Indijanka vegetarijanka
28.11.2014., petak
Vege prehrana i dijabetes
|
Istraživanje američkih znanstvenika, kao i pregled prijašnjih studija o dijabetesu i prehrani pokazalo je da veganska i vegetarijanska prehrana mogu postati način borbe protiv dijabetesa, umjesto da se koriste lijekovi, a posebno je učinkovita za dijabetes tipa 2. Prehrana u kojoj nema mesa smanjuje koncetraciju proteina HbA1c u krvi. Ljudi koji imaju više ovog proteina u krvi, imaju veće šanse da razviju komplikacije vezane uz dijabetes, kao što su bolesti srca, oštećenja živaca te problemi s vidom. Studija je pokazala da vege prehrana smanjuje razinu tog proteina za 0.4 do 0.7, što je u istom rangu kao što ga snižavaju i lijekovi za dijabetičare (s time da oni imaju i nuspojave). 'Prehrana koja se bazira na biljkama u isto vrijeme poboljšava razinu šećera u krvi, snižava krvni tlak i kolesterol te smanuje pretilost, a to je nešto što vam nijedna pilula ne može dati', rekla je Susan Levin, znanstvenica koja je provodila istraživanje, iz George Washington University School of Medicine and Health Sciences. 'Biljna prehrana djeluje na drugačiji način nego dosadašanja tradicionalna prehrana za dijabetičare. Znamo da je dijabetes 2 uzrokovan inzulinskom rezistencijom. Kada se riješimo masnoća, prije svega životinjskih masnoća iz prehrane, poboljšava se sposobnost inzulina da djeluje', dodaje dr. Neal Barnard. Što je još bolje, ova vrsta prehrane ne iziskuje naporno brojanje kalorija. Samo se potiče ljude s dijabetesom da jedu koliko žele biljne hrane, a ne unose meso i to je sve. Više io istraživanju na: http://www.dailymail.co.uk/health/article-2847116/How-vegetarian-CURE-diabetes-Plant-based-diets-improve-blood-sugar-levels-scientists-claim.html Oznake: vegetarijanstvo, Dijabetes |
27.11.2014., četvrtak
Meso je meso
|
Novinske stupce ovih dana puni akcija iz Švicarske u kojoj društva za zaštitu životinja apeliraju na građane da prestanu jesti svoje mačke i pse. Naime, oko 3 posto Švicaraca, a to je oko 240,000 ljudi, najviše u ruralnim dijelovima, vole uživati u mačjem i psećem mesu. Mačke su posebne popularne u vrijeme božićnih blagdana, kada se mariniraju u bijelom vinu i češnjaku te peku, nešto slično kao što se pripremaju kunići. Psi su također popularni, ali ne kao božićno jelo već se od njihovog mesa prave popularne kobasice te su među najomiljenijim kobasice od rotvajlera. Jedan čovjek, Švicarac koji jede mačke i pse o svemu kaže: 'Meso je meso, nema ništa čudno u tome!' Društva za zaštitu životinja organiziraju potpisivanje peticije da se ukine barbarski zakon, kako ga oni nazivaju, koji dopušta da čovjek ubije svoju mačku ili psa i pojede ga i to bez ikakve zakonske kazne. No, ja bih se, kao i mnogo puta do sada složila da je čovjek iz priče u pravu – meso je meso. Koja je razlika između mačke i psa ili krave i kokoške? Samo po tome jer mačke i pse držimo za ljubimce, a krave i kokoške ne. Specizam u svojoj punoj jačini. I licemjerje također. A o zakonima da i ne govorimo. Iako kod nas nitko ne jede mačke i pse, iako ih zakonski ne bi smjeli ni mučiti ni držati na prekratkom lancu, kao ni napustiti, izbaciti na cestu, to se sve redovito događa. Meso je meso, zakoni su mrtvo slovo na papiru, ljudi su svuda jednako licemjerni, toleriraju dvostruka pravila i zato o'ladite. Oznake: meso, mačke, Psi, Švicarska |
26.11.2014., srijeda
Mumbajska strogo vege četvrt
|
U južnom dijelu indijskog grada Mumbaija postoji četvrt u kojoj su stanovnici ugladnom džainisti i hinduisti, a u novije vrijeme četvrt je poznata i po tome da u svojoj blizini ne žele trgovine mesom niti ljude koji jedu meso. Ljudi sa strane zovu ih i fašistima zbog toga. Naime, gotovo pa sve trgovine u kojem se prodaje meso ili riba su zatvorene, a također ne žele ni u stambenim dijelovima ljude koji jedu meso ili ribu. Tako primjerice ako želite unajmiti stan, pitat će vas jeste li vegetarijanci, a ako kažete da niste, neki od njih će vam reći i ovako: 'O, vi, dakle jedete ribu. Ako vam iznajmimo stan, usmrdjet ćete ga i zato vam ga ne možemo iznajmiti!' Tko god želi otvoriti restoran ili trgovinu u toj četvrti, mora zaboraviti na meso. Primjerice, jedan poznati restoran koji je posluživao piletinu i u kojeg su gosti dolazili iz ostalih dijelova Mumbaija, zatvoren je još 2005. godine jer su gosti stalno nalazili probušene gume na atomobilima ili su se događale slične čudne stvari. Tako da u tom dijelu čak i poznati Starbucks prodaje isključivo vegetarijansku hranu, s tim da i ona koja ima u sebi jaja mora biti točno naznačena i odvojena jer neki od džainista ne jedu jaja. Kažu da i ako uspijete otvoriti nešto što prodaje meso ili ribu u toj četvrti danas ne može preživjeti jer su najbogatiji ljudi vegetarijanci i sigurno nitko neće dolaziti kupovati u trgovini gdje ima mesa i ribe. Cijela priča o vegetarijanskoj četvrti Mumbaija je ovdje: http://www.latimes.com/world/asia/la-fg-india-vegetarianism-20141124-story.html Oznake: Mumbaj, Indija, vegetarijanstvo, četvrt |
25.11.2014., utorak
Kako je Potjeh tražio istinu
|
Eto, 'Priče iz davnine' Ivane Brlić Mažuranić lektirna su literatura za osnovnu školu pa sam tako i ja opet pročitala jednu, 'Kako je Potjeh tražio istinu'. Kao prvo, budući priče čita moj sin koji ide u 4. razred, rekla bih da je to ipak malo teža literatura za taj uzrast, odnosno mišljenja sam da pravu poruku dijela dijete tog uzrasta nekako neće shvatiti. A kao drugo, preporučila bih ove priče svim odraslima jer ima jako mnogo poruka koje bi mnogi mogli prihvatiti ili, ako ne to, onda barem porazmisliti o njima. Dakle, priča je to o djedu i tri unuka. Unucima se prikazuje božanstvo (božić Svarožić) koje im kaže neka djedu vrate ljubav koju su primili i ostanu s njim dok je on tu. Međutim, oni se toliko preplašiše da zaboraviše što su čuli. Potom ih pokušava slomiti Bjesomar i njegovi bijesovi koji ih žele izvesti na krivi put i zatrti djeda. Uspijevaju s dva unuka, ali ne i trećim, Potjehom. On odlazi u prirodu i pokušava se sjetiti što mu je božanstvo onoga dana reklo. Dok on traga za istinom, druga dva unuka, zavedena bjesovima, zapale djeda u kolibi. U međuvremenu se i Potjeh utopi, a unuci dođu sebi i u zadnji tren spase djeda iz ognja. Na kraju se Potjeh i djed susreću na nekom drugom svijetu, a ostala dva unuka ostaše na Zemlji i osnovaše obitelji. Doista lijepa priča koja mi je nanijeli i koju suzu u oko. O tome kako su ljudi povodljivi, kako ih je malo onih koji traže istinu, o tome kako često ne slušamo što nam srce šapuće iako se na kraju ispostavi da je to jedino ispravno bilo, ali i o tome da, ma koliko moralni i ispravni bili, često zbog tvrdoglavosti i upravo odluke da ne slušamo srce, na kraju zakasnimo s ispravnom odlukom. Na poslijetku je i ta vjera u neki drugi bolji svijet, gdje ćemo ipak, nadajmo se, sresti ljude do kojih nam je bilo stalo i kojima je do nas bilo stalo, iako to za života nisu previše pokazivali. CITATI: 'Što li će meni, sinko, ta istina, kad ja, sijedi starac mogu tri puta umrijei dok joj se ti dosjetiš?' 'Idem, djede, jer sam tako smislio da je pravedno. ' 'Idite vi, djeco, vratite se na krčevinu pa kad vam je oprošteno, vi živite i uživajte u pravednosti ono što vam je suđeno. A ja idem da pomognem onome kojemu se najbolje daje uz najtežu cijenu.' Oznake: Ivana Brlić Mažuranić, Kako je Potjeh tražio istinu, Priče iz davnine |
24.11.2014., ponedjeljak
Peace, brother
Evo, uskoro će nam Božić. Možda bismo svi, ako ne zbog nečega drugoga, a onda zbog vjere, u koju se mnogi Hrvati tako rado kunu, trebali pogledati sebe, svoje postupke, potražiti mir u svojoj duši te ga jednako tako pokušati pružiti i drugima oko sebe. Već je preko nekoliko stotina puta na ovom blogu dokazano da je njegova vlasnica prava glupača, da nema pojma što piše, a još manje što jede (jer jede smeće) i od silne trave koju pojede mozak joj se pretvorio u zelenu želatinoznu masu. Još je Einstein rekao da su dvije stvari beskonačne – svemir i ljudska glupost. Pa ako je netko toliko glup, mislite li da će mu vaši savjeti pomoći da se opameti? Lakše je svinju nešto naučiti nego glupa čovjeka. Čemu onda toliko bijesa, toliko netrpeljivosti prema jednoj jadnoj, maloj glupači, jednom malom, jadnom drvetu? Ne shvaćamo li da su naše riječi zapravo baklje, baklje poput onih na milanskom stadionu i govore koliko smo primitivni? Mir, ljudi, mir, mir vašoj duši, tek onda ćete ga moći pokazati i prema drugima. I ljudima, i životinjama. I glupima. I pametnima.  Oznake: mir, mir do neba |
21.11.2014., petak
Hunze
|
U jutarnjem programu na radiju u šaljivom tonu pričali su o narodu Hunze. Taj narod živi na granici između Indije i Pakistana te imaju najdulji životni vijek na svijetu, u prosjeku je od 110 do 120 godina, a žene rađaju do 65. godine. Kao recept za dugovječnost kažu da je to vegetarijanska prehrana, optimizam te puno kretanja. Od hrane najviše jedu sirovo voće i povrće te ovčji sir, a dio godine i poste, što je poznato kao 'gladno proljeće'. I kad ne poste, imaju dva obroka dnevno. Koriste i jako malo soli u prehrani, a također kod njih nema tumora i kardiovaskularnih bolesti, što zapad istražuje te se povezuje s velikom konzumacijom vitamina B17 kojeg najviše ima u sjemenka marelica, koje Hunze obilato jedu (točnije, prave ulje od njega i tako ga koriste) i o kojima sam svojedobno već pisala na svom blogu, ali bijah popljuvana baš u velikim omjerima. Uglavnom, komentar voditelja na radiju je bio u smislu – čemu ti tako dug život kad nemaš barem nekih zadovoljstava u životu, primjerice meso. Oznake: Hunze |
20.11.2014., četvrtak
Pesto od kopriva
Zakuhati vodu, malo prohladiti, unutra staviti koprive da uvenu i ocijediti. U blender staviti šaku lješnjaka i samljeti. Ubaciti koprive, dva češnja bijelog luka i blendati dok se ne usitni. Dodavati maslinovog ulja i soli i papra. Poslužiti s tjesteninom. Za prste polizati. Može par dana stajati u hladnjaku i koristiti se osim za tjesteninu i za razne salate (npr. hladna salata od tjestenine, pesta i čičoka).   Oznake: kopriva, pesto, tjestenina |
19.11.2014., srijeda
Divlje čičoke
|
