< | prosinac, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
27.12.2023., srijeda
VELIKI MASTURBATOR
S.Dali - Veliki Masturbator dakle, u moje vrijeme trebao si imati veličanstvenu imaginaciju ukoliko si želio da drkaš dobro pornografija nije bila raširena i dostupna kao danas moj prvi susret s obnaženim ženskim tijelom dogodio se u trećem razredu osnovne škole u kući mog najboljeg prijatelja bila je to dobra katolička familija bio je to dobar katolički dečko imao je tri sestre majku koja nije propuštala jutarnju misu i oca što je pod krevetom držao erotske časopise listao sam jednu od tih tiskovina kada je duplerici osvanula gospoja širom raskrečenih nogu ugledao sam je tu veličanstvenu rupu crnu i duboku kao čitav univerzum i istog trena znao ovo je nešto što ima snagu da ti sjebe čitav život uskoro se moja obitelj preselila u drugi grad i ja sam ostao bez obrazovnog materijala ponekad bih uvečer s roditeljima gledao filmove i na crno-bijelom ekranu znale su osvanuti neke grudi, neko dupe netko bi uzbuđeno nasrnuo na ženu, djevojku pribio je na krevet, stisnuo uza zid i tesao pamtio sam sve, svaki detalj pamtio sam svaki pokret, svaki uzdah, drhtaj misleć: dakle, tako to ide pamtio sam dobro ležeći na plažama sjedeći na rubovima bazena koračajući ulicama vozeći se javnim prijevozom svaku spalu naramenicu svaku pobunjenu bradavicu svaki nalet vjetra i neočekivano bjelasanje bedara zapah zavodljivosti s akordom ambre sandalovine ili pačulija skrivene madeže pod marokanskim kaftanom čipkaste podvezice s cvijetom alhambre odbjegle očice glatkih crnih najlonki logaritamske krivulje butina, vretenaste listove breskvaste i šljivaste grudi mekopute trbuščiće i elegantne trbušne dugmiće kapljicama orošena dugačka leđa obla brončana ramena svilenkaste kože sve te dragocjene momente od kojih bih kasnije kreirao zaplete crtao knjige snimanja na fazerskom stolu lijepio celuloide pa u mraku vlastite projekcijske dvorane vrtio svoj film danas je lako svega tri klika dijele te od najluđe seksualne fantastike i dok u nevjerici gledaš do kuda su ljudi spremni ići kažeš jebiga, ovo ne može biti stvarno ovo je dokaz da živimo u Matrxu pa ipak dosadno je jer sve što treba jest da zuriš u sve te slomljene ljepotice sve te neokrunjene missice svijeta sve te marije od kurca, laure od pice sve te hazarske đije, lize češke abigalice đesike i alise japanske erike veronike amarise kako u psihičkoj umrtvljenosti cuclaju, gutaju, u sebe primaju nepregledne kontingente umnoženog sirovog mesa bijedne pseće redaljke bez kraja i konca bez radosti i sreće i da u smjeni spolovila ogorčeno uzdišeš jebiga, u moje je vrijeme bilo bolje |
16.12.2023., subota
NEVIDLJIVO BRATSTVO
- pročišćen tekst - probudi se, skuha kavu i sjede na balkon. plavo nebo, lijep dan. nije zaposlio mozak pa su mu na um počele padati same besmislice, poput: tko je alkoholističar? čovjek koji je u stanju popiti baš svaki alkohol, uključujući i kolonjsku vodu. a, bjesomuk? čovjek koji neprimjetno, u sebi, bjesni. sekstant je naprava kojom se mjeri količina mjesečnog seksa po glavi stanovnika. bukodonosor je bučan čovjek, onaj koji bučno govori i sve bučno radi. homo farber – ličioc, maler, čovjek koji farba zidove ali bogami i druge ljude; preneseno muljator, varalica itd. zatim baci pogled u šalicu i vidje: jedan slon i tri magarca u erodiranom krajoliku. kako da tu čovjek protumači budućnost? pomisli. spremi se i krene u atelijer. u atelijeru nastavi da radi na kršćanskoj mrtvoj prirodi. slikao je ribu, vino i kruh. slikao ju je već treći dan i nije bio zadovoljan. a onda špahtlom sastruže platno i nastavi da nanosi boju bez plana, nesvjesno. na površini