Kada sam bila u šestom razredu osnovne, moja prijateljica Julija (izmišljeno ime) rekla mi je preko telefona da je upravo izgubila svoju nevinost sa susjedom koji ju je pronašao doma kako sama plače zbog prekida. Bila je kod kuće i plakala kada je pokucao na vrata i ona ga je pozvala unutra. Sjedili su zajedno na kauču gdje ju je tješio i onda ju je tamo izjebao. Bilo joj je 11 godina. Njemu je bilo 19.
Koliko se mogu sjetiti i vjerovati svom sjećanju od prije 17 godina, sjećam se da je Julija zvučala ambivalentno, pomalo iznenađeno i pomalo nesigurno. Nije se činila uznemireno ili kao ošamućeni zombi. Kada sam je upitala je li se željela seksati s njim, njen odgovor bio je neodređen. Nije mi rekla detalje i nisam je pitala, najviše zato što sam bila 12 i djevica, i nisam mogal zamisliti kako bi izgledalo takvo iskustvo. Možda sam pitala je li bio sladak. Mislim da je rekla da je bio visok.
U našem društvu, prepoznajemo ovaj čin kao silovanje, čin nasilja koji je u svim svojim varijacijama (na spoju, od stranca, nasilno, analno, oralno grupno) prihvaćen kao najgora moguća stvar koja se može dogoditi ženi - gora od ozbiljne prometne nesreće, dugog razvoda ili smrti roditelja. Najčešće se poistovjećuje s ubojstvom. Razara život i uništava dušu. Ako si žena, nikada ne možeš nastaviti naprijed od silovanja; možeš samo "naučiti" živjeti s tim, slično kao s iznenadnom sljepoćom ili paralizom. Ako te ne uništi, u najmanju ruku će te zauvijek promijeniti na gore. Ovo je jedina dopuštena istina o silovanju. Nema alternativa.
U svojih osam godina kao prostitutka, bila sam seksualno zlostavljana relativno malen broj puta. Na primjer, dva različita muškarca su me pritisnuli dolje i penetrirali bez kondoma, jednom vaginalno, a jednom analno. Prvi put je bio gotov toliko brzo da sam bila previše šokirana za ikakvu reakciju. Izvukao ga je vani da svrši poslije možda šest ulaza, poput zeca. Nije boljelo. U tom trenutku sam davala takozvanu senzualnu masažu, što je značilo da nije postojao nikakav implicitni dogovor za išta osim možda masturbacije rukom. Imala sam 22 godine.
Nakon što je otišao, pomalo sam postala bijesna. Ono što sam htjela nije bilo da ode u zatvor ili se suoči s nekakvom tjelesnom kaznom; htjela sam šansu da se derem na njega, verbalno ga spustim zato što je odučio da me može iskoristiti, drugo ljudsko biće, kako god želi i bez posljedica - što je na kraju i točno ocijenio. Htjela sam da se osjeti osramoćen.
Onda sam većinom zaboravila na to. Nisam prestala raditi. Nisam prestala uživati u seksu.
"Nisam mislila da je to najgora stvar koja mi se ikada dogodila," piše Jenny Diski o tome kakda ju je u dobi od 14 godina silovao stranac. "Bilo je to jako neugodno iskustvo, boljelo je i osjećala sam se uhvaćeno u zamku. Ali nisam imala osjećaj da sam posebno povrijeđena silovanjem, ništa više nego što bih bila bilo kojim drugim napadom na moju osobu i slobodu. 1961. nije išlo bez pogovora da je biti penetrirana protiv svoje volje spiritualno ubojstvo."
Odbijam zvati bilo koje od mojih loših seksualnih iskustava silovanjem dijelom zato što je njihov utjecaj na moj razum i zdravlje bio beznačajan u dugom roku. Iako feministi već desetljećima kritiziraju način na koji neke žene "ne kažu da je to silovanje", njihovi napori da označe silovanje kao potresnu internu krizu samo pogoršavaju problem. Pod tom definicijom, moja silovanja nisu dovoljno ozbiljna da se računaju. Nazvati ih silovanjima zvuči previše samo-omaložavajuće. Čini mi se kao ulaznica u klub u kojemu mi nije mjesto, ispunjen pacijentima s PTSP-om i djevojkama koje plaču u snu i ne mogu spavati noću. Automatski implicira razinu emocionalne štete koja se nije dogodila.
Druga prigoda (i dalje tijekom mojih dana kao masažerka) s klijentom ostavila mi je analnu ozljedu i akutnu bol s kojom sam pokušava živjeti godinu dana prije nego sam se predala i otišla na operaciju. Ljudi često dobivaju analne fisure, i mnogi ljudi koji nisu nikada bili silovani idu na isti zahvat kao i ja. Koštalo me 10 000 dolara i bila je dobra odluka. Svih slijedećih godina, uspijevala sam ponovno vršiti veliku nuždu bez plakanja. Moja doktorica, sitna, stara Židovka vedro mi je objašnjavala kako ću sasvim sigurno opet dobiti fisuru kada - za nju nije postojalo "ako" - rodim dijete. Sviđala mi se bez obzira na svoj pristup centriran na trudnoći. Imala je instrumente i mjerače koje mogu opisati samo kao medicinska dilda, i moljela sam je da ih ne stavlja u mene, ali morala je zbog dijagnostike. Kada je došlo vrijeme za moju operaciju, mama me odvezla u bolnicu i brinula se za mene sljedeći vikend, kada sam hramala po stanu u medicinskim mrežastim gaćicama koje su pridržavale vatu uz moju guzu kako bi upile krv. Nije nikada pitala zbog čega mi je bila potrebna operacija.
U činu koji me i dalje mistificira, opet sam se srela s tim klijentom otprilike mjesec dana poslije prvog susreta. To je bilo vrlo užurbano vrijeme u gradu i skoro sve sobe su bile zauzete, tako da smo se našli u najprljavijem hotelu koji sam ikada posjetila. Imao je samo jedan prozorčić i jedan ručnik za ruke u kupaonici. Nisam ga optužila za išta u prošlosti i on nije prešao nikakve granice. Ništa se nije dogodilo.
Poput Jenny Diski, "više mi se gadio moj silovatelj nego što sam se osjećala posramljeno ili kao da sam nešto izgubila." Silovanje kao takvo bilo je sitnica u usporedbi s onim poslije, što je stvarno bio problem i prekid mog života bez boli. Ali to što je učinio, njegova nesposobnost da to prizna ili se ispriča - "Od tebe ludim", rekao mi je nakon što je poderao moj anus - učinila me moćnijom od njega. Imala sam nešto što on nikada neće znati: koliko mi se patetičan i jadan činio, i koliko je malo imao mogućnosti povrijediti me na ijedan važan način.
***
Ideja da bi mogle postojati drugačije emocionalne reakcije na silovanje nije popularna. Sva silovanja su jednako traumatska i svi koji sugeriraju drukčije su označeni kao "opravdavatelji silovanja". Neoprostivo je javno propitkivati mitologiju statusa silovanja kao uništenja svake žene koja ga proživi. Camille Paglia, koja je bila napadnuta sa svih strana zbog svog mišljenja o silovanju (i drugih stvari), rekla je da je "silovanje vrijedno bijesa, ali da smatra da su propaganda i histerija oko silovanja jednako vrijedne bijesa". Nikada neću zaboraviti njen intervju u Spinu, gdje je s čitateljima podijelila priču poznanice koja je bila silovana i pronašla psihološko savjetovanje mnogo štetnijim nego korisnim zbog nesposobnosti da je usmjeri oporavku. "Cijeli sustav je dizajniran da se osjećaš unakaženom i oštećenom do kraja života," rekla je Paglia."Od toga se osjećala još gore."