Jučer sam ih iskopala. U prirodi rastu zgusnuto pa su mnogo sitnije nego kultivirane. Najbolje ih je kopati pomoću ona dva šiljka koja postoje na nekim motikama, s gornje strane, jer se s običnom motikom lako mogu oštetiti i presjeći. Zemlja je mokra i natopkjena pa se iskopavaju doista lako. Ovo je za svega pet minuta posla:  Očišćene:  Ima mnogo posla oko čišćenja, ali isplati se. Okus je poprilično neutralan, ali je miris veoma ugodan. Možda ih i ne treba guliti, ali kad sam vidjela sve one bube i gliste koje žive oko čičoke, ipak ih jesam lagano ogulila nožem za krumpir. Oznake: divlje čičoke |
18.11.2014., utorak
Poljupci s koprivama
Napraviti kobasice s koprivom (prije sam stavila recept za to, ukratko, blanširane koprive i nasjeckani bijeli luk se umiješaju u prohlađenu palentu i u foliji se oblikuju kobasice, ohlade i režu). Lagano ih prepeći na veoma malo maslinovog ulja s obje strane. Vodu zakuhati, kad prokipi, malo je prohladiti te u nju ubaciti koprive i odmah ocijediti i isjeckati na sitno. U to staviti nasjeckani bijeli luk, papar i sol te sve lagano povezati s VEOMA MALO majoneze (koristim Omegol vegansku majonezu). Potom smjesu stavljati na komadiće palente. Dobar tek.  |
17.11.2014., ponedjeljak
Primitivci
|
Eto, sinoć me baš bilo sram. Gledati onu utakmicu. Ne igrače već navijače. Primitivizam. Jad i bijeda. I odakle dolaze. Naravno, iz Hrvatske. Vjerojatno će se naći oni koji će reći kako je huliganstvo normalna pojava na utakmicama i tako pokušati opravdati ono sranje. Ali takvo što se opravdati ne može. Sram me, sram me, jako me je sram. Dok i jedan Hrvat ima onakvo razmišljanje, onakvu dozu primitivizma u sebi, mene je sram jer dolazim iz iste države, jer dijelimo isti krvni kod, jer udišemo zrak s približno istom količinom kisika. Sram, sram, beskrajni sram. I još kad se sjetim životinja kojima se svaki dan oduzima život na najmučkije načine, a ovakvi primitivci i dalje slobodno hodaju, slobodno jedu, slobodno piju, slobodno prelaze granice, slobodno udišu (troše) zrak, slobodno zagađuju Zemlju… Pa sram me je još više. Životinje takvo što nikada ne bi učinile. Nikada. Primitivizam prisutan kod čovjek za njih je nepoznanica. Zataknite si svoj veličanstveni um za šešir i paradirajte okolo s njim jer on vam doista ne služi za nešto drugo. A onda, molim vas, molim vas, lezite na hrpu, polijte se benzinom i zapalite se. Istom onakvom bakljom kakve ste jučer bacali. Oznake: primitivizam, utakmica |
14.11.2014., petak
Majci veganki oduzeli dijete
|
Amerikanka Sarah Markham rodila je dijete u lipnju, a kada je imalo samo 12 dana oduzeto joj je jer su pedijatar, socijalna služba i policija ustvrdili da ga zanemaruje. Naime, dijete je izgubilo na kilaži dok ga je majka hranila svojim mlijekom. Nakon toga su joj rekli da ga odvede u bolnicu, ona to nije htjela te je željela nastaviti nadohranjivati dijete veganskom baby formulom, ali prije i nego što je pokušala, oduzeli su joj sina, a nju optužili za zanemarivanje i odveli je u zatvor. Suđenje je trajalo do prošle srijede, dakle mjesecima su dijete i majka bili razdvojeni, kada je sudac donio presudu da se dijete vrati majci i da ga ona nije zanemarivala. Otac optužene je izjavio: 'Nije bilo slučaja, nije bilo zanemarivanja, samo liječnik kojem je drugačija majka bila izazov i to mu se nije nimalo svidjelo.' Cijelo ovo vrijeme suđenja majka je bila u pritvoru te je viđala sina po jedan ili dva puta tjedno i to pod nadzorom. Iako joj je sada dijete vraćeno, još nije oslobođena svih optužbi. Inače je pripadnica crkve Adventista sedmog dana te zagovornica holističkog liječenja. (Adventisti sedmog dana uglavnom se vegetarijanci te im je zdrava prehrana iznimno važna.) Više na: http://www.dailymail.co.uk/news/article-2833139/He-s-soy-formula-Vegan-mom-regains-custody-infant-taken-away-officials-feared-holistic-diet-harm-health.html Oznake: veganstvo, majka, dijete, nepravda, zanemarivanje, sud, amerika |
13.11.2014., četvrtak
MasterChef samo za vegetarijance
|
…i sve koje zanima ta vrsta prehrane. U Indiji započinje četvrta sezona ovog showa te će se baviti isključivo vegetarijanskim menijima, dakle prehranom bez mesa i ribe, a kako bi istražili i ljudima približili bogatu povijest indijskih vegetarijanskih obroka. 'Ovogodišnje izdanje showa dat će priliku svim vegetarijanskim entuzijastima koji nisu prije imali priliku sudjelovati jer ne kuhaju mesne i riblje obroke. Na ovaj će način i vegetarijanci , ali i nevegetarijanci dobiti priliku pokazati što znaju kuhati bez mesa', rekao je Sanjeev Kapoor, jedan od sudaca u indijskom MasterChefu. Zanimljivo je i da je McDonalds u Indiji, zbog potražnje javnosti, uveo mnogo više vegetarijanskih, a mnogo manje mesnih menija. I jedno i drugo je nešto što se kod nas, ali i šire ne može ni sanjati. Oznake: masterchef, Indija, vegetarijanstvo, prehrana |
12.11.2014., srijeda
Vaš vam je život najvažniji na svijetu
|
Čitam knjigu 'Dalaj lamina mačka'. Dakle, radi se o tome da je Dalaj lama spasio mačku s ulice i sada ta mačka priča priču o svom životu uz njega. Na početku knjige, kada spašava mačku s ulice, to je vidio jedan ugledni profesor koji je s gađenjem gledao u mačku koja je bila u veoma jadnom izdanju. Na to mu je Dalaj lama rekao: -Znate, profesore, ovaj ulični mačić i vi imate zajedničko nešto vrlo važno. -To ne mogu ni zamisliti – hladno je odgovorio profesor. -Vaš život je vama najvažniji na svijetu, rekla je Njegova Svetost. – Isto vrijedi i za ovog mačića. Iz stanke koja je uslijedila, bilo je očito da se profesor, uza svu svoju učenost, do tada još nije sreo s takvom zapanjujućom zamišlju. -Zacijelo ne želite reći da su život ljudskog bića i život životinje jednako vrijedni?, pretpostavio je. -Kao ljudi, dakako, imamo mnogo veći potencijal, odvratila je Njegova Svetost. – Ali, svi itekako želimo ostati živi, svi se držimo za svoje osobito iskustvo svijesti i na taj način su ljudi i životinje jednaki. -Pa, možda neki od složenijih sisavaca. Ali ne sve životinje. Hoću reći, primjerice ne žohari. -Uključujući žohare. Svako biće ima svijest. -Ali žohari prenose prljavštinu i bolest. Moramo ih prskati. Njegova Svetost je ustala i prišla svojemu radnom stolu odakle je uzela veliku kutiju šibica. – Naša nosiljka za žohare. Mnogo bolje od prskanja. Uvjeren sam da vi ne želite da vas naganja div koji prska otrovni plin. -Svima nama koji imamo svijest, rekao je Dalaj lama vrativši se na svoje mjesto, vlastiti život je vrlo dragocjen. Stoga bismo uvelike trebali štititi sva svjesna bića. Uz to moramo i uvidjeti da su nam zajedničke dvije osnovne želje: želja da uživamo u sreći i želja da izbjegnemo patnju. I, iznad vega, svi mi samo želimo biti voljeni. Oznake: Dalaj lama, život, mačka, svijest |
11.11.2014., utorak
Kako? Zašto?
|
Naletjeh na video o dva psa spašena s ulica Sarajeva. Dva jadnička. Jedan žuti, drugi crni. Oba se stisla u kut sobe. Žuti gleda sav u strahu, a crni je toliko uplašen da je gurnuo glavu prema žutom, kao da se želi uvući u njega. Žena ga miluje, on ni da se okrene, koliko se boji. Prizor je to koji će me zasigurno još dugo proganjati. Nešto što ti se zareže u dušu i odande ne izlazi. Poput nekakvog šrapnela zarađenog u ratu, a kasnije je preriskantno vaditi ga pa živiš noseći ga u sebi. Neprestano se pitam što li su ta dva psa doživjela u svojim životima da su tako uplašena. Kakvo divljaštvo, kakve nepravde, kakve grubosti. Nešto što moj jadni mozak vjerojatno ne može ni zamisliti ni pojmiti. Misli lete pa mi se odmah javila asocijacija na farme i na klaonice. Kakvi smo mi to ljudi? Kako možemo to činiti? Iznova i iznova. Znam za ono – čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano, ali opravdava li ova rečenica baš svako divljaštvo? Što to ulazi u ljude da se tako ponašaju i jedni prema drugima i prema drugim bićima? Očaj? Nesreća? Osjećaj neispunjenosti? Glad? Ne znam. To je nešto što ću se uvijek pitati, a mislim da mi nikada neće sinuti neki odgovor koji bi me zadovoljio. Ili barem umirio. I kako nastaviti živjeti takav život koji je prepun patnje i nepravdi? Ne prema meni. Ne. Prema nevinim bićima koja su svuda oko nas, kojima ja ne mogu pomoći, a čiju patnju pijem baš poput vode. Oznake: ljudi, Psi, klaonice, agresivnost, divljaštvo |
10.11.2014., ponedjeljak
Sitna
|
Vidiš li, hej vidiš li ova sitna bića oko tebe su krhka lomljiva? Ali ti ti samo gore gledaš samo veliko gledaš ti samo gaziš mrviš razbijaš. Hej ti, vidiš li vidiš što si učinio? Sve uneredio ubio smrvio. Nema ih više ih nema tih sitnih bića ni njihove nježnosti njihove ljepote začina životu koje su davala. Plači sad, tako je plači koliko te volja ali ona vratit se neće. Kasno je.  Oznake: mahovina, sitna bića, kasno |
07.11.2014., petak
Kuda idu divlje svinje?
|
Za svojom njuškom, čini mi se. Jučer mi se ukazala prekrasna prilika – promatrati divlje svinje. Naišla sam na njih sasvim slučajno, u šetnji. Izašle su iz grmlja na čistinu, na kojih dvadesetak metara od mene. Stala sam i gledala, opijena. Što je posebno zanimljivo, psi koji inače odmah trče kada osjete srnu, zeca ili lisicu, na svinje nisu tako reagirali već su također sjeli i promatrali. Iz daljine obrisi svinja su pomalo ličili na medvjeđe (manje, dakako), ali kako su se više kretale, tako se vidjelo o čemu se radi. Tri veće i jedna manja. Neke su i sjele i razgledavale se. Njuškale po travi, šetkale se. Sve onako lagano. Onda je glavna podigla njušku. Vjerojatno je vjetar donio moj miris (au, nisam znala da se tako osjetim, haha). Nakon toga, i druge su podigle njuške. Mirisale i mirisale. Onda je glavna stresla glavom, a tri su otišle u žbunje. Glavna je još malo ostala, promatrala, a onda laganim korakom otišla za ostalima. Da stvar ne ostane na tome, dalje u šetnji sretnem dvije srne. Iz daljine nisam vidjela io čemu se točno radi, ali kako sam se približavala, shvatila sam. Ni one nisu bile upašene. Kad su me skužile, zagledale su se. Onda su potrčale i samo su se bijele guzičice ljeskale u sumrak. Onda su opet stale i opet gledale u mene. Tada su ih i psi opazili i krenula je trka, ali kao i svakog puta, pas im može samo staviti soli na rep, ako i to. Nije li to jednostavno predivno? Oznake: divlje svinje, srne |