poče da se pomalja lice ćelavog čovjeka crnih prodorni očiju. slikar je, odnekud, poznao tog čovjeka, ali nije uspijevao da se prisjeti tko je on i odakle ga zna… nakon nekog vremena uze krpu pa obriše i nj. natoči rakiju. pripali cigaru. volio je promatrati kako se dim izvija. video je u tome i sve i ništa. zatim se vrati slikanju. slikao je dugo i uporno, dok nije počelo da se mrači, u polutmini, lijen da se ustane, a kada je napokon upalio svjetlo vidje da se ćelavac smješka. zadovoljan si dečko, a? promrmlja slikar. doista, čovjek sa slike mogao je biti zadovoljan, neki detalji bili su znalački urađeni. recimo, lijepo se vidjelo desno uho, pa precizno izrađeno lijevo oko, krumpirasti nos prošaran crvenim žilicama… ipak, unatoč razrađenim detaljima slikar i dalje nije uspijevao da se sjeti o kome je riječ. napokon, odloži kistove u staklenku s terpentinom, ovjesi bijelu kutu o čavao na zidu i pođe kući. madrigalska ulica, još uvijek osvijetljena žućkasto-zelenkastim svjetlom plinskih lampi, bi prazna. koračao je pustim starim gradom sve dok nije dospio u jurjevsku, gdje na trenutak zasta. prisjeti se kako je kao dječak na tom mjestu zatekao mladu ženu, stajala je za štafelajem i slikala noćnu ulicu. zatražila ga je cigaretu, ali on je nije imao, bio je samo dječak. odakle joj pomisao da bi mogao imati cigaru. nije čak ni izgledao kao ulični deran. bit će da je gađala sreću, tko pita ne skita… ali, da, bila je lijepa… volio bi imati jednog dana takvu curu, pomislio je. kod kuće izvadi pivo iz frižidera i sjede pred tv da gleda dnevnik. voditelj je serioznim glasom čitao ne baš tako važne vijesti. a onda je rekao: - danas u mouginsu, francuska, u devedeset i prvoj godini umro je pablo picasso. na ekranu je osvanula picassova fotografija. slikaru pobježe piva na usta. voditelj nastavi da govori. - jedan od najutjecajnijih i najznačajnijih europskih umjetnika XX. stoljeća, rođen je u málagi, 1881. godini. prve poduke iz crtanja i slikanja dobio je od svog oca, josé ruiz y blasca… slikar zaprepašteno usklikne: - dakle, ja sam čitav dan pokušavao da naslikam picassovo lice! i još satima od čuda nije mogao da dođe k sebi. bio je osmi travnja 1973. godine. |
10.12.2023., nedjelja
što se skriva iza svega toga?
sjedimo i pričamo o jučerašnjem danu i mic po mic ustanovljujemo da je jučer bilo nešto čudno u zraku. naime, juriji je čitav dan osjećao vonj piljevine u nosu. mireli je pak smrdjelo na paljevinu, na čađu. srećki je mirisalo na leopolda mandića. lukija je svugdje pratio nepokolebljivi miris šumskih jagoda. olfaktorne halucinacije? poslijepodne je u pomenutih prošlo u kroničnom umoru ter lošem raspoloženju. miki, iako već danima dobre volje, naglo je skliznuo u depru. pokušao se oraspoložiti hladnim tušem. naime, nakon petnaestminutnog izlaganja hladnoj vodi mozak počinje lučiti dopamin koji je dostatan za dva-tri sata dobrog raspoloženja. get high on your own supply, veli wim hof, ali ovaj put biohakiranje iz nekog razloga nije šljakalo. mirela, koja koja inače nikada ne spava poslijepodne, zaspala je uz tv. tereza, koja također nikada ne spava popodne, zaspala je učeći za državni ispit. rozalinda je potvrdila da je čitav dan bila smlavljena kao da je preko nje prešao fap. također je zaspala. njen muž, sportaš, također... onda se spustila noć i svi su redom usnuli grozne snove. baš ono, stravične noćne more. zigmund je sanjao da je u koži serijskog ubojice i da mu je fbi za petama. miron da siluje sina svog prvog susjeda. pa potom i kumovog malog. makaja da je ostao bez jaja. prezidor da ševi vlastitu mater. mirela da je ubila muža i njegovo meso poslužila vlastitoj djeci za večeru. frančeska