1998. godine, spisateljica Fay Weldon sugerirala je da, iako je silovanje užasan i ozbiljan zločion, nije sam po sebi "najgora stvar koja se može dogoditi ženi". Objasnila je ovo dodatkom da "naravno, ako si živa, sigurna i neoštećena poslije toga", ali svejedno se suočila s nevjerojatnom količinom uvreda i optužbi. Povrijedila je sve žene svojim "ekstremno opasnim" komentarom, otežala je ženama "izlazak" i "pričala je gluposti". Nadam se da je barem meni dozvoljeno reći da moja silovanja nisu ni izbliza najgore stvari koje su mi se ikada dogodile. Nisu čak ni u prvih pet najgorih. Nisu najgore što mogu zamisliti da bi se moglo dogoditi meni ili bilo kojem čovjeku. Naravno, mogu zamisliti silovanja mnogo gora od mojih, ali ideja da bi mogli postojati "stupnjevi silovanja" također nije popularna.
Iako neki feministi tretiraju "silovanje = uništenje" kao svetu kravu, ideja da me muškarac može uništiti svojim penisom čini mi se kao najpotpuniji izraz starinskog ženomrzstva na svijetu. Zdrav razum nam nalaže da je mnogo opasnije inzistirati mladim ženama da ih je slomio neželjeni seks nego predložiti da svejedno imaju sretnu, zdravu i seksualno ugodnu budućnost ispred sebe unatoč seksualnom napadu. Weldon je došla do istog zaključka kada je rekla da "definirati to kao nekakav posebno grozan zločin moglo bi biti kontra-produktivno".
Slično tako, Germaine Greer je ustvrdila "nisu žene te koje su odredile da je silovanje tako užasno, već muškarci. Jedino oružje koje vrijedi u slučaju silovanja je penis, koji je konceptualiziran kao razoran." Kada odbijemo prihvatiti mogućnost da bi silovanje za ženu možda moglo biti nešto manje od tsunamija emocionalnog i mentalnog razaranja, uspostavljamo fantaziju apsolutne muške moći i apsolutne ženske ranjivosti. U osnovi, klanjamo se tradicionalnom vjerovanju da ženinu vrijednost, samopoštovanje i mogućnost funkcioniranja unutar društva određuju jedino kako seksualno koristi svoje tijelo.
Što objašnjava tako ekstreman pristup od inače progresivnih ljudi? Možda ih motivira odbijanje našeg društva da se pozabavi silovanjem s toliko žara i podrobnosti koliko bi moglo. Forenzička evidencija prolazi bez testiranja, optužbe za silovanje (posebno optužbe seksualnih radnica) se ne shvaća ozbiljno i žrtvama silovanja uskraćena je hitna kontracepcija. Diskusije o silovanju uvijek iniciraju žene za žene, dok se od muškaraca ne očekuje govoriti ili misliti o ovom zločinu jer ih, kao i druge nasilne zločine, čine znatno češće.
Ali naša kultura ne može se pozabaviti sa silovanjem s jasnoćom koju tema zaslužuje jer se i dalje ne možemo pozabaviti seksom s jasnoćom koju zaslužuje. Ideja da je silovanje aseksualni čin nije to nimalo poboljšala, ni neće. Kako aktivistica i spisateljica Wendy McElroy ističe, "za silovanje može biti jednako puno motiva kao i za ubojstvo i druge nasilne zločine." Inzistirati da se kod niti jednog silovanja ne radi o seksu, već individualnom muškarcu koji širi patrijarhalni mandat i teror tako što demonstrira svoju "moć" nanosi nam svima štetu.
Ovo otužno stanje stvari trebalo bi potaknuti iskren razgovor, ne sprječavati ga. Ne bismo trebali tako očajnički pokušavati uspostaviti ozbiljnost silovanja da stigmatiziramo inteligentan razgovor o njemu. Iako se žrtve pljačke mogu osjetiti tužno i uznemireno poslije svojih napada, ne očekujemo od njih da godinama pohađaju terapiju i da se do kraja definiraju kao "preživjeli pljačke", pa ipak i dalje prepoznajemo da je oružana pljačka ozbiljan zločin.
Aktivisti koji se i dalje drže opisa silovanja kao ultimativnog horora shvaćaju nijanse kao priejtnje. Misle da, ako se prihvati da silovanje nije najgore moguće ljudsko iskustvo, postat će još češće ili prihvaćeno. Nema nikakve racionalnosti iza ove paranoje. Nemam probleme s osjećanjem bijesa, simpatije i suosjećanja kada čujem o silovanjima drugih žena, iako to ne osjećam za svoja. Nikada nisam pomislila da bi nečije tuđe silovanje trebalo proći bez suđenja, iako nisam nikada optužila muškarce odgovorne za moje, kao što nisam pomislila ni da bi silovanje trebalo ozakoniti ili učiniti manje kažnjivim zato što se ja nisam raspala od njega. Čak je i Paglia, koja je kritizirala histeriju silovanja, rekla da bi "rado pronašla počinitelja i kaznila ga nožem". Skepticizam o priči univerzalnog užasa poslije silovanja nije isto što i oprost.
...
Ljudi koji ponavljaju verziju da je svako silovanje isto misle da pomažu, ali pomaganje ne znači izmisliti ogromnu bol tamo gdje je nema i onda se poistovjećivati s njom. Istina koja se trenutno ne uklapa u našu društvenu priču je da žena može biti silovana i nastaviti sa svojim životom, čak i imati daljnje romantične i seksualne odnose bez savjetovanja, te neće stalno razmišljati o tome ili se smatrati drukčijom ili misliti o sebi kao "preživjeloj". A po našoj skripti, žene jednostavno nisu dovoljno snažne za podnošenje toga. Od žena se očekuje da ih to uništi i da nastave postojati samo kroz izuzetan napor i pomoć, te da zauvijek ostanu "preživjele" (mnogo više emancipira nego "žrtva"). Silovanje nam određuje bića zato što naša bića i dalje potječu iz naših seksualnih povijesti.
Dok su muškarci glavni provoditelji tjelesnih napada, isto tako su i glavne mete, a od njih rijetko očekujemo da budu emocionalno oštećeni napadom - i seksualnim i ne-seksualnim. Iako postoji malen porast svijesti o muškim žrtvama silovanja, to je i dalje crna rupa u većini diskusija. Silovanje u zatvoru je istodobno i nacionalna epidemija i nacionalna šala. Iako taj pogled ima veze i s rasizmom, većinom dolazi iz opće antipatije prema [bilo kojem obliku] muške patnje. Ta razlika naglašava seksizam iza našeg shvaćanja ženskog silovanja (ta fraza je potpuno redundantna, s obzirom na to da je silovanje uspješno redefinirano kao "muška agresija protiv žena"). Ženama su potrebi centri za rješavanje kriza, udruge, poticaji, marševi i klanjanje zbog proživljene traume, no muškarce nitko nikada ne spominje.
Julijino i moje prijateljstvo opustilo se s godinama. Njena majka je dobila rak i pobijedila ga. Julija je bila popularna u srednjoj školi i imala nekoliko ozbiljnih veza. Išla je na faks blizu svoje kuće i igrala nekoliko sportova. Činila mi se sretnom, no moje neznanje o njenom unutarnjem životu moglo bi biti shvaćeno kao dokaz njene emocionalne boli. Možda je iznutra bila korodirana i očajna, trajno oštećena. Možda smo se s vremenom udaljile zato što ja s 12 godina nisam bila puna suosjećanja kada mi je pričala o tom danu na kauču.
Ili je možda bila stvarno sretna i uspješna kao što sve upućuje.
A što je s mojim silovanjem? To je bio još jedan incident na poslu kojeg još nisam navela. Klijent kojeg sam vidjela već nekoliko puta i koji mi se sviđao - opet je bila masaža u pitanju - rekao je da želi samo staviti kondom i da mu sjedim u krilu, kako bismo bili blizu. Pomalo sam se složila i onda je stavio svoje ruke na moje kukove i ušao unutra. Opirala sam se ali me držao na mjestu, uhvatio me i držao u rukama. Rekla sam mu "ne" i "prestani", ali nije odgovarao. Počela sam plakati i onda me pustio. Nije bilo nikakvog nasilja. Nisam ga se bojala i nije me boljelo, ali je bilo užasnije od drugih zbog osjećaja izdaje.
