Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

06.08