da su je, kao pravu kršćanku, bacili lavovima. itd. opet nas jebeju z haarpom, zarežao je prezidor. ili to su noćas demoni u drugoj dimenziji imali party, rekao sam i požurio obrazložiti: naime, američki su znanstvenici za vrijeme trajanja festivala elektronske glazbe ultra u majamiju kod riba zabilježili četiri do pet puta veću razinu kortizola u odnosu na izmjeru kortizola četiri tjedna prije. porast intenziteta zvuka i to u području niskih frekvencija u kojem su ribe najosjetljivije porastao je od sedam do devet decibela. slijedom toga, izvlačim zaključak: lako bi moglo biti da su bića iza artikčkog zida imala neki svoj infrazvučni demon party, što je na naše pshio-fizičko stanje imalo učinak kao ultra na ribe. svi su se složili da je to vrlo lako moguće. samo je prezidor ustrajao u tome da nas jebejeu z haapom. |
07.12.2023., četvrtak
Deponija Journey
pjesnik Cvijetko Florijanić I dok traje sva ova fertutma oko Jakuševca, padaju kritke i traže se odgovorni, naša novinarka Steva Pinč potražila je proslavljenog pjesnika smeća Cvijetka Florijanića da kaže svoje viđenje situacije. Cvijetko Florijanić poznat je po zbirci pjesama Sveta prerađevina, za koju je dobio nagradu udruge za zaštitu okliša Earth Justicia Environmental i Defense Fund koju mu je osobno uručila Greta Thunberg. Također je poznat po tome što je sa kolegama smetlarima osnovao Knjižnicu odbačenih knjiga, prvu takvu knjižnicu u svijetu. Uzor mu je Superhik, anti–junak iz svojevremeno popularnog stripa Alan Ford što je uzimao siromašnima da bi dao bogatima. Kad kažem da mi je uzor Superhik ja se zapravo malo šalim, kaže Cvijetko, naravno da ne želim biti poput njega, on je tu više kao orijetir, simbol i podsjetnik što stvarno želim. A ja želim pomagati ljudima sa dna, siromašnim i prokletima. Dalitima“. Zatekli smo Cvijetka u vrijeme marende. Jeo je sendvič od parizera na Hreliću. Što misliš o ovome što se događa na Jakuševcu? Prije svega to je jedna velika tragedija. Upućujem podršku kolegi koji je stradao u nesreći izgubivši ruku. Ali to je tako, političari godinama svrću pogled, okreću glavu, prave se da ne postoji problem. Jednog će dana munja pogoditi u pravo mjesto i smetlište će eksplodirat, u zrak će odletjeti pola grada, kao što se to već zbilo u Brazilu... Inspiraciju pronalaziš na smetlištu… Apsolutno. Smeće je nepresušan izvor inspiracije! Čudim se kako naši umjetnici do sada nisu već prepoznali umjetnički potencijal smeća ili da kažem otpada pošto neki rade distinkciju ta dva pojma iako je otpad subordiniran pojam smeću. Doduše Vladimir Dodig Trokut shvatio je važnost pronađenih objekata. I Picasso je to shvatio. Obožavam njegovu Glavu bika sastavljenu do dijelova bicikla, skulpturu Koze, pa Majmun i mladunče, gdje je za lice majmuna upotrijebio oteti autić svog sina Paula… No prije kubista, važnosti otpada shvatili su dadaisti. Prvi su posegli za škarama. Divni su kolaži Kurta Schwittersa. Ali njegov nažalost izgubljeni Merzbau još mi je i draži. Slijedili su ih nadrealisti. Man Rayeva Le Cadeau je božanstvena. I na kraju ready-made. Ti su umjetnici dotjerali stvar dotjerali do kraja. Non plus ulltra. Od njih su mi The Chapman brothers najmoćniji. Opaki maderfakeri. Istovremeno strašno uvredljivi i strašno smiješni. Kako bilo, mi smo deficitarni i s dadaistima, i sa nadrealistima i s redimejderima. Mi smo jednostavno nacija bez mašte, a nacije bez mašte, kako to reče Meister Huc, opasne su nacije. Misliš da su Hrvati opasna nacija? Ne u tom nekom ratničkom smislu, već u toj svojoj doslovnosti, u tom svom kroničnom utilitarizmu, vulgarnom materijalizmu, u tom svom use nase i podase. Hvala na razgovoru. I drugi put. A