Pobjegla sam u kupaonicu i zaključala vata. Pokucao je i pitao me da izađem. Pitao je što nije u redu. Iznad slivnika je bilo veliko ogledalo i u njemu sam promatrala kako plačem sve dok nisam napokon sjela i smirila se. Pokušala sam mu mirno reći da sam u redu, ali da bih ga molila da ode. On nije htio. Koliko god sam ga molila, jednostavno je odbijao. Morala sam izaći iz kupaonice i biti s njim, dati mu da me zagrli i drži za ruku kako bi me utješio. Morala sam igrati ulogu ljubavnice koja je doživjela nekakav živčani slom ali je dopustila da je utješi stariji muškarac.
To je bio najgori dio, mnogo gori od samog silovanja. Bilo je groteskno i odvratno iskustvo kada sam morala glumiti i zamijeniti svoju realnost zbog nečijeg hira.
Ali barem je trajalo samo minutu, i onda je završilo.
Zanimljiva stvar kod ovih osobina je to što su one indikatori plodnosti, ali ne preklapaju se sa stvarnim razdobljem plodnosti. Žena može imati sve ove osobine, pa ipak ne biti u mogućnosti zanijeti zbog drugih faktora. Recimo, djevojka će u pravilu dobiti prvu menstruaciju oko 13 godina i sva ova obilježja doseći već sa 15 godina, no njeni ciklusi će biti bez ovulacije (dakle, neplodni) još znatno vrijeme poslije toga. Menstruacija nije praćena ovulacijom kod čak 80% ciklusa 14-godišnjakinja, 50% ciklusa 16-godišnjakinja, 30% ciklusa 18-godišnjakinja i 10% ciklusa 19-godišnjakinja. Isto tako, slična pravilnost u obrnutom smjeru počinje se javljati kod žena kako se bliže menopauzi, unatoč tome što kvalitetna prehrana i vježba mogu dugo zadržati navedena četiri indikatora plodnosti.
Može li se onda reći da muškarce privlači plodnost? Zašto se onda onda oglašavanje reproduktivnog potencijala događa prije plodnosti? Kako bilo lakše razumjeti što to zapravo znači, uključio sam ovaj izvadak iz knjige"Evolucijska biologija seksualnosti ljudske ženke" prof. R. Thornhilla sa Sveučilišta Novi Meksiko
Pojedinačna rezidualna reproduktivna vrijednost (RV) je ukupni budući reproduktivni potencijal nekog pojedinca, tj. ukupni očekivani reproduktivni uspjeh od sadašnjosti do kraja života. Kod žena je RV ovisan o životnoj dobi. Raste kroz djetinjstvo, kako žena uspješno prolazi kroz period u kojemu je smrt moguća, ali razmnožavanje nije, doseže maksimum s početkom reproduktivnog perioda, te se zatim polako smanjuje sve do menopauze, kada pada na nulu. [...] Sama maksimalna plodnost kod žena događa se u ranim dvadesetim, poslije perioda adolescencije.
Mnogi autori postavili su tvrdnju da je privlačnost koju muškarci osjećaju prema navedenim indikatorima vezana za signal maksimalnog RV-a, kasnu adolescenciju kada su svi indikatori u potpunosti razvijeni. Recimo, muškarci su posebno privučeni grudima koje su čvrste, uspravne i s malim bradavicama. Ove osobine se počinju razvijati već u pubertetu i dosežu svoj vrhunac tijekom adolescencije. Isto je i s odnosom struka i kukova, koji doseže svoj idealni minimum tijekom adolescencije i zatim raste s navršenom dobi.
Grubo rečeno, muškarci nisu maksimalno privučeni maksimalno plodnim ženama. Feministice koje su previše vremena provele na alfa vrtuljku i sada žele duboke, osjećajne muškarce koji neće samo površno tražiti plodnost, već iskustvo i status, upravo su dobile dobre vijesti. Indikatori jesu važniji od plodnosti!
No, tvrdnje da su muškarci evoluirali kako bi cijenili ove indikatore kao znakove mladosti ili plodnosti ne objašnjavaju zašto se ti indikatori pojavljuju baš tada. Kao drugo, ne objašnjavaju kako i zašto muške preferencije variraju među ženama iste dobi.
Marlowe (1998.) je predložio tezu da su ženske grudi evoluirale kao signali osobne kvalitete koja se tiče ženskog RV-a, tj. da se grudi razvijaju daleko prije reproduktivnih sposobnosti, ne kako bi se pripremile za reprodukciju, već kako bi u ženskom natjecanju oglasile nadolazeći RV.
Mi smo proširili ovu tezu: muškarci čvrste, uspravne grudi i ostale navedene indikatore nalaze privlačnima ne kao indikatore mladosti ili trenutne plodnosti, već zbog maksimizacije rezidualne, preostale plodnosti u životu svake pojedine ženke. Mužjaci ljudske vrste su unikatni po svojoj ekstremnoj preferenciji vrlo mladih, ne-reproduktivnih ženki; drugi muški primati preferiraju srednjovječne ženke, a čimpanze čak stare ženke. Muškarci su također različiti od žena po tome što ženama nisu privlačni vrlo mladi i ne-reproduktivni muškarci.
Dapače, osim privlačnosti koju muškarci osjećaju prema kasnim adolescenticama i mladim odraslim ženama, barem neke mjere (uključujući samo-izvještavanje i pletizmografiju (mjerenje obujma) penisa), muškarci su jednako privučeni i pubertetskim i ranim adolescenticama (Jones, 1996., Quinsey & Lalumiere 1995., Quinsey at al. 1993.).
Ova teorija također predviđa objašnjenje razlika u privlačnosti žena iste dobi i sa sličnim indikatorima. Iako sitne razlike u indikatorima plodnosti ne predviđaju nikakvu značajnu razliku u razini trenutne plodnosti, istraživanja (Manning, Scutt, Whitehouse & Leinster, 1997.; Moller, Soller & Thornhill, 1995.) su pokazala da predviđaju značajnu razliku u RV-u (rezidualnoj reproduktivnoj vrijednosti). Žene s relativno simetričnijim grudima, kontrolirano za dob, imale su više djece.
Čekaj, što to čujem? Muškarci zapravo preferiraju žene mlađe od maksimalno plodnih?*
Muškarac koji oplodi 18-godišnju curu čiji je RV jedva dotaknut i stvori s njom još troje djece tijekom njene preostale reproduktivne karijere od 20 godina ima veći genetski utjecaj od muškarca koji oplodi maksimalno plodnu 28 godišnjakinju i stvori s njom još jedno dijete tijekom njene preostale reproduktivne karijere od 10 godina. Evo još nekih mogućih objašnjenja zašto je muškarcu dočepati se ženinog maksimalnog RV-a korisno za njegovo zadovoljstvo i/ili nastavak vrste:
a) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima veću šansu da je djevica i stoga garantirano svoje potomstvo
b) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima manju šansu zaraziti se spolno prenosivom bolešću
c) muškarac koji se dokopa žene što mlađe ima veću šansu trajno se povezati s njom prije nego predug boravak na alfa vrtuljku uništi njenu osobnost
Uživat ću u vrućim suzama onih koji će se zgroziti nad ovom biološkom istinom i otići plakati na svoje blogove o nehumanosti i površnosti muških svinja koje je patrijarhalna kultura prisilila na ignoriranje "magnetičnih" i "iskusnih" dama "na vrhuncu svoje seksualnosti".
* = pretpostavljajući da muškarac planira dugoročnu strategiju parenja, tj. ostati s tom mladom ženom (ili je barem držati u svom haremu) dugo vremena. Ironično, to samo objašnjava zašto mnogi muškarci s opcijama na starije žene gledaju isključivo kao na materijal "za napumpaj i ostavi": ne isplati se dugo ostati na istrošenom izvoru RV-a, a kamoli ulagati u njega. Sorry.
p.s. zašto jedino homoseksualcima prolazi opravdanje "rođeni smo takvi"? Osjećam se diskriminirano.
Kada je ovaj film izašao 2008 godine, provukao se ispod radara većine kritičara i, unatoč osvojenoj nagradi na jednom norveškom filmskom festivalu, zapao u mrak zanimljivih ali nepoznatih filmova. Većina koja bi ga pogledala tretirala ga je samo kao urnebesnu komediju sa snažnim seksualnim motivom, nešto poput Američke pite. Malo prostačenja, malo šala na račun masturbacije, malo crtića o penisima i to je to! Još jedan neuspjeli teen uradak! Passe!
