u životu san se nasluša mnogih nebuloza. od samoupravljanja u kojemi su direktori vodili glavnu riječ, do slobode u kojoj nesmiš reč šta misliš, ali kada su nebuloze o održivosti u pitanju jedina im je ravna nebuloza o zelenoj tranziciji no, da pojednostavnim priču i približim je svekolikom pučanstvu koje uopće nema pojma šta to znači i kako provodit poslužit ću se mekim usporednicama koje to oslikavaju.
naime ja sam odrastao u splitskom predgrađu i u sklopu kuće u kojoj sam odrastao postojao je i vrt. vrt u kojem se sadilo sezonsko povrće a voće je raslo na stablima (za one koji misle da raste u tomiya). u svrhu dohrane zemljišta gdje se sadilo to pivrće koristio se kompost koji se baca u jednu rupu pa mi se nerjetko iznenadili kada bi se iz komposta izvukla čašica za jaja umeko,a bilo je i zlatnih lančića. naime, u rupu se bacalo sve onošto je raugtadivo. od korjenja biljaka do kostiju i onoga šta je ostalo od pečeni kokoša. pa bi se tako prilikom okopavanja kumpira znalo nać i prsnih kostiju o'kokoša, one od bataka, zabazaka i leđa su se palile na za to pripremljenoj lomači u drugoj rupi di se i inače palija sav nerazgradiv otpad: plastične ambalaže, karton i gtane od obrezivanja voćaka. škartoci i staklena ambalaža se čuvala. mliko se kupovalo u staklenoj boci koja se minjala ka i boca o'pive, puno za prazno, a pašteta i marmelada se davala u posude koje si sobom donije, ako nisi onda na kartu o'cimenta, ka i kiseli kupus.
eee... onda san se priselija ugrad. nije više bilo rupa, osim onih u zakonu, pa se kompost i svo ostalo smeće bacalo u isti kontejner i nisi p njemu više mora mislit. a šta čovik najvoli? kad nemora mislit! smeće je guta karepovac. nema veze šta smrdi kad nije isprid tvog praga. međutim onda je došla 'modernizacija' pa se mliko više nije prodavalo u staklenim bocama, puno za prazno i kesicama koje su gorile ka i kerumove, nego u plastičnim bocama i tetrapacima! koje ne samo da nemoš palit nego oni tetrapak ima i alu foliju koja ne gori ka ni staniol od duvana aaa karepovac je postaja sve veči i veči, sa najezdom tirista skoro je velik ka i marjan pa bi i on u skoroj budućnosti moga bit opjevan.
ali, nemojmo bit malodušni, imamo stručni iškolovani kadar čiji su roditelji odrasli na selu, koji će se znat uvatit u koštac sa novim izazovima smeća i karepovac primistit tamo odakle su njihovi otišli, kako bi imali čist i urban grad kako to i priliči jednoj turističkoj top destinaciji.
samo znate šta?! nikako mi nije jasno kako jedan london sa osan miljuna stanovnika ili new york, dakle, više od duplo cile hrvatske, rješava svoj otpad?? ne, to mi nikako ne ide u glavu!! pogotovo stoga šta su oni izmislili duple ambalaže plastike, pakiranje u pakiranju?! ili su pak, za razliku od nas, najprije smislili kako se toga riješit, a za ostale i boli kutac. biće da je to kad sada prodaju pamet po svitu o gospodarenju otpadom.
< | svibanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima