koja mjeri, važe, ocjenjuje toleranciju, poštovanje, bol... ljubav, pa od te je riječi u nekom hajdmo ponosno reći javnom prostoru ostalo je samo ono strašno iskustvo kad na fejsu napišeš na ljubičastoj pozadini: hešteg samoljubav.

    Ljubav je jedan od onih pojmova koji se među ljudima najčešće pogrešno upotrebljavaju. Ponekad u istoj igri dajemo bez ikakve računice, a nekada već u trenu iza toga zbrajamo i oduzimamo. Vole nas i volimo dijelom zato što smo nešto ili netko, a dijelom zato što nešto imamo, posjedujemo, jamčimo. Bistra i mutna voda što se miješaju u ušću dvaju snažnih rijeka: ideje i stvarnosti.

    Dobro je imati udjela ne tek u ljubavi koja se mijenja, trampi, ostvaruje kroz očekivanja; ja tebi pusu, ti meni osmijeh, ti meni brigu, ja tebi korist; već u onoj potpuno nezasluženoj i ničim izazvanoj (a ponajmanje nekim svijetlim djelima, vrlinama, veličinom), pa onda – kada se neba prolome i kraj dođe, ili samo nadru kakve neslućene nevolje, znat ćeš da je tvoj ćup pun i prepun i nemaš nikakva prava ni potrebe tražiti išta više od toga. Zato, valjalo bi ljudima nerijetko povikati: ne uzdiži u zvijezde ono gdje misliš da ćeš dobiti plaću za to što radiš, jer radi se samo o golom interesu, želji, potrebi. Ako želiš da tvoja žena ili dijete živi i uspijeva, ili da se tvoj osmijeh osmijehom uzvrati - to nije ljubav, to je sebičnost i interes. Ljubav je samo tamo gdje nećeš ni znati što si dobio.

    Odakle pojam o tome što je i kakva je ljubav? Čemu to napadno i zahtjevno podizanje letvice? Nije to ništa spektakularno i novo. Davno je već zapisano: ljubite bližnje kao samoga sebe. Eto, to je ljubav. Ljubav je definirana ne mjestom na kome se daje, nego količinom kojom se daje. Tako ljubiti treba - i sve ispod toga su trgovina i pregovori; čovjek je jedino prema sebi toliko tolerantan, popustljiv i zaboravan pa i najgora nedjela oprašta istog časa ukoliko u tome vidi uspjeh.

    Baš takav odnos prema sebi naravno da ne zovemo ljubavlju, ali to je siguran pokazatelj kakva ona treba biti prema drugima, i ako nije ta i takva, spremna na časovito poniženje, zaborav i nestanak, onda ona to i nije.

    Ili, izgleda da je takav neki imperativ – zakeranje, traženje nemogućega, inzistiranje na nepostojećem, kao nedozrelo dijete? Pa najčešće djecu uspostavljamo sami kao mjeru ljubavi: njihova čista srca traže da vrlina ne bude uprljana. Sve to dakle nije na prvom mjestu upereno protiv stvarnosti, protiv ljudskog ponašanja, jer kada bi svi ljudi voljeli onako, bezuvjetno, tada svijet zapravo ne bi niti bio moguć. Oštrica ne bi smjela biti toliko biti uperena protiv svijeta, jer tko sam recimo - ja da osuđujem svijet, nego protiv imena kojim nešto u njemu zovemo: ne smijemo zvati ljubavlju nešto što ljubav nije - i pripisivati tome neku bogomdanu vrlinu. Najveća vrlina čovjekova postojanja jest upravo to postojanje samo i ono se održava borbom interesa; onaj koji se samo i jedino daje dokazano odlazi u propast i ni u što (barem po svoje Ja); jedino što je još važno, to je pitanje– ima li u tome uopće puno lošega.

    Pohvalno je i dobro stoga ne zvati ljubav zakonom. Nikada svijetu nije toliko nedostajalo ljubavi i nikada se njeno ime nije biše izvikivalo u prazno nego danas. Zato bi prije svega valjalo ljudima povikati: ne kitimo naša usta i naše bilježnice imenom ljubavi uzalud. Malo je ljubavi u ovome svijetu i to je jedan od osnovnih razloga njegove nemale turobnosti i besmisla, iako vjerojatno i glavni razlog njegova dugotrajna i prilično uspješna opstanka. Što više puta budemo izgovarali tu riječ, što veću inflaciju ona bude doživljavala - sve će je manje biti oko nas, provjereno. Okrenimo se samo oko sebe.

    avatar

    26.09.2023. (15:39)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @kejtoo
    Slažem se, osobno sam u procesu unutar zidova...Još malo...Srušit će ih vrijeme

    avatar

    26.09.2023. (15:50)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    @j. Ja nemam toliki opseg riječi da opišem što mislim kao što si ti napisao i drago mi je da jesi. Hvala ti na opsežnom i poučnom komentaru, lijepi pozdrav :)

    avatar

    26.09.2023. (16:22)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    @WOAD Uzmi si vremena koliko ti je potrebno

    avatar

    26.09.2023. (16:32)    -   -   -   -  

  • j.

    ti težiš kratkom i jasnom izražavanju, često kroz detalje koji otkrivaju cjelinu; svatko od nas ima neki svoj stil, stav, nastojanje - zamisli da se svi u tome podudaramo; hvala od srca na izrečenim komplimentima, no ono što mislim da je najvažnije jest naglasiti koliko je ova tema kompleksna - osobito u suvremenom svijetu u kojemu je ta riječ često na ustima velikog broja ljudi budzašto; danas svi imaju privilegij da ih se može pročitati i čuti, otuda i ovaj problem; stoga sam nastojao na neki način argumentirano izreći kontradikciju koju u tome nazirem, nadam se da sam uspio

    iz ovog što si napisao zaključujem da se slažeš sa time što sam pak ja napisao; nije toliko u tome stvar - ne moramo se uopće slagati - nego mislim da je važno, jako važno u današnjoj situaciji u kojoj riječi trpe neviđenu inflaciju značenja upozoravati na to

    zato je ovaj tvoj post bitan i jako mi je drago da si konačno osvanuo na naslovnici, jer teme na koje ukazuješ, a i tvoj način obrade - to doista nerijetko zaslužuju

    komentiranje mi se ponekad ovdje čini gotovo pa važnijim od posta; netko može tek načeti pitanje a drugi će dati doprinos, ako to želi i umije, i tako... sve dok razgovaramo o temi, a ne o osobama sugovornika, ovo će biti ugodno mjesto :)

    avatar

    26.09.2023. (17:24)    -   -   -   -  

  • matebalota

    @Bog je ljubav.
    Iz nesebične ljubavi ( agape ) stvori nas i podari život.
    U tom životu trebali smo pokazivati istu ljubav.
    Pobunom u edenu Adam i Eva grijehom prodaše nas u
    ropstvo grijeha i smrti. Iako nismo mi (potomci ) krivi za to
    da bi se Božji naum sa Zemljom i ljudima ostvario, Bog dmah
    odgovara na pobunu obečavši izlaz. I Bog ljubavi posla
    Sina da bezgriješan i poslušan do smrti, umre za sve one
    koji će pokazivati Vjeru u otkupnu žrtvu ( janje Božije )
    Gospodina Isusa Krista dođu u pomirbeni položaj pred
    Bogom i dobiju vječni život nazad. Vječni život koji su naši
    praroditelji izgubili svojom neposlušnošću. Tom istom
    ( agape ) ljubavlju nuči Isus svoje učenike da pokazuju
    svima, jer Bog je Bog svim narodima.
    Ta NAČELNA ljubav ( agape ) je zakon kojim Gospodin
    Isus Krist ispuni sve zakone dane Izraelcima preko Mojsija,
    koji je samo isticao ljudsku grešnost. ( nijednom žrtvom )
    grešan čovjek nije mogao platiti svoju otkupninu za oslobođenje
    od ropstva grijeha i smrti. Zato Bog posla Sina i on svojom
    smrću otkupi grijeh svakog od nas i omogući nam život vječni,
    uz uvijet da i mi pokazujemo istu ( agape ) ljubav, prema Bogu
    i ljudima.
    Ljubavlju ( agape ) zakon je ispunjen.
    Dakle načelna ljubav ( agape ) zakon je za svakog kršćanina.
    Ostale ljubavi o kojima Sveta pisma govore kao što je filija ( prijateljska ljubav - naklonost ) , storge ( krvna ljubav, ljubav
    unutar rodbine ) i eros ( privlačna romantična ljubav između
    žene i muškarca ).
    To što je u svijetu ljubav 'ohladnjela' ne znači da ona ( agape -
    ljubav ) nije zakon. Bog je u svojoj dubokoj samilosti i milosrđu
    ljudima kroz svoje pismo ukazao na vrijeme u kojem se
    nalazimo , vrijeme ' ohladnjele' ljubavi, na vrijeme u kojem će
    pohoditi ljude. Ovce ( pravedne , koji pokazuju ljubav ) i
    Jarce ( nepravedne one koji ne pokazuju tu ljubav - agape)
    odvojiti jedne od drugih.
    Ovce idu u život vječni a jarci u vječno uništenje.
    Tisućama godina Bog je strpljiv i čeka da ljudi dođu to
    točne spoznaje ( epignosis ) Boga i Sina.
    Sva Kršćansko grčka pisma na to ukazuju. Božija riječ se mora
    ispuniti. Apostoli nadahnuti od Boga, pišu evanđelja, poslanice,
    proročanstva. Agape ljubav je puno puta spomenuta. Apostol
    Pavao piše " ljubavlju je zakon ispunjen"
    Jedan zakon je prestao a drugi ga zamjenjuje, zakon ljubavi.
    Načelna ljubav ( agape ). Iz tog zakona prozlaze razmišljanjem
    nepisani zakoni. Ljubav ne čini drugom zlo ( ne ubija, ne krade,
    ne laže, na svjedoči lažno, .......itd

