Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.05.2022., srijeda

Dnevnik alkoholičara



Pivo prvo

Sjedneš u birtiju u drugom kvartu pored koje si povremeno znao proći.
Dakle, sjedneš i naručiš točeni Erdinger Weissbier. 15kn.
Na terasi nema mnogo ljudi.
Iza tebe su dva penzića s neizbježnim hrvatskim temama. Perković– Mustač. Milanović vs. Banožić. Milanović vs. Plenković. Pobačaj. Zabrana rada nedjelom. Vatikanski ugovori. Itd. Vazda i navjeke isto.
Lijevo od tebe, klinci, sedmi– osmi razred. Njih šestorica smišljaju planove za budućnost ispijajući sok od borovnice. Planovi pretpostavljaju ulicu, kriminal, gangstere, nešto poput Bilo jednom u Americi. Al' nisu klinici tog kova niti kalibra. Njihov je život previše udoban. Vatast. Oni su tek obični gradski dečki puni sanja što će proživjeti banalni zagrebački život, govoriš iz iskustva.
I gutaš to pšenično pivo. I gledaš te aute u kružnom toku. Zuje metalne pčelice s mesnatim robotima za upravljačem, puni samonametnutih zadaća i obveza. Puni sebe. Puni govana.
O pšeničnom ti je prvi besjedio rođo iz Hercegovine, onomad, kada je digao sidro i otišao na rad u Njemačku – u Heidelberg, taj mali ali prastari sveučilišni gradić – da masira bolna švapska tijela. Tada je pšenično bilo baš in u Dojčland. Ali ono je tamo uvijek in, jer je to naprosto dio sjevernjačke pivske tradicije. Kod nas se tih devedesetih, u rijetkim boljim ugostiteljskim objektima, mogao naći tek belgijski Leffe Blonde, eventualno Leffe Brune, dočim je ući u trag crvenkastom Leffe Radieuse ili Leffe Vielle Cuveeu bio nemoguć zadatak.
Rođo se malo gnušao, malo zazirao, a onda je napokon popustio pred socijalnim pritiskom i kušao. A kada je jednom kušao to je bio kraj. Sada ide unakolo i uzvikuje: samo pše!nič!no!
Ti pšenično cugaš iz nužde, ne iz izbora. Kada si u besparici, i kada je to najeftinije pivo u birtiji. Edenberg. Rajski grad. Potoci i zdenci piva. Tvoja vizija Raj!a. Da, Eden!Berg! preimenuješ ga da ti je ugodnije piti.
Pa naručiš još jedno.

Pivo drugo

Naprosto ne možeš ne čuti derane vrapčjih glasova. Pomisliš: u dječačkom dobu žudio si slobodu, nisi mogao dočekati da odrasteš, da kreneš kamo te volja. Da jednostavno pođeš niz ulicu i koračaš dok se ne smrači. A ujutro, nakon što si noćio pod vedrim nebom, nastavljaš potragu za novim vidicima, novim horizontima, krajolicima, koloritima, nenaseljenim predjelima oslikanim crnim vinom … Poznati prostor, ovladati njime, od Svijeta učiniti dnevni boravak. To si želio. Biti Nomad. Biti Cigan. Jer Bog je Velik, i Svijet je Velik, i tvoj Život je Velik.
(…) Sjećaš li se kada su te na temeljnoj vojnoj obuci ganjali k'o mazgu? Zbilja su te šibali preko svih psihičkih i fizičkih granica. Zarekao si se tada, puzeći po golom oštrom istarskom kamenu, da si više nikad nećeš dozvoliti potonuće, potištenost, bezvoljnost, tupost, očaj… revitalizirat ćeš sve svoje pobude, namjere, želje, htijenja... bez oklijevanja izložit ćeš se krajnjem naporu za vlastiti životni ideal. Jer ukoliko vojska ima pravo da te mrcvari radi zaštite državnog suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti, onda ti, ne samo da možeš, nego i moraš učiniti isto za samog sebe. Doista, ako treba postat ćeš postat ćeš sam svoj vodnik, sirovina iz posljednje zabiti, podmukli mamlaz koji nema trunke milosti prema naobraženom gradskom čovjeku. Zlopatit ćeš se po svojoj volji i viziji, za svoj cilj.
I jesi li? Uspio?
Djelomice, da.
Više nego drugi, a manje nego neki. Ostaje osjećaj nepotpunosti. Nedovršenosti.
Trebao si više. Slijediti vlastitu ideju.

Treće pivo

Naručuješ treće pivo i iz misaonog prebacuješ se u vizualni mod, promatraš svijet oštrijim okom ali zamućenije svijest.
Prepoznaješ dobar kadar i vadiš fotić. Opališ par fotografija.
Dovršiš piće, platiš ceh i šoraš u otrcanom wc– u.
Zatim krećeš dalje, u suton, u smjeru Zapada. Mrači se.
Kauboj bez pištolja i bez konja. Ali ipak – kauboj! Sa značkom šerifa na lajbeku.
Ihhhaaa...

- 19:52 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>