Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.01.2021., ponedjeljak

MUKA PO KUĆI



A što reći? godinama su gradili tu kuću. Sve su dali u nju. Zbog te su kuće rijetko razgovarali sa svojom djecom. Zbog te kuće nikamo nisu mrdnuli. Mora nisu vidjeli, svijeta još manje. Zbog te kuće djedovi i bake ujne i strine su im podizali djecu i ona sada imaju tuđe navike i tuđe misli. A onda su je morali prodati – kuću! Pali su kao još jedna bezimena žrtva burzovnih špekulanata i općeg pogoršanja ekonomske klime. Ostavši bez posla nisu bili u stanju otplaćivati kredit. Banka se, naravno, pogostila. Za thin air dobila je konkretnu tvorevinu. – Kuću! Bože, kakvu lijepu kuću! I sada se u malom unajmljenom podzemnom vlažnom stanu što zaudara na vlagu i sirotinjski život njih osmero tiska kao praščići na krmačinoj sisi.

Rumila često sanja izgubljeni dom. Zaplet je uvijek isti: na suprotnoj strani ulice čeka da novi vlasnici pođu na posao pa se kriomice uvuče i sjedi tamo – samo sjedi – nasred kuhinje i osjeća se dobro. Svoj na svome. No katkad se gospodin i gospođa vrate po neku zaboravljenu stvar ili naprosto ranije svrše s poslom… U trenutku kad Rumila začuje okretanje ključa i škljocanje brave, panično potrči da se skrije. Obično pobjegne u veliki ugradbeni ormar u spavaćoj sobi. Uvuče se među tuđe haljine i poslovne kompletiće, bluze i majice s vonjem skupocjenog parfema te moli Boga da je ne zateknu ondje. U zemlju bi od srama propala kada bi je samo ugledali tako šćućurenu! A dogodi se i to da šmugne pod veliki bračni krevet, zavuče se ispod kao dijete te u neizvjesnosti smišlja objašnjenje nepoznatim ljudima što radi ovdje…
Tek je jutros, uz kavu, Rumila mužu priznala kakav je mučan san već godinama proganja.

– A ti, sanjaš li kaktkad naš dom – zanimalo ju je.
– Ne – odsjekao je Ahmed kratko i otpuhnuo dim cigare.
Ali to je debela laž. Svake večeri on sanja da počinje iz početka: šaluje temelje, pa lijeva donju deku, lijeva gornju deku, podiže prvi kat, lijeva završnu deku, gradi krovište, cijepovima pokriva krov , gradi vanjske zidove, gradi pregradne zidove, ugrađuje stolariju, prozore, vrata, postavlja sanitarni čvor, postavlja vodoinstalacije, tuca ciglu i umeće bužir… radovima nikad kraja… sunce zapada iza polja, mrači se, no Ahmed pali reflektore priključene na bučni dizelski agregat i nastavlja da baca špric, žbuku, grubu, finu, gleta zidove… Ne posustaje. Nabreklih mišića i vena, duboko izbrazdanih grubih isušenih dlanova, nepokolebljiv je u svojoj volji da ponovo podigne kuću koja mu po zakonu prirode pripada. Doduše, on to čini na nekom drugom mjestu, daleko od falične države i faličnog sustava parazitskih, kvarnih poluljudi nesposobnih za stvaran život. Čini to – gradi – ovaj put na sigurnom, na ničijoj zemlji – u svojim snovima.
- 12:01 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>