Ipak, promatraču koji poznaje seksualno tržište ne može promaknuti iznimna dubina i profinjenost filma. Ispod brda šala o spolnim organima, krije se psihološka drama koje se ne bi posramio niti jedan poznati uradak. Stoga sam, kada mi je ovaj film slučajno dospio u ruke, ostao uistinu zapanjen slojevitom pričom.
Rino je debeli, osamljeni muškarac u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim koji pati od kronične sramežljivosti i društvene anksioznosti. Film počinje u supermarketu, gdje Rino ignorira otvorenu kasu kako bi mogao ići na drugu, gdje radi lijepa blagajnica koja mu se sviđa.
Poslije kratkog i neuspjelog pokušaja očijukanja s blagajnicom (u prijevodu: mrmljanja nečeg nerazumljivog i spuštenog pogleda), dobivamo uvid u Rinove fantazije u obliku crtića:
Rino piše stripove u kojima je glavni lik Fatso - debeli, društveno neprihvaćeni humanoid koji, isto kao i po imenu, sliči antropomorfnom nosorogu (iskreno, po meni više sliči svinji). Većina stripova tiče se njegove čežnje za prolaznicama, lijepim (ljudskim) djevojkama od kojih šeće uokolo s trajnom erekcijom, te bijega od policije sastavljene od antropomorfnih pasa koji ga žele uhvatiti zbog "zločina požude" i kastrirati ga.
------------------------------------- SPOILER -------------------------------------
UKOLIKO ŽELITE SAMI OTKRITI RADNJU, OVDJE PREKINITE ČITANJE
------------------------------------- SPOILER -------------------------------------
Zatim dobivamo pogled na Rinov svakodnevni život. Radi kao prevoditelj (preko interneta), stoji zabijen u prazan stan svojih roditelja i svo slobodno vrijeme provodi u gledanju pornografije i masturbaciji. Rino je ovisan o seksu na najpatetičniji mogući način - ne onaj Charliea Sheena, već tako da čim vidi živu ženu dobiva erekciju i trči doma olakšati se. Kao što smo vidjeli, apsolutno je beznadan sa ženama i u životu općenito. Ukratko, on je čisti Omega, nesretno stvorenje čije je postojanje ženama gotovo nezamislivo.
Jedino društvo koje ima je Filip, gadljivi tip koji ga posjećuje kako bi mu se hvalio svojim osvajanjima. Filip je "papirni Alfa", arogantan, sebičan i lažljiv, čiji je najviši doseg seks s 50-godišnjom ženom i pričanje o zavođenju koje nema veze sa stvarnošću, no Rino je jedina budala na svijetu koja pije njegove priče. Istodobno uživa zezati Rina i suptilno ili manje suptilno ga podsjećati na to da nikada u životu neće vidjeti pravu vaginu.
Rino dobiva posjetu od svog oca, feminiziranog i nezainteresiranog tipa koji se čini više indiferentan nego sažaljiv prema propalom životu svog sina. Obavještava ga da će dio stana u kojemu živi Rino iznajmiti nekoj studentici. Ta studentica je Malin, vrlo lijepa i živahna plavuša iz Švedske.
Rino nema nikakvih iluzija da će ikada moći išta s njom, unatoč povremenim šalama oko toga s Filipom, no čim ona ode na posao radi jedinu stvar koju zna: ode u njenu sobu i kopa po njenom donjem rublju. Njegov izuzetno creepy način "upoznavanja" pridošlice čak i nije toliko seksualan koliko znatiželjan: jednostavno nikada nema pristup ženi od krvi i mesa, i njene hulahopke gleda kao da su s drugog planeta. Toliko je zaokupljen da ga zamalo uhvate Malin i njena kolegica s posla koju je dovela da joj pokaže stan. One ga, prepoznajući njegov potencijal za pružanje bezazlene zabave, navečer zovu da sjedne između njih i priča s njima, što je pozicija u kojoj izdrži tek pola minute prije nego mora pobjeći u svoju sobu. Po noći ga budi zvuk seksa iz druge sobe: Malin je već prvu noć dovela nekog "dečka", nekog nabildanog i agresivnog alfa tipa.
Sljedeće jutro, Filip mu donosi Fleshlight (umjetnu vaginu) koji je ukrao od negdje i nudi mu ga na prodaju. Kada se prilikom pregovora pojave Malin i njen dečko, Filip se pravi faca pred njom i pretvara se da je Rino kupio Fleshlight njemu, te da njemu to apsolutno ne treba, kako bi osramotio Rina i uzdigao sebe. Ozbiljno se posvade, a nakon toga se Rino počinje svađati i s Malin, tvrdeći da mu radi nered i smeta ga. Ipak, navečer zajedno gledaju televiziju, i Malin mu kaže kako "obožava pametne dečke" i kako je "inteligencija jako seksi". Zatim se napola ispruži po Rinu i zaspi tako, koristeći ga kao velikog, slatkog, bezopasnog plišanog medvjedića. Rino, razniježen prvim ženskim dodirom u mnogo godina, odmah počinje maštati u njoj, te zatim odlazi u sobu i prepušta se čarima Fleshlighta.
Sutra Malin i njena kolegica zovu njega i Filipa u park na piknik. Filip isprva odbija, praveći se da je to nedostojno njega, no Rino ga ostavlja i odlazi u park na druženje. Unatoč svojoj anksioznosti zbog koje sjedi pet metara daleko od grupe i ponaša se kao na intervjuu, ostavlja dobar dojam na društvo, pogotovo muško, koje cijeni njegovu dobrodušnost, neobičan smisao za humor i znanje nekoliko jezika.
Društvo se usput dogovori s njim da Malin sutra navečer organizira party u njegovom stanu. Potaknut nadolazećim događajem, Rino kupuje sportsku opremu i proteine, hvaća se vježbi i trčanja (unatoč stalnoj paranoji da je sve beznadno) i sređuje se za navečer tako što oblači odijelo i stavlja kontaktne leće. Iako se nije tjelesno promijenio, razlika je gigantska. Umjesto debele, neprivlačne kreature, doima se kao punašan, živahan intelektualac sa zgodnom frizurom. Dok mu pomaže srediti se, Malin ga iz zezancije ili podrške kratko poljubi u usta, na što on ostane totalno zabezeknut.
Na zabavi se nakratko pojavljuje napušeni i pijani Filip koji pokušava napraviti skandal vrijeđanjem Rina zbog pokušaja sređivanja svog života, ali svi su složni da im smeta i izbace ga. Rino se također malo napije i proba travu, a Malin, pijana, dolazi leći na njega, trljati međunožje o njegove noge, te mu govoriti da se sjajno zabavljaju (unatoč tome što je maloprije bila u zagrljaju sa svojim dečkom). Njihov ples je prekinut kada Rinu pozli od previše pića dok je u WC-u i ispovraća se i onesvijesti. Dok je u nesvijesti spuštenih hlača, cure primjećuju da ima ogroman penis. Dok ga nose u sobu da se otrijezni, on ima fantaziju da obrađuje cijeli harem i zalijeva ih svojom spremom, ali čini se da je to ipak samo fantazija.
Ujutro Rino ide s društvom na plažu, gdje Malin susreće svog dečka u društvu njegove supruge i djeteta. Slomljena prijevarom, odlazi plakati, a Rino ide za njom tješiti je, govoreći joj da je lijepa i zabavna. Nju pomalo vrijeđa što ne zna navesti druge pozitivne osobine kod nje osim tjelesnih, no sama sebi priznaje da je to jedino što ima i da glupo troši svoje vrijeme na kretene. Obećava Rinu da će mu pomoći jer on zaslužuje imati curu, i šalje ga na spoj na slijepo.