sada poslušajmo pjesmu Florijana Cvijetića Junk. Junk na smetlištu sve tvoje otvorene rane i ožiljci sve tvoje patnje i bol ti si jedan divan tartuf recikliraj, kažu nam pametni ali smeće nam je sudbina, tako ljepljivo sluzno neumoljivo recikliraj, vele australka u garaži pili glavu svog supruga i njegovo meso poslužuje djeci za večeru recikliraj tata večeras neće doći kući, kaže pjevušeći god's away on business recikliraj bon apetit bone machine naćuli uho bobice smeća šapuću, tajne noćas otkivaju odron dolazi ima li nade u ovoj bari? smeće smeću baci otpad u pravu vreću u kompostani stani mirno i pogleda J dnevni K pogleda J vijesti glava ti je mamutska kloaka mozak ti je pljesnivi sir sanjaš njemicu s najdužim jezikom na svijetu ona ti, o da, mmmmhhhm, ona ti, o da, radosti sanjaš razorene gradove i mrtvu djecu kako plešu u ratnom pejzažu a njemica sa najdužim jezikom ona ti, o da, mhm da-da-da iako katkad sanjaš zelene snove sretan si tek kad kiši kiša spere svo smeće sa ulica |
NAJSMJEŠNIJI HRVATSKI UMJETNIK
Gledam ga na Fejsu. Objavio je video na kojem usisavačem čisti sobu. Pokretima kojim to čini ismijava vježbače iz teretane. Mnogi to smatraju urnebesnim, o čemu svjedoči broj lajkova podno posta. Najsmješniji hrvatski umjetnik, titulu mu je nadjenula priglupa novinarka dnevnih novina koja svoje srednjoškolske tekstove potpisuje u rubrici Kultura. Najsmješniji umjetnik, kajgod pomislim, iako je ponekad doista znao ispasti smještan, kao onomad kada je u ratno, studentsko doba Matko Pejić na predavanju govorio: „nadam se da imate nekoga tko će vas podržati u životu, stanovitu ekonomsku pozadinu, jer tu para neće biti!“ a naš se B, očaran Pop Artom, nadasve Warholom (a potom Koonsom i Hirstom) te prilično optimističan glede društvene tranzicije iz socijalizma u kapitalizam, pobunio: - A, zašto ne? doviknuo je, iz zadnje klupe. No stari ga nije abradirao. Nastavio je dalje: „Da bi umjetnik stvarao mora biti potpomagan od roditelja, brata, žene, prijatelja ili naprosto štovatelja spremnih za mjesečne donacije, poput Društva prijatelja Musila (vidi Elias Canetti) ili mora biti potpuno lud…“ I tako B usisava, umjetnička mu klika plješće, buržoazija se smije. Zabavljač! Ima nešto amoralno i vulgarno u zabavljanju dokone buržoazije. No uzmimo taj komadić ničega i učinimo ga nečim. Prava stvar bi bila, recimo, kada bi se on doista primio vježbanja te insistirao da je njegovo osnaživanje isključivo posljedica kućnog čišćenja. Poput megazvijezdi koje su dobile ulogu marvellovih junaka on uspostavlja vježbačku rutinu te svakodnevno predano vježba. Zlopati se kao da je gonjen milijunskim holivudskim ugovorom, a ne umjetničkom vizijom. U teretani diže utege, diže ruska zvona, udara teškom čeličnom šipkom po traktorskim gumama, prevrće ih, pumpa do iznemoglosti, do trenutka kada osjeti navalu iz želudca pa požuri do bačve na kojoj piše: tu povraćam, tu me cijene. Zatim se ponovo vraća rekvizitima… Drži se posebnog režima prehrane, pije razne šejkove, suplemente (čak se – haš-haš- puca steroidima!) Naslage masnog tkiva se tope, nježno i sramežljivo pojavljuju se prvi mišići. Gol do pasa, iz videa u video, najsmješniji hrvatski umjetnik sve je jači i jači. Njegovo se zakržljalo tijelo transformira. Zadovoljan je sobom. Po prvi put u životu sliči na čovjeka. Doduše ona velika glava i dalje je tu, no ipak se smanjuje u odnosu na tijelo pošto dobiva na masi. U nekom trenutku obrije se na ćelavo. Više ne izgleda poput štreberčića. Sada je opaki maderfaker. Godinu dana kasnije projekt je priveden kraju. U jednoj od vodećih galerija na području suvremene umjetnosti, Galeriji Fluxus#4U upriličuje foto-retrospektivu Eppur si muove. Fotografije s usisačem poredane su kronološkim redom. Ispod njih postavljene su fotografije na kojima B pozira u pozama čuvenih skulptura što slave savršeno muško tijelo: vidimo ga kako Mironova Diskobola, kao Rodinovog Mislioca, kao Polikletova Dorifora, Michelangelovog Davida, Cellinijevog Perzeja itd. U izoliranom djelu galerije, zamračenoj prostoriji, projiciraju se njegov smiješni pospremački video-uradci. Poznata kritičarka Ana L. u katalogu piše: …sada govorimo o pravom body artu, tijelo je ovdje ujedno i umjetnički medij i umjetnički objekt. Od Marine Abramović na ovamo nismo imali takvu predanost umjetničkom činu… Na otvorenju kritičar D.P. dodaje: … no bilo bi nepravedno ovaj rad svesti samo na body art, jer B u ovom projektu uspijeva pokriti čak četiri umjetničke discipline: body art video art fotografiju i umjetnički performance. Nakon što D.P. završi B. smakne sa sebe odijelo na kopčanje ostavši tek u metalik-crvenim gaćicama. Priđu mu dvije golišave manekenke te ga počnu mazati uljem. Masni i blještavi B. uspinje na podest koji mu je netko stavio pred noge i napinje mišiće. Divan je! Savršen! Orgazmični drhtaji prelaze preko lica umjetnica, homićima se propinje u gaćama. Prilaze kolege Rogović i Prcić te mu dodjeljuju Zlatnu kolajnu za Najbodybuildera Neovisne Kulturne Scene. Ovim proglašavam izložbu otvorenom, kaže B. i prdne. Morate se složiti: puno je bolje ovako, zar ne? No da bi čovjek realizirao takovo što mora – kako se to danas popularno kaže – izići iz svoje zone komfora, riskirati nešto od važnosti, a to je buržoaskom umjetniku nemoguće učiniti. Buržoaski umjetnik, čak i kada provocira ili upućuje društvenu kritiku igra na sigurno. On nikad ne ide protiv svoje publike, srednjeg sloja. Ako mu se spočita da samo kritizira ne nudeći rješenja, besramno odmahuje ručicom i kaže – pa što! mene u potpunosti zadovoljava ta pozicija. Zapravo, on kao umjetnik, ali i kao čovjek ne postoji izvan njih. Čitav njegov identitet građen je na fiktivnom sukobu njega i njih gdje oni uglavnom predstavljaju estblišment, tj. trenutnu političku ili ekonomsku vlast. Od toga ovisničkog odnosa buržoaski umjetnik živi bilo da piše satirične pjesme, novinske tekstove o politici kao spektaklu s ironijskim odmakom, mučne socijalne drame, scenarije o kolapsu industrijskog grada u provinciji, bilo da režira kontroverzne kazališne predstave, filmove o ljudskim pravima, netoleranciji i slično, te kao takav ne predstavlja nikakvu opoziciju, već je izravan dionik sistema. Najpošteniji je bio Vaništa.U jednom od posljednjih intervjua s dubokim uvidom govori: „Ali, napravio sam jednu pogrešku. Htio sam živjeti građanskim životom, imajući suprugu, koja je bila vrlo fino biće, i dvije kćeri koje smo vrlo lijepo odgojili. To su arhitektica Eva i psihijatrica Ana. No, istodobno sam se zanimao za jednu vrstu artizma kojim sam želio prekoračiti, prijeći neku određenu granicu. Nisam u tomu bio radikalan do kraja. Mogao bih prijeći tu granicu da nisam imao obitelj i da se nisam građanski ponašao. Bio sam skroman profesor na fakultetu, i supruga također. To nas je odvelo u jedan dvostruki život: život artizma koji ima velike ambicije, ali ih ne može realizirati zbog toga građanskog načina života. Tin Ujević je bio jedini u našoj sredini koji je mogao ući u to područje, a i Tom Gotovac, koji je morao uzeti “ludilo” kao oblik da bi se umjetnički izrazio, odnosno “ušao je u ludilo”. Svjesno. Ja sam sagorio u nemogućnosti, kako je to kazao Stanko Lasić. To je bila sudbina, po Hegelu. Ja sam po mojem dubokom uvjerenju – čovjek neuspjeha. Ono što sam učinio to je, možda, jedan – bezuspješni prekoračaj.“ |