Jeli uopće moguće ne voljeti sebe? Istina je da prvo moraš sebe voljeti da bi mogao voljeti drugoga. Što to zapravo znači? Pokušati ću to objasniti kroz interakciju s drugim. Kada "volimo", osjećamo onaj lijepi i ugodan osjećaj, taj osjećaj smo mi. Mi smo ta ljubav, a pružajući ju drugome ju ujedno i "sebi" pružamo. Na neki način, i sebe volimo kroz drugoga. Također, kada se ljutimo na nekoga, od koga npr. "očekujemo" ljubav, jer taj osjećaj iz nekog razloga u tom trenutku, po nekoj našoj percepciji, u nama izostaje, ljutimo se zapravo na sebe same. Pitanje je, zašto izostaje? Zašto ne možemo osjetiti samog sebe u drugome? Shvaćate li isprepletenost, tj. kompleksnost toga, tu interakciju? Što se onda događa kada nas ta naša "vlastita" ljubav povrijedi? Da se razumijemo, govorimo o povezanosti s drugom osobom, bilo to prijateljstvo ili ljubavna veza ili neki drugi oblik povezanosti. To može imati dva značenja: drugi loše postupa sa ili prema nama ili imamo nerealna očekivanja od drugoga. Trebamo li uopće imati ikakva očekivanja? Ako smo u vezi, da, jer veza je partnerstvo i međusobno uvažavanje, ali ne treba s time pretjerivati. Trebamo li pokušati ispraviti tj. izbalansirati te osjećaje? Da, svakako. Na koji način? Zajedno. Koliko dugo i koliko pokušaja? Dokle god smo u stanju prepoznati ljubav tj. "sebe" u drugome.

Voljeti sebe ujedno znači i ne dozvoljavati svakome da nas povrijedi.

Da se vratimo na prvotno pitanje, volimo li sebe uopće? Ako nismo u stanju voljeti i osjetiti drugoga, definitivno ne volimo ni sebe, jer samo kroz ljubav prema drugome možemo osjetiti ljubav prema sebi tj. "sebe". No, treba imati na umu i to, da svatko zaslužuje onakvu ljubav kakvu je spreman pružiti.