Opet lijepo sređen, Rino dolazi pred dogovoreni kafić i vidi kako mu se osmjehuje vrlo zgodna, seksepilna žena koja čeka za šankom. Dolazi do nje i flertuje s njom kao pravi Casanova, iznenada preporođen. Čim zna da je to žena koja je zainteresirana za njega (jer mu je tako rekla Malin) i dobro se spremio, njegova anksioznost nestaje. Nažalost, fantazija dolazi kraju kada ga pozove netko novi - Nina, žena koja mu je Malin namjestila za spoj na slijepo:
Rino je vrlo ljut što mu je Malin namjestila debelu, neuglednu, stariju ženu, te spoj zbog toga ne ide nikamo. Otresa se na nju riječima koje su im oboje na pameti, "Zašto debeli ljudi moraju samo visiti zajedno? Postoji nekakav kod?", iz protesta prolijeva pivo po sebi i odlazi u bijesu. Doma sačeka Malin, kaže joj da ne podnosi to da ga ona tretira kao otpadak kojemu treba uvaliti druge otpatke, te joj otvoreno kaže da je glupa i da sama izaziva svoje probleme, i izbacuje je iz stana. Zatim nacrta odlučan strip u kojemu se Fatso preobražava u neustrašivog i potentnog osvajača, Kapetana Ku*ca, te odlazi vani s Filipom kako bi ga ovaj odveo u javnu kuću. U javnoj kući, Rino se u posljednji tren pokoleba, ne želeći "samo seks", te se vraća kući po pljusku.
Pred ulazom u stan, nalazi pokislu i pijanu Malin - išla je kod svog sada bivšeg dečka i opet se razočarala, te sada moli Rina za pomoć jer je izgubila novčanik i mobitel. On je nosi u njenu spavaću sobu, gdje ga ona potiče prvo da je svojim rukama skine sve do gaćica i grudnjaka, te zatim njega da se svuče i, naposljetku, da ostane spavati s njom. Potpuno zbunjen ali zapaljen željom za Malin i sretan što mu ukazuje pozornost, Rino pristaje. Ona se privije uz njega i mazi s njim, a on joj govori kako je lijepa i kako je voli, no već je zaspala.
Rino sanja da vodi ljubav s Malin ali zapravo je preuzela njegova navika: u snu počinje masturbirati, što probudi Malin. Apsolutno zgađena, ona pobjegne iz kreveta i kaže mu da je odvratni perverznjak, te mu kaže da je kreten ako je ikada mislio da se ona želi seksati s njim:
Očajan i ispunjen bijesom na Malin što ga tako tretira i na sebe što je upropastio priliku, Rino odlazi u svoju sobu, gdje ima prototip nekog uređaja sličnog flekserici, za koji je radio prijevod, te si njome odreže penis. Malin ga niti ne pokušava zaustaviti. Rino zatim ima san gdje na nebesima predaje svoj odrezani penis Kapetanu Ku*cu, te da njegov penis dobiva anđeoska krila i odlazi u raj:
Rino se budi u bolnici, gdje su mu jedva uspjeli spasiti spolni organ. Kada se vrati kući, Malin mu kaže da će se odseliti jer se mora vratiti mirnom životu s roditeljima, a njemu kaže da je vidjela njegove stripove, da su vrlo zanimljivi (jer ima dar "stvarno vidjeti" druge ljude i sebe), te da ih treba poslati nekom izdavaču. Rastaju se kao prijatelji.
U završnoj sceni, Rino se vraća u trgovinu s početka filma i očijuka s istom onom blagajnicom. Na vrlo nespretan i sramežljiv ali ipak pristojan i jasan način, pita je želi li izaći s njim na večeru. Nakon što ga ona odbije jer je zaručena, ona se vraća pitati je bi li išla s njim kada ne bi bila zaručena, samo hipotetski. Ona mu kaže da se on doima kao ok momak i da vjerojatno bi, jer "zašto ne?". Sav sretan što je "rekao nešto", Rino izlazi iz trgovine i film završava.
Rinov problem je klasičan Omega problem: bilo zbog nesreće bilo zbog sabotaže (vjerojatno oboje), apsolutno je beznadan sa ženama, te stoga nikada nije upoznao nikakvu metodu seksualnog izražavanja osim pornografije i masturbacije. Kada bi mu se dalo voljnu ženu golu u njegov krevet, opet ne bi ništa uspio. To ga čini još beznadnijim. Čak ni njegov gigantski penis, nešto što bi ga u teoriji trebalo činiti vrlo poželjnim, ništa ne pomaže. Kako bi imao koristi od ogromne alatke, moraš prvo doći do njene upotrebe.
Njegov otac stalno prigovara, ali na jednako beznadan način - nije ni voljan ni sposoban dati svom sinu nešto što bi mu pomoglo, makar to bila i lijepa riječ osim prokletog "samo budi svoj". Njegov jedini prijatelj, Filip, iskorištava ga kako bi imao nekoga u usporedbi s kim će se činiti Alfa. Malin, lepršava i mlada, rado iskorištava njegovu dobru volju i emocionalnu potporu, a drži ga na udaljenosti jer nema "ono nešto", što je parazitiranje još okrutnije od samog ignoriranja. Mami ga seksom kao konja mrkvom, ali nikada ne zaboravlja da joj je on previše odvratan da bi spavala s njim. Upravo su ta razočaranja, ono što Rina dovodi do ruba i konačnog sloma kada si zamalo oduzima život.
To je svijet Omega muškaraca: uskraćeno im je čak i biti biljojedima. Umjesto da makar napuste seksualno tržište i pronađu životno zadovoljstvo u bilo kojem drugom području, uhvaćeni su u vrtlog zlokobnih (makar nenamjernih) sila koje ih primaju i odbacuju kako im pada na pamet. Malo je onih koji uspješno ispužu iz tako dubokog i strmog ponora. Uzevši u obzir postojanje tog negativnog ciklusa, možda nije čudo da muškarci čine 75% svih samoubojstava.
Važna pouka iz igre pojavljuje se u sceni kada Rino odlazi na spoj na slijepo. Misleći da je vrlo zgodna, seksepilna žena za šankom ona koja ga čeka i interesira se za njega preko Malin, Rino je neustrašiv. Na jedan predivan trenutak, Rino izlazi iz svoje ljušture, možda ne Alfa, ali svejedno nevjerojatno vješt i zavodljiv u odnosu na svoje uobičajeno postojanje. Njegovo samopouzdanje je čisti placebo efekt, ali ipak stvara nevjerojatne rezultate. A onda se pojavljuje Nina, kao uvredljivi podsjetnik na njegovu stvarnu poziciju na seksualnom tržištu, na to da ga njegova prijateljica i simpatija smatra nekim "dovoljno dobrim" za debeljucu i ništa više. Shvativši to, Rino opet pada u ponor beznađa i samo-omaložavanja.
Druga važna pouka je kraj filma. Nakon što Rino biva odbijen od strane blagajnice jer je zaručena, strašno ga zanima bi li ona ipak izašla s njim kada ne bi bila zaručena. To što mu ona kaže da bi (što bi mu drugo rekla?) on uzima kao komično odobravanje trenutne verzije sebe. Neka, on je jadan, upravo se pokušao ubiti, program vježbanja mu je trajao 16 sati, i i dalje ne može ni do spoja, ali "mogao bi kada bi htio" (barem se zavarava).
U toj misli je sadržan sav jad Rinovog života: ne samo da je potpuno propao, već je i ovisan o svom propalitetu. On je majstor svih obrambenih psiholoških mehanizama. Kao netko tko nakon godina mentalne degradacije pati od zavisnog poremećaja ličnosti i negativne narcisoidnosti, Rino je patološki ovisan o svom stanju. Od možda 5-6 fantazija u filmu, samo jedna jedina tiče se seksa kao čina. Sve ostale se tiču sposobnosti i dozvole za seks, što je sasvim druga stvar. Njegov život ima smisla samo zbog igranja uloga: neuspješnog sina s ocem, očaranog slušatelja s Filipom, emocionalnog tampona s Malin, Kapetana Ku*ca koji spašava žene od kretena ali ipak realizira svoju seksualnost.