06.11.2014., četvrtak
Sveti Hubert, lovci, misa i svećenstvo
|
Čitam u lokalnim medijima kako je 3. studenog Dan svetog Huberta, zaštitinika lovstva i lovaca pa je zato započeto s lovnom sezonom ove jeseni. Posebno je zanimljiva sljedeća rečenica: 'Sveti Hubert od davnine je zaštitnik lovstva i lovaca, a 3. studenoga, na dan svoga zaštitnika, 80 članova udruge …. iz …. sudjelovalo je u prvom jesenskom lovu na divlje svinje. Organiziran je nakon jutarnje svete mise koju je u kapelici toga sela vodio župnik iz…' Doista ne znam je li to samo meni čudno, ali prvo sveta misa, a onda 'ajmo ubijat'? Vijest ide dalje: 'Rano poslijepodne u lovački dom dovezeno je sedam fazana i šest divljih svinja, koje su odmah brzo i spretno, znalački, stručno i zdravstveno ispravno, obradili vješti dežurni lovci-mesari.' Oh, kako li se samo slave spretni lovci, a sve je potkrijepljeno fotografijom na kojoj dvojica lovaca u rukama drže dva ubijena fazana kojima glave jadno vise. I hajmo onda sve i završiti, a kraj je ovakav: 'Nakon uspješne koljevine prvi ovosezonski ulov spremljen je u hladnjaču, a uzorci krvi i više dijelova svake svinje poslani na veterinsku analizu i pregled. Članovi lovačkog društva sada će svaki vikend do konca siječnja odlaziti u lov na divlje svinje, ali i održavati lovište, hraniti i prebrojavati divljač i skrbiti o njoj na propisan način.' Bilo bi smiješno da nije – licemjerno. Oznake: lovci, sveti Hubert, svećenici, sveta misa |
05.11.2014., srijeda
Odlična čajna mješavina
|
Kopriva Cvijet jasmina Cvijet bazge Koprive sada ima u izobilju i prava je šteta ne iskoristiti je. Ona se može brati i kada započnu mrazovi jer se još dugo iza toga odlično drži. Cvjetove jasmina i bazge imam od ljeta, osušene, sada sam ih počela koristiti. Sam čaj od koprive nije neko otkriće za nepce, ali zato mu ove druge dvije biljke daju odličan okus. Jasmin bi mogao lako dominirati nad koprivom što se tiče okusa, ali zato je tu cvijet bazge koji daje malo gorkastog okusa u cijelu čajnu priču. Što se tiče boje, tu je kopriva dominantna pa je čaj izrazito zelene, tamne boje. Sve tri biljke se stave u lončić i puste da zakuhaju, ugasi se, ostavi da odstoji, procijedi i zasladi po želji. A kako tek kuhinja zamiriši po jasminu... Mmmm.... Oznake: čaj, kopriva, jasmin, bazga |
04.11.2014., utorak
Drvo, usta ili riba?
Ovo je dio starog stabla jabuke koji redovito daje plodove iako nitko ne čisti oko stabla niti ga obrezuje. Kraj njega gotovo svakodnevno prolazim kada idem u šetnje.     Oznake: drvo, usta, riba, jabuka |
03.11.2014., ponedjeljak
Tko nije za sebe…
|
Blagdani poput Sisveta prilika su za druženje s familijom šireg kruga. Dakako, kod nas nikamo ne možeš otići, a da ti ne ponude nešto za piti (uglavnom je to alkohol) i jesti (ne dao bog da je bez mesa). Tako je bilo i ovog puta. Rakija i domaća kobasica. I tu sam ja, dakako. Označena kao PROBLEM. Iako nikome ništa ne kažem. I ne tražim. I ne izvoljevam. I ne popujem. Doista, ali doista bih se nekad najradije zavukla pod kakav kamen pa da ne izlazim dok prvo proljetno sunce ne izađe i ne izmami me van. Mogla si barem malo kruha uzeti. Pusti je. Tko nije za sebe, nek' crkne od gladi. |
