Sjećam se vlastitog nerazumijevanja (i zgražanja, i plakanja, i fascinacije bjesovima -ne znam tko je ono ilustrirao,morala bih pogledati) te priče iz djetinjstva...dobro zboriš, to nije za četvrtaše...meni su njezine priče ipak primjerene odraslijim osobama......
25.11.2014. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako je Potjeh tražio istinu, lektira je koja se nekoć obrađivala u 4. razredu. Sada se samo obrađuju Šuma Striborova i Regoč. Kao što si primijetila Potjeh je filozofsko djelo koje se obrađuje u višim razredima. Pouku, tj. apsur nespoznavanja jednostavne istine koja nam je pred nosom veoma si lijepo opisala da je nepotrebno bilo što dodavati. Slažem se da je priča lijepa. Predivna. Mogu je manja djeca pročitati, nije zgorega, dapače; samo polemizirati o Potjehovoj neptomišljenosti ili promišljenosti mogu samo zreliji učenici.
25.11.2014. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja baka mi je u posebnim trenucima naklonosti davala u ruke prvo izdanje knjige, devetstodvadesetineke, crvenih korica u reljefu, na naslovnici bratac jaglenac i sestrica rutvica, s prekrasnim crtežima iznutra. čitala sam je i iščitavala tokom godina, sve više razumijevajući, svaki put pronalazeći neki novi moment, objašnjenje kkoje mi govori ono što prije nisam razumjela, i nisam ni shvaćala da ne razumijem. potpuno su mi bile daleke misli kako postoje neki plemići, a njihovi podanici moraju puzati po mokroj travi i tražiti nekakve glupe zagubljene ključeve, pa to je okrutno, osim tooga, kako su onaj bratac i sestrica mogli biti bez nadzora i slobodno lutati livadama i jesti nekakvwe bobice, i kakva je toogromna ptica koja može nositi djecu, i tko opasuje skupocjeni pojas tek tako... za regoča mi je bilo jasno, to je bajka, onakva kao i crvenkapica i vuk i kozlići, mam mi je pričala basne, pa znam da životinje u njima govore, to je potpuno jasno, isto tako za mokoš je jasno, ona druga baka je pričala kako su slaveni došli na more i imali svoju mokoš i patuljčiće...eh...i danas ih čitam i nalazim poneku nerazumljivu rečenicu...valjda sam još uvijek dijete :)
25.11.2014. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Sjećam se vlastitog nerazumijevanja (i zgražanja, i plakanja, i fascinacije bjesovima -ne znam tko je ono ilustrirao,morala bih pogledati) te priče iz djetinjstva...dobro zboriš, to nije za četvrtaše...meni su njezine priče ipak primjerene odraslijim osobama......
25.11.2014. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Kako je Potjeh tražio istinu, lektira je koja se nekoć obrađivala u 4. razredu. Sada se samo obrađuju Šuma Striborova i Regoč.
Kao što si primijetila Potjeh je filozofsko djelo koje se obrađuje u višim razredima.
Pouku, tj. apsur nespoznavanja jednostavne istine koja nam je pred nosom veoma si lijepo opisala da je nepotrebno bilo što dodavati.
Slažem se da je priča lijepa. Predivna. Mogu je manja djeca pročitati, nije zgorega, dapače; samo polemizirati o Potjehovoj neptomišljenosti ili promišljenosti mogu samo zreliji učenici.
25.11.2014. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
moja baka mi je u posebnim trenucima naklonosti davala u ruke prvo izdanje knjige, devetstodvadesetineke, crvenih korica u reljefu, na naslovnici bratac jaglenac i sestrica rutvica, s prekrasnim crtežima iznutra. čitala sam je i iščitavala tokom godina, sve više razumijevajući, svaki put pronalazeći neki novi moment, objašnjenje kkoje mi govori ono što prije nisam razumjela, i nisam ni shvaćala da ne razumijem. potpuno su mi bile daleke misli kako postoje neki plemići, a njihovi podanici moraju puzati po mokroj travi i tražiti nekakve glupe zagubljene ključeve, pa to je okrutno, osim tooga, kako su onaj bratac i sestrica mogli biti bez nadzora i slobodno lutati livadama i jesti nekakvwe bobice, i kakva je toogromna ptica koja može nositi djecu, i tko opasuje skupocjeni pojas tek tako... za regoča mi je bilo jasno, to je bajka, onakva kao i crvenkapica i vuk i kozlići, mam mi je pričala basne, pa znam da životinje u njima govore, to je potpuno jasno, isto tako za mokoš je jasno, ona druga baka je pričala kako su slaveni došli na more i imali svoju mokoš i patuljčiće...eh...i danas ih čitam i nalazim poneku nerazumljivu rečenicu...valjda sam još uvijek dijete :)
25.11.2014. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
evo, sad malo pogledala po netu, knjiga je još ranije izdana,
25.11.2014. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...