Duboko u sebi, Rino ne želi prihvaćanje. Želi samo blagi singal da bi sve "mogao kada bi htio" - površno odobravanje koje mu omogućava ostati zakopanim pod brdom svojih fantazija. Njegov identitet vezan je za istodobno bivanje lošim (debelim čudovištem koje plaši žene svojim penisom) i dobrim (nježnim i dobrim dečkom), a njegovo zadovoljstvo za bizarno pomirenje tih dvaju polova osobnosti. Kada njegov penis ide u raj, Rino je sretan - spasio je svijet od svoje zle perverzije. To je primjer muškog racionalizacijskog hrčka. Naravno, većina dobrih dečkiju su samo obični Bete koji jednostavno nemaju sreće ali su sasvim normalni (iako naivni). Rino je samo ekstreman primjer.
Fatso je jedan od onih filmova koji su na površini ništa posebno, no unutar sebe kriju prave dragulje životnih mudrosti. A ti su dragulji, kao i dno egzistencije koju opisuju, oštri, gorki i okrutni.
Jučer sam vodio zanimljivu raspravu o tome jesu li neke studije koje imam na stranici relevantne za nas ili čak u svojim sredinama. U sklopu toga pojavilo se zanimljivo pitanje koje je vrlo važno za sposobnost kritičnog razmišljanja i filtriranja svih informacija koje nam danas dolaze podjednako iz laičkih i znanstvenih izvora: kako odrediti vjerodostojnost studije? Kao primjer kriterija za rasuđivanje, evo dvije analize:
U obranu ovog istraživanja koje je stajalo vrtoglavih 80 000 kn, nisam siguran je li tako ispalo zbog namjere ili razine stručnosti autorica, ili su samo mediji napuhali tvrdnje i time dali pogrešan dojam, no svejedno će poslužiti kao dobar model nekih manjkavosti u znanstvenim radovima u ovom području. Kao prvo, pogledajmo kako je sastavljen upitnik:
...kvalitativnu analizu triju skupina žena pomoću dubinskih intervjua: 1. žena žrtvi obiteljskog nasilja (bivše ili sadašnje štićenice sigurnih kuća na području Zagreba), 2. žena u intimnim vezama kod kojih ne postoji službeno evidentirana povijest nasilja od strane intimnog partnera te 3. žena čiji se muževi ili vanbračni partneri liječe od ovisnosti o kockanju (otprilike 10 žena iz svake skupine).
Jednom kada su te tri skupine od po 10 žena navele kakve su oblike nasilja iskusile, po tome je dizajnirana skala po kojoj žene mogu kvantitativno izraziti koliko se koji oblik nasilja odnosi na njih. Do sada sve ok (naravno, ako izuzmemo slona u sobi u obliku ne-uključivanja niti jednog muškarca u intervjue, kao da ta demografska skupina ne može nikada trpiti nasilje).
Ovisno o okolnostima, anketno će istraživanje biti provedeno ili na reprezentativnom uzorku žena Republike Hrvatske (N=600) ili na prigodnom uzroku žena grada Zagreba koje su u intimnim vezama (N=200).
Uzorak je u redu. No problem nastaje u tumačenju rezultata. Recimo, pogledajmo ove rezultate.
A1) Razvodnjavanje i navođenje na odgovor
Žene u uzorku iskusile su sljedeće pojave:
- partner višekratno prigovarao načinu na koji partnerica troši vlastiti novac (15,4%)
- dovodio je u situaciju da je morala lagati o cijeni nečega što si je kupila (13,5%) ili je kupljeno morala skrivati (13,1%)
- bez njezina je znanja ili dopuštenja uzimao njezin ili zajednički novac (13,4%)
- donosio važne odluke o ulaganju ili trošenju njezinog ili zajedničkog novca bez dogovora s partnericom (10,6%)
- ponašao se kao da je njegov novac samo njegov, a njezin je novac zajednički (9,8%),
- onemogućavao partnerici da vlastiti novac troši onako kako ona želi (8,9%),
- dovodio je u situaciju da nema novca za osnovne životne potrebe poput hrane, režija, odjeće (8,4%)
- branio joj da troši vlastiti ili zajednički novac (7,7%)
- tajio joj informacije o stanju zajedničkog računa (7,3%)
Kao prvo, nailazimo na problem subjektivnosti, odnosno unošenja ekstremnih vlastitih kriterija u nešto što bi trebalo biti objektivno istraživanje. Naime, "partner višekratno prigovarao načinu na koji partnerica troši vlastiti novac (15,4%)"nije nasilje. Nigdje se na navodi upotreba sile, prijetnje, prijevare ili nečeg sličnog. To vodi do razvodnjavanja pojma "nasilje" do samog besmisla. Ekvivalent bi bilo istraživanje o tome koliko su muškarci imali seksualnih partnera gdje se zaključak donosi na temelju odgovora "koliko ste žena poljubili" u životu. To jednostavno nije ista kategorija. Dapače, uvredljivo je za sve one žene kojima je partner stvarno na silu oduzeo kreditnu karticu i zaprijetio im ako se usude zaposliti.
Isto tako, "bez njezina je znanja ili dopuštenja uzimao njezin ili zajednički novac (13,4%)" je u suprotnosti sa sljedećim indikatorom "branio joj da troši vlastiti ili zajednički novac (7,7%)". Ukoliko on mora nju pitati za dopuštenje za uzimanje zajedničkog novca, te je nasilje ako ne pita, zašto je onda nasilje ako ona mora tražiti njegovu dozvolu? Ili uzimanje zajedničkog bez pitanja nije nasilje ili jest, odlučite se.
Štoviše, sve ovo ispada pogotovo licemjerno kada se jedna od skupina žena koje su sastavljale upitnik sastojala od žena s muževima na liječenju od ovisnosti o kockanju. Izgleda da, ako one prigovore muževima što troše svoj novac na kockanje, to je sve u redu, no ako muškarac prigovori ženi o njenom novcu iz bilo kojeg razloga, to je nasilje. Isto tako, siguran sam da su muževi kockari vrlo često dovedeni u tobože nasilnu situaciju da su morali "skrivati kupljeno", no tu se nitko nije bunio.
Iz svega toga izveden je sljedeći zaključak:
Gotovo svaka treća žena u Hrvatskoj (ili 29%) koja živi u intimnoj vezi s partnerom doživjela je ekonomsko nasilje. Novine zatim to dodatno napuhuju na "svaka treća" s ciljem stvaranja moralne panike.
Samo jednu kategoriju nasilja? Možda baš jednu od ove tri s očitim problemima koje sam naveo? Dvije kategorije? Pet? Svih osam? Ne znamo. Uzevši u obzir da je najbenignija i najšira kategorija tek na 15%, nisu velike šanse da je bila potrebna kombinacija vrsta nasilja da bi se ženu opisalo kao ekonomski zlostavljanu.
Sve ovo nam daje osnovane razloge vjerovati da je studija provedena s nekom skrivenom agendom koja je dovela do formuliranja pitanja kako bi bio potvrđen unaprijed donesen zaključak, a ne utvrđena objektivna istinitost hipoteza istraživanja. Umjesto da se iz podataka izvede zaključak, iz zaključka su prikupljeni podaci. U najgorem slučaju, studija je maliciozna. U najboljem, treba uzeti rezultate s oprezom.
A2) Histeriziranje suprotnih podataka "Zanimljivi su i podaci koji se odnose na ekonomsko nasilje nakon prekida braka ili veze, jer je ... gotovo 8% žena moralo otići iz partnerova stana ili kuće iako su u tu nekretninu zajednički ulagali."
Čak 8% žena moralo je napustiti partnerovu nekretninu, iako su oboje ulagali u nju! Podatak zvuči šokantno dok se ne uzme u obzir da to mora značiti da, osim ovih 8% koje su doživjele najgore moguće - bile izbačene iz zajedničkog ulaganja - ostaje miks od 92% razvedenih/single žena koje su poslije prekida braka ili veze doživjele nekakav drugi ishod: ili pošten za oboje ili nepoštena prema muškarcima. Razlikujući to u čijem je vlasništvu nekretnina i, ako je samo nečija a ne zajednička, tko je ulagao u nju tako da stekne neku razinu prava kao da je zajednička, ostali mogući ishodi za žene su:
a) ostale u vlastitoj nekretnini u koju partner nije ulagao (pošteno)
b) ostale u vlastitoj nekretnini, iako je i partner ulagao u nju (nepošteno prema muškarcima)
c) otišle iz njegove nekretnine u koju nisu ulagale (pošteno)
d) ostale u njegovoj nekretnini u koju nisu ulagale (nepošteno prema muškarcima)
e) ostale u zajedničkoj nekretnini zajedno s partnerom (pošteno)
f) ostale u zajedničkoj nekretnini, a partner morao otići (nepošteno prema muškarcima)
Kolika je šansa da opcije b, d i f također ne čine barem 8% ishoda razvoda / prekida? Kolika je šansa da opcije a, c i e čine svih ostalih 92% slučajeva? Studija ne kaže.