    avatar

    26.09.2023. (17:35)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    auuuuu, kaj ste se raspisali o ljubavi, ljubav je ovo, ljubav je ono, pa evo i moje definicije ljubavi: ljubav je ultimativna sebičnost ;)

    avatar

    26.09.2023. (18:13)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Na tome i radim, vrijeme mi je u ovoj situaciji "prijatelj"

    avatar

    26.09.2023. (20:39)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @Blogokviz
    Da si barem malo više razradio svoj komentar :) Doista me zanima zašto takav odabir riječi...

    avatar

    26.09.2023. (20:42)    -   -   -   -  

  • j.

    Ja bih prije rekao, ultimativna nesebičnost; odlična primjedba, Blogy :).

    avatar

    26.09.2023. (20:52)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @j. je uobičajeno divno komentirao, ali sklonija sam @blogokvizu.

    Postoji puno različitih ljubavi. Sve su uvjetovanje pa čak i ona prema vlastitoj djeci.
    Voliš svoju djecu beskrajno jer su tvoja djeca.
    U nastavku priče voliš svu djecu jer su djeca. Nevina, bespomoćna i tako uvijek nađeš neki uzrok/uvjet ljubavi.
    Boga voliš jer je bog svemoguć itd. itd! ;))

    Ljubav je nesvjesna, polusvjesna kalkulacija. ;))

    avatar

    26.09.2023. (21:20)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    @mate Što misliš zašto sam napisala da se trebamo prisjetiti?

    avatar

    26.09.2023. (21:31)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    @Ypsilonka Totalno je nebitno na koji način si tumačimo ljubav dok god ju ne temeljimo na sebičnosti.

    avatar

    26.09.2023. (21:44)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    sve temeljimo na sebičnosti, sebičnost je izvor svega ljudskog ponašanja... kad koristim riječ sebičnost ne stavljam je u kontekst dobra ili zla, već je koristim kao neutralnu riječ koja označava samo izvor ljudskog ponašanja, a ista ovisno o specifičnim situacijama može biti dobra ili loša... budem kopipejstao komentare koje sam ostavio kod @dražena jer nemam više vremena piskarat :)

    svako naše činjenje ili nečinjenje proizlazi iz zadovoljavanja naših potreba i želja, osim ako se radi o prisili... a ako zadovoljavamo naše potrebe i želje, znači da sve što činimo, činimo zbog sebe, zbog svoje sebičnosti... postoje tri vrste sebičnosti... prva je kada činim nešto da sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući sebi; druga je kada sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući drugima; i treća je kada nešto činim kako bih izbjegao loše osjećaje.... to je naš život, sve što činimo, činimo zbog vlastite zadovoljštine, a dobra djela su osobni interesi pod krinkom altruizma... iliti, sve je sebičnost :)

    i ne stavljam različite ljude u različitim situacijama u isti kontekst, njih ostavljam njihovim specifičnim situacijama sa specifičnim kontekstima... kao što si i sam napisao ovdje se radi samo o istom izvoru ljudskog ponašanja, a ja taj izvor nazivam sebičnošću (čak i ljubav, koju zovem ultimativnom sebičnošću), netko drugi će taj izvor zvati drugačije... dakle, taj izvor, da mu dodam i pridjev pa nazovem opća sebičnost je uzrok svega ljudskog ponašanja i ne stavljam je ni u kontekst dobra ni zla, već se ista može podijeliti na ta dva konteksta (dobra i loša sebičnost), ovisno o situaciji... ili, drugačije rečeno, zajednički nazivnik ljudskog ponašanja je ta opća sebičnost, a brojnici (specifične situacije) određuju kontekst...

