Indijanka vegetarijanka
07.11.2014., petak
Kuda idu divlje svinje?
|
Za svojom njuškom, čini mi se. Jučer mi se ukazala prekrasna prilika – promatrati divlje svinje. Naišla sam na njih sasvim slučajno, u šetnji. Izašle su iz grmlja na čistinu, na kojih dvadesetak metara od mene. Stala sam i gledala, opijena. Što je posebno zanimljivo, psi koji inače odmah trče kada osjete srnu, zeca ili lisicu, na svinje nisu tako reagirali već su također sjeli i promatrali. Iz daljine obrisi svinja su pomalo ličili na medvjeđe (manje, dakako), ali kako su se više kretale, tako se vidjelo o čemu se radi. Tri veće i jedna manja. Neke su i sjele i razgledavale se. Njuškale po travi, šetkale se. Sve onako lagano. Onda je glavna podigla njušku. Vjerojatno je vjetar donio moj miris (au, nisam znala da se tako osjetim, haha). Nakon toga, i druge su podigle njuške. Mirisale i mirisale. Onda je glavna stresla glavom, a tri su otišle u žbunje. Glavna je još malo ostala, promatrala, a onda laganim korakom otišla za ostalima. Da stvar ne ostane na tome, dalje u šetnji sretnem dvije srne. Iz daljine nisam vidjela io čemu se točno radi, ali kako sam se približavala, shvatila sam. Ni one nisu bile upašene. Kad su me skužile, zagledale su se. Onda su potrčale i samo su se bijele guzičice ljeskale u sumrak. Onda su opet stale i opet gledale u mene. Tada su ih i psi opazili i krenula je trka, ali kao i svakog puta, pas im može samo staviti soli na rep, ako i to. Nije li to jednostavno predivno? Oznake: divlje svinje, srne |