Popis ne sadrži mogućnost "otišle iz vlastite nekretnine u koju partner nije ulagao (nepošteno prema ženama)")" jer je, sasvim očigledno, ta mogućnost mnogo gora od odlaska iz njegove nekretnine u koju se ulagalo ili zajedničke nekretnine pa bi zasigurno bila navedena da se ikada dogodila ili bi bila ubrojena u spomenutih 8%.
Isto tako studija ne spominje je li tih 8% žena prisiljenih na odlazak iz nekretnine u koju su zajednički ulagali dobilo nekakvu drugu kompenzaciju, kao recimo automobil, drugu nekretninu, uzdržavanje, nadprosječno visoku alimentaciju i sl. Ovaj podatak sam po sebi ne znači apsolutno ništa, kao da sam izbrojao stabla u nekom parku i ostao na tome, ne usporedivši ih ni s čime.
Za usporedbu, pogledajmo drugu studiju jednom citiranu na ovom blogu:
- narcisoidnost - grandiozni pogled na samog sebe, osjećaj zasluživanja, egoizam - makijavelizam - manipulacija, eksploatacija drugih, upotreba prijevare i cinično odbacivanje moralnosti zbog fokusa na sebe - psihopatstvo - impulzivna sklonost uzbuđenjima, sebičnost, okrutnost, nesposobnost empatije za druge, odsustvo žaljenja ili osjećaja krivnje
... i postavljena je hipoteza da ljudi s osobinama mračnog trojstva (izraženim jednim, dvoje ili troje navedenih) imaju više seksualnih partnera i općenito su seksualno privlačniji.
B1) Test ne razvodnjava osobine i ni na koji način ne navodi na odgovore ili zaključke kao što radi prva studija. Ono što je još važnije, ne ovisi o jednostavnom odgovoru da/ne, već je stupnjevit i omogućava praćenje korelacije na više razina.
Ukoliko primjenite ovaj test na bilo koji slučajni uzorak, sigurno je da ćete dobiti normalnu distribuciju osobina - veliku većinu blizu prosjeka, te određen dio znatno ispod i znatno iznad. Onda ih možete sortirati po drugim osobinama koje slijede neku drugu distribuciju i tako uspoređivati. Razlika između dva grafa je korelaciju koju tražite i po kojoj donosite zaključke.
B2) Pitanja za upitnik formulirana na temelju prosjeka populacije, ne ekstrema
Druga pozitivna odlika ovog istraživanja je to što je uzorak slučajan unutar jednog sveučilišta. Istraživači nisu posjetili zatvor kako bi formirali pitanja za test, već su uzeli populacijske prosjeke. Ali, reći ćete, isto kao i u prošlom istraživanju, samo smo skupili neki uzorak, testirali ih i pitali. Možda su lagali o svojoj seksualnoj prošlosti. Ili možda njihov uspjeh nije rezultat mračnog trojstva, već dobrog izgleda ili nečeg trećeg. Naravno, te druge faktore su provjerile druge studije.
B3) Multifaktorska analiza, više ishoda, ne ovisi isključivo o samo-opisivanju
U ovom slučaju, opet je prikupljen reprezentativan muški uzorak i utvrđena distribucija osobina mračnog trojstva unutar uzorka, kao i broj seksualnih partnerica. Zatim su slike svih subjekata dane grupi žena na ocjenjivanje, te je svaki subjekt dobio i prosječnu ocjenu izgleda od 1 do 10. Time je isključena mogućnost da studenti sami ocjenjuju svoj izgled pa da oni s više mračnog trojstva umišljeno sami sebe opišu ljepšima nego što jesu. Korigirano za razlike u njihovom izgledu, subjekti su opet imali mjerljive razlike u seksualnom uspjehu koje su korelirale s njihovom razinom osobina mračnog trojstva.
Čak i ako kažemo da su ova istraživanja reprezentativna samo za svoje sredine (npr. uzorak s američkog kampusa samo za SAD), pa stoga možda ne vrijede za cijeli svijet, moguće je lako provesti meta-analizu nacionalnih studija, iz koje će se pronaći interval pouzdanosti rezultata za ostatak svijeta gdje istraživanja još nisu provedena. Isto je učinio i David Schmitt sa Sveučilišta Bradley u Illionisu, kada je istražio isto na uzorku od 35 000 ljudi iz 57 zemalja i pronašao istu povezanost. "Čini se da je ova pravilnost univerzalana diljem svijeta," rekao je. Sve ovo upućuje na to da se studiju može uzeti kao ispravan izvor podataka.
Zaključak: kada radite ili analizirate studiju, uvijek morate obratiti pozornost na njene slabe točke - odnos korelacije i uzroka, oslanja li se isključivo na izjave ili mjeri i neke objektivne stvari, navodi li na odgovore, te poklapaju li se zaključci istraživanja sa stvarno prikupljenim podacima. Sve drugo je nepošteno prema vašem čitateljstvu.
Prava dama skida svoj dignitet sa svojom odjećom i čini sve što može da bude kurva. U drugim trenutcima, možeš biti skromna i ponosna koliko god tvoja osobnost želi.
- Robert A. Heinlein, američki sci-fi pisac
Današnji članak je prvenstveno za žene, iako će i muškarcima biti poučan, a možda i koristan ako ga pokažu boljim polovicama, ili se samo potapšaju po leđima ako to imaju. Bilo bi zajedljivo reći da je Heinleinov citat nešto što je većina žena danas zaboravila. Preciznije bi, pak, bilo reći da je to realnost koju je feminizam, s ciljem transfera seksualne moći prema ženama, uspješno zakopao ispod brda dezinformacija. Stoga je danas, pod krilom još donekle razumnog pojma "silovanja u vezi/braku", vrlo popularna izjava da "žena nikome ne duguje seks, te će ga partneru pružiti samo ukoliko to i ona želi [tada i na takav način]". AKA slogan emancipirane žene koja kontrolira svoje tijelo, a ne oni perverzni, patrijarhalni i seksistički muškarci. Naravno da ne duguje, no...
Problem popularizacije pružanja seksa partneru isključivo kada partnerica to želi vjerojatno je jasan svima koji u svom vlasništvu imaju slatko krznato stvorenje poznatije kao "čovjekov najbolji prijatelj" ili jednostavno "pas". Ako imate psa, vjerojatno ste uskladili život s njegovim potrebama i barem jednom dnevno ga vodite vani na mokrenje i ostalo. Nema iznimki. Ako je kiša, valja vam ponijeti kišobran. Ako ste bolesni ili spriječeni, zamolit ćete nekoga drugoga da izvede psa. Ukoliko to ne obavite, gotovo je sigurno da će se tijekom noći olakšati po tepihu i stvoriti ogroman problem. Kada je čovjek prihvatio brinuti se za drugo živo biće, ima odgovornost brinuti se za njegove potrebe. Ukoliko to ne čini, može kriviti samo sebe za neminovne posljedice.
Što hoću reći ovom pričom? Ako neke žene imaju pse i neke žene imaju muževe, iz toga slijedi da neke žene tretiraju svoje muževe gore od svojih pasa.
