Čitam knjigu 'Dalaj lamina mačka'. Dakle, radi se o tome da je Dalaj lama spasio mačku s ulice i sada ta mačka priča priču o svom životu uz njega. Na početku knjige, kada spašava mačku s ulice, to je vidio jedan ugledni profesor koji je s gađenjem gledao u mačku koja je bila u veoma jadnom izdanju. Na to mu je Dalaj lama rekao:
-Znate, profesore, ovaj ulični mačić i vi imate zajedničko nešto vrlo važno.
-To ne mogu ni zamisliti – hladno je odgovorio profesor.
-Vaš život je vama najvažniji na svijetu, rekla je Njegova Svetost. – Isto vrijedi i za ovog mačića.
Iz stanke koja je uslijedila, bilo je očito da se profesor, uza svu svoju učenost, do tada još nije sreo s takvom zapanjujućom zamišlju.
-Zacijelo ne želite reći da su život ljudskog bića i život životinje jednako vrijedni?, pretpostavio je.
-Kao ljudi, dakako, imamo mnogo veći potencijal, odvratila je Njegova Svetost. – Ali, svi itekako želimo ostati živi, svi se držimo za svoje osobito iskustvo svijesti i na taj način su ljudi i životinje jednaki.
-Pa, možda neki od složenijih sisavaca. Ali ne sve životinje. Hoću reći, primjerice ne žohari.
-Uključujući žohare. Svako biće ima svijest.
-Ali žohari prenose prljavštinu i bolest. Moramo ih prskati.
Njegova Svetost je ustala i prišla svojemu radnom stolu odakle je uzela veliku kutiju šibica. – Naša nosiljka za žohare. Mnogo bolje od prskanja. Uvjeren sam da vi ne želite da vas naganja div koji prska otrovni plin.
-Svima nama koji imamo svijest, rekao je Dalaj lama vrativši se na svoje mjesto, vlastiti život je vrlo dragocjen. Stoga bismo uvelike trebali štititi sva svjesna bića. Uz to moramo i uvidjeti da su nam zajedničke dvije osnovne želje: želja da uživamo u sreći i želja da izbjegnemo patnju. I, iznad vega, svi mi samo želimo biti voljeni.
Post je objavljen 12.11.2014. u 15:21 sati.