    inače, to nije moja ideja, ja sam je možda samo malo preformulirao... recimo da mi je ta ideja nadošla iz knjige "Sebični gen" od biologa, naturalista i ateista Richarda Dawkinsa, i iz knjige "Svjesnost" A. de Mella, inače katoličkog svećenika koji se u svojim djelima uglavnom furao na istočnjačke mudrosti, one tri vrste sebičnosti su njegove... zanimljiva kombinacija, znanstvenik ateist i svećenik vjernik, jelda? :)

    biološki, odnosno evolucijski gledano, gen je taj koji je sebičan... svrha gena je repliciranje radi opstanka, a pri tom repliciranju za opstanak je nužna i adaptacija, i svaka vrsta se ponaša sukladno svojoj genetskoj strukturi koja se evolucijski razvila u najbolju moguću kombinaciju kako bi ta vrsta opstala... jedna od najdugovječnijih vrsta na ovom planetu su krokodili... muški krokodili jedu svoje mladunce jer ih njihov sebični gen tjera da uništavaju konkurenciju, manje krokodila, više hrane za one krokodile koji su preživjeli... a lakše je pojesti mladunca nego se boriti s odraslim krokodilom, iako daleko od toga da se ne bore, naročito oko plijena...

    ...čovjeku ne pada na pamet da jede svoju djecu, osim ako je nekakav težak poremećaj u pitanju, već ih štiti svojim životom u svakoj situaciji, ili gotovo u svakoj... ljudi su žrtvovali svoju djecu bogovima, i to je bio jeben poremećaj, ali ne u genima... tu dolazimo do onog dijela u kojem se čovjek razlikuje od životinje - samosvijesti i razumu, koji mu, između ostalog, omogućavaju da razvije kulturu ili nekulturu... kulturni ekvivalent gena Dawkins naziva mem... memi se pak prenose putem priča i tak se čovjeka kondicionira... uglavnom, da ne dužim više, stvarno se mogu napisati romani o toj temi, štel sam reći da svako naše ponašanje određuju naši sebični geni i memi i da kad zaključujem da je sve sebičnost, ponavljam, istu ne definiram kao nešto dobro ili loše, već samo kao izvor ljudskog ponašanja    ...

    avatar

    26.09.2023. (22:06)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @Ypsilonka
    Pokušavam shvatiti tvoj komentar jer poistovjetila si se s Blogyjem, ali u nastavku komentara ne razumijem zašto je sebično voljeti djecu ili zašto je sebično voljeti Boga? Zbunjena sam jer Blogy je naglasio da je LJ. ultimativna sebičnost :/
    P.s. Boga voliš jer je to nametnuto od strane društva i odgoja...Čim se rodiš daju ti ime, odrede vjeru i nacionalnost, oblikuju poput plastelina na svoju sliku i priliku...Kada bi od malih nogu imali otvoreno znanje i uvid u sve vjere mislim da bi mnogi stvorili razl.mišljenja...Vodimo se društvom i taman i da ne voliš Boga nećeš to izreći na glas zbog straha od osude...I žao mi je što moram biti živi primjer toga da ne vole svi svoju djecu :/

    avatar

    26.09.2023. (22:13)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Ljubav ne bi trebala biti sebična

    avatar

    26.09.2023. (22:13)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    e, zaboravil sam nekaj, ako je ljubav sažeta u onoj "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe", onda ljubav jest ultimativna sebičnost, jer kako ću voljeti svoga bližnjega ako ne volim sebe :)... kad volim sebe, volim cijeli svijet, svijet je u meni i ja u njemu, mi smo jedno u harmoniji, ultimativno sebični u ljubavi :)

    avatar

    26.09.2023. (22:18)    -   -   -   -  

učitavam...