Možda ćete reći da se ovo ne može dokazati osim anegdotalno, i moguće je da ćete biti u pravu. No po svoj dedukciji iz brojnih razgovora s muškarcima i ženama, bez obzira na bračni status, bizaran stav da nema seksa ukoliko i ona to ne želi rašireniji je nego što mislite - dapače, nije čak ni rijedak. Desetljeća laži o temeljnim biološkim istinama i feministička propaganda već su nanijele znatnu štetu muško-ženskim odnosima i stvorile cijelu generaciju koja kolektivno odbija razumjeti da će izgladnjeli čovjek potražiti hranu drugdje ako mu nije dostupna kod kuće. Bilo to s prijateljima, ljubavnicama ili prostitutkama, osnovna misao je uvijek vođena neutaženom potrebom, te uvijek gotovo ista:
"Moja supruga više ne želi voditi ljubav"
aka
"Kada su došla djeca, jednostavno je izgubila interes."
aka
"Seksamo se samo kada se ona osjeća posebno."
Da, reći ćete, ali možda je njoj stvarno teško ili dosadno zadovoljavati njegove seksualne potrebe. No mora se uzeti u obzir da je brak sasvim dobrovoljna institucija, u koju ljudi ulaze bez ikakve prisile isto kao što ih nitko ne sili da nabave psa. Ako se ne možeš ili ne želiš brinuti o svom psu, trebaš osigurati da se pobrine netko drugi.
Žene koje izgladnjuju svoje muževe potpunim ili gotovo potpunim uskraćivanjem seksa su u ipak manjini. Većina primjenjuje mnogo perfidniju taktiku: nude tako bezukusno i uobičajeno jelo ("ajde kad baš moraš - ja ću raširiti noge, ti obavi sve ostalo ako imaš volje") da muškarac jednostavno izgubi volju za tim i poželi večerati negdje drugdje. Zatim dolazi neizbježno čuđenje zašto je muškarac u pitanju postao skloniji igranju video igara, pornografiji ili spavanju pred televizijom nego dolasku u krevet. Negdje tu se nalazi i legendarna hrčkolika izjava tipične takve žene kada sazna da joj je muž nezadovoljan: "Zašto bi muškarac otišao vani u fast-food kada ga doma čeka filet mignon?"
Ne želim biti grub, no ono čemu muškarci nisu skloni je seks s ofucanim, zapuštenim, debelim ženama koje su odrezale kosu i samo se izležavaju u pidžamama i bakinim gaćicama i sve njihove prijedloge dočekuju s "ti si perverzan", "to je odvratno" i "nema šanse". Ti isti muškarci prilično su zainteresirani za seks s mladolikim (pazite: ne mladim - mladolikim!) ljubavnicama ili prostitutkama, koje su očuvale svoje ženstvene figure, elegantno se odijevaju i voljne su im pružiti seks kakav muškarci žele i kada žele.
...
...
...
Sada kada ste prestale vrištati da sam seksistička svinja, molim vas da duboko udahnete i poslušate do kraja. Shvaćam da neke žene poslije poroda imaju velikih problema s vraćanjem vitkosti (BMI između 18 i 22), pa čak i "normalnosti" (zdrav ali umjereno punašan BMI 23-25), ali kladim se da to zna i većina muževa. Isto vrijedi i za starenje. To uopće nije ono o čemu govorim. Zamislite još jednom dvije vrlo slične žene, dvije sestre: recimo da jedna sestra pazi na sebe, održava svoje tijelo, lijepo se odijeva, zadržala je svoju dugu kosu unatoč povećanom trudu koji iziskuje, i trudi se udovoljavati svom mužu. Druga sestra nosi trenirke i široke ogrtače za pretile, odrezala je svoju kosu na "dječački" dok je bila trudna i neće maknuti malim prstom za svog muža. Imate li ikakvih dvojbi o tome čiji će muž imati motivaciju varati? To nisu genetske razlike - naprotiv, psihološke razlike su učinile da se druga sestra jednostavno prestane truditi, i njen izgled je samo odraz tog način razmišljanja koji proždire naše nesretno društvo. Svaki aspekt njenog odijevanja i brige za sebe vrišti "nije me briga jesam li ti privlačna ili nisam!" i njenom mužu i svima uokolo.
(Situacija kada je obrnuto i žena pomalo gubi privlačnost prema Beta mužiću je znatno različita jer, za razliku od muškaraca koji jasno izražavaju svoje želje kakvu bi suprugu htjeli, žene umjesto toga često posežu za dramom, testovima i solipsizmom. U toj situaciji muškarac ne zna što bi trebao promijeniti, dapače naveden je na pogrešno.)
Sama debljina, iako ste možda pomislili da se radi o tome, nije problem iako žene vole koristiti to kao izgovor. Mnogi muškarci toleriraju punije žene, a manjina ih voli, i rekao bih da će prosječan muškarac čija je supruga nabacila previše oblina i dalje biti seksualno zadovoljan njom ako se potrudi privući ga na svaki drugi način. Ne vjerujete? Pogledajte malo po internetu i svu "BBW (Big Beautiful Woman)" pornografiju koja postoji. Naravno da je poželjno imati vitko tijelo (koje je sasvim održivo razumnom prehranom i redovitom vježbom), no dotjerivanje i stav isto imaju utjecaja, pogotovo kada je žena već udana za muškarca kojeg želi privući.
Ukoliko želite zadržati muža sretnim u seksualnom smislu, najbolji savjet koji imam je izbaciti riječ "ne" iz vašeg riječnika. Kao što je bilo koja žena starija od 16 primijetila, muškarci su po ženskim standardima perverzni - sve ih uzbuđuje! Da, mnogo toga što ih uzbuđuje je "fuj", neugodno ili smiješno mnogim ženama, ali što onda? Moraš li osobno ocijeniti da je pseća hrana ukusna prije nego mu je daš? Dokle god te ono što tvoj muž želi u krevetu ne povrijeđuje ili te ne čini zabrinutom za njegovu muškost, koga briga o čemu se radi?
Recimo, već si stotinama puta imala njegovu spermu u sebi - je li važno što je želi ponekad smjestiti na tvoju guzu, grudi, trbuh, kosu ili lice? Ne, u pravilu nema ugodan okus, ali Ionako se ne seksaš zbog toga. Želi li te zavezati? Pusti mu! Zaboga, svakog dana mu povjeravaš svoj život, zašto bi ovo bilo drukčije? Je li veliki napor ili opasno za zdravlje nositi hulahopke i seksi gaćice zbog njega? Nekada si se igrala uloga i presvlačenja i to što si odrasla ne znači da bi bilo loše obući se kao medicinska sestra ili što već on voli. Možda ti se i svidi. Čak i ako se bojiš nečega (npr. analnog seksa), nemoj ga odmah odbiti. Razmisli, istraži, vidi možeš li se kako prilagoditi i zatraži od njega da bude vrlo strpljiv. Ako ipak ne možeš to što traži, probaj doći do nekakvog kompromisa ili ga odbij taktično, a ne s "to je perverzno!" Sve to će učvrstiti vaš seksualni život.
(Naravno, ukoliko je neka želja stvarno bizarna ili krši originalni cilj svega ovoga (recimo, htio bi imati seks u troje), tu možeš povući crtu. Naravno, ukoliko prihvatiš realnost da bi prostitutka kao treća žena bila tu samo da vam ispuni fantaziju (gledanja televizije utroje, naravno) i da ne želi tvog muža, već samo obavlja posao, možeš i to, no tko voli nek izvoli...)
Nažalost, kod manjine muškaraca - one kojoj gravitira većina žena (koja ironija, eh?) - sve ovo gotovo ništa ne pomaže. S pravim Alfom i super-Alfom, koji je zbog svog statusa, preselekcije, izgleda i igre zatrpan prilikama s lijepim ženama, gotovo je neminovno da će se uskoro početi događati prijevare ili ostavljanje bez obzira na to koliko žena pazi na sebe. Toj biološkoj razlici nema pomoći, no žena se može od nje zaštititi tako da se ne uda za Alfu, a pogotovo ne za fizički vrlo privlačnog Alfu. Muški spol je jednostavno genetski predodređen za traženje raznolikosti, tako da je neminovno da će se kušnja za nečim drugim pojaviti prije ili poslije, makar samo kao drska ali zavodljiva misao. Tada će njegove opcije i moral odrediti što će se dogoditi dalje, tako da ti je u interesu imati nekoga moralnog tko ima dovoljno opcija da ti bude privlačan,a opet ne toliko da je stalno u napasti. No o tom potom...
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu