Iliti prevedeno
Kad bi ljudi tražili ljubav unutar sebe, a ne u drugima, prekidi ne bi postojali. Tužno je što oni koji znaju voljeti bivaju povrijeđeni i još tužnije što su povrijeđeni jer su zaboravili voljeti sebe u takvoj vezi.

Još uvijek se ne mogu odlučiti na koji način da shvatim činjenicu da su nas porobili. Jesu li to učinili svjesno ili nesvjesno, tj, iz arogancije prema "istini" kako bi izvukli svoju korist ili jednostavno još nisu neke stvari shvatili pa je njihova nemogućnost sagledavanja šire slike, jednostavno obavijena sjenom neznanja. Nekad mi se čini da točno znaju što rade, jer se sve odvija po nekakvom "new world order" planu, iako ne izostavljam mogućnost da nije uvijek sve kako se čini, jer ni vrabac ne može sasvim sagledati žbunje, ako se ne spusti na zemlju. Isto tako ne izostavljam ni mogućnost da su možda i ti izmanipulirani i zavedeni od strane "više sile". A možda "viša sila", iskušavajući nas sve skupa, očekuje da shvatimo i postupimo prema nekim višim duhovno-moralnim zakonima, a mi tu zakazujemo, jer smo još uvijek na nivou materije i nikako da se otrgnemo iz nje, prema duhovnom, gdje su sve tajne svemira i života općenito. Pitam vas, što vam je draže, početi otkrivati skriveno ili i dalje nastaviti zabijati glavu u pijesak i raditi po svome?

Iliti prevedeno...

Još jedno pitanje za vas. Što mislite da će se dogoditi ako pustite opasnog psa sa uzice? Mislite li da tada i dalje ne snosite odgovornost za njega?

Jeli uopće moguće ne voljeti sebe? Istina je da prvo moraš sebe voljeti da bi mogao voljeti drugoga. Što to zapravo znači? Pokušati ću to objasniti kroz interakciju s drugim. Kada "volimo", osjećamo onaj lijepi i ugodan osjećaj, taj osjećaj smo mi. Mi smo ta ljubav, a pružajući ju drugome ju ujedno i "sebi" pružamo. Na neki način, i sebe volimo kroz drugoga. Također, kada se ljutimo na nekoga, od koga npr. "očekujemo" ljubav, jer taj osjećaj iz nekog razloga u tom trenutku, po nekoj našoj percepciji, u nama izostaje, ljutimo se zapravo na sebe same. Pitanje je, zašto izostaje? Zašto ne možemo osjetiti samog sebe u drugome? Shvaćate li isprepletenost, tj. kompleksnost toga, tu interakciju? Što se onda događa kada nas ta naša "vlastita" ljubav povrijedi? Da se razumijemo, govorimo o povezanosti s drugom osobom, bilo to prijateljstvo ili ljubavna veza ili neki drugi oblik povezanosti. To može imati dva značenja: drugi loše postupa sa ili prema nama ili imamo nerealna očekivanja od drugoga. Trebamo li uopće imati ikakva očekivanja? Ako smo u vezi, da, jer veza je partnerstvo i međusobno uvažavanje, ali ne treba s time pretjerivati. Trebamo li pokušati ispraviti tj. izbalansirati te osjećaje? Da, svakako. Na koji način? Zajedno. Koliko dugo i koliko pokušaja? Dokle god smo u stanju prepoznati ljubav tj. "sebe" u drugome.

Voljeti sebe ujedno znači i ne dozvoljavati svakome da nas povrijedi.

Da se vratimo na prvotno pitanje, volimo li sebe uopće? Ako nismo u stanju voljeti i osjetiti drugoga, definitivno ne volimo ni sebe, jer samo kroz ljubav prema drugome možemo osjetiti ljubav prema sebi tj. "sebe". No, treba imati na umu i to, da svatko zaslužuje onakvu ljubav kakvu je spreman pružiti.

...but still unaware of our potential. I wonder why that is? Those whom we allow to rule with us know this truth well. They also know that we cannot create anything by ourselves, we need others to create something. That is why they keep knowledge and share it among themselves. That's how they rule. That's how they become richer. They are also smart, they know our nature, which is the main source of their manipulation of us. They put us in the position of "blind" followers and we accepted it because they seem so advanced and superior to us, not knowing that we are the ones who are actually powering their system. We are their batteries. However, we cannot do anything while we are divided.


Svi smo mi kreatori

...ali još uvijek nesvjesni našeg potencijala. Pitam se zašto je to tako? Oni, kojima dopuštamo da sa nama vladaju, dobro znaju ovu istinu. Znaju i da ne možemo ništa stvoriti sami, da nam trebaju drugi da bi nešto stvorili. Zato čuvaju znanje i dijele ga među sobom. Tako vladaju. Tako postaju sve bogatiji. Također su pametni, poznaju našu prirodu koja je glavni izvor njihove manipulacije nama. Stavili su nas u poziciju "slijepih" sljedbenika i mi smo to prihvatili jer nam se čine toliko napredni i superiorni, ne znajući da smo mi ti koji zapravo napajamo njihov sustav. Mi smo njihove baterije. Ipak, ne možemo ništa dok smo podijeljeni tj. razdijeljeni.

Ponekad mi se čini da moja duša želi silom izaći iz mene kroz moja usta, al doslovno. Možda je to zato jer sam većinu svog života proživjela na način "Živi svoj život i pusti druge da žive svoj". Samo problem je što nekad jednostavno moraš reči nekome što ga ide, suočiti ga s drugačijom perspektivom za dobrobit onih kojima ti isti nanose štetu na neki način. Sve više shvaćam da život nije samo promatranje, jer promatranje je adekvatno "zabijanju glave u pijesak". Na koji način će netko koga su cijeli život učili krivo npr. shvatiti da to nešto nije u redu? Još više me čudi svjestan odabir priklanjanja večini. Da li je to nekakav instinkt u smislu "drži se čopora, bolje će ti bit"? Ne znam zašto, ali nikad se nisam mogla uklopiti u "čopore" koji znatno odudaraju od svega što ja jesam. Ignorirala sam kao i svi "normalni" i pristojni ljudi, no izgleda da je došlo vrijeme kada više to jednostavno ne mogu. Ili se moram maknuti iz određene okoline i naći svoje "ljude" ili ću na sebe nakalemiti hrpu "neprijatelja" koje samo želim osvijestiti. Netko bi rekao, a što si ti umišljaš tko si ti, da je to što ti zagovaraš ispravno i dobro, kad je nas više. Ma zaboli me više što je vas više. Neka se čuje i glas razuma, rekla bi. Ja nisam ničiji neprijatelj, dapače, i tim "svojim neprijateljima" sam vjerojatno najbolji prijatelj kojeg će ikada imati, a da toga nisu niti svjesni.

Primjer: Prekjučer sam na fejsu dobila čak prijetnju smrću, jer sam pokušala objasniti nekim mesojedima, koji su se obrušili na jednu vegansku stranicu, da vegani ne forsiraju njih da prestanu jesti meso, već da pokušavaju podići svijest o vrijednosti života drugih živih bića na ovoj planeti i ponuditi alternativu. Danas npr., pošto je izgleda sezona lova na jelene, gledam i ne vjerujem kako neki uvlače bez pardona i svoju djecu u to. Mislim, wtf? Dođe mi da uzmem tu pušku i zafitiljim samoj sebi jedan metak u čelo i da odlepršam što prije iz ovog "monstruoznog" svijeta...

...al' ne mogu, žao mi je ovog predivnog planeta, žao mi je ljudi i životinja.

Edit: Neki od poznatih vegetarijanaca i vegana: Nikola Tesla, Albert Einstein, Mahatma Gandhi, Leonardo da Vinci, Pitagora, sprinter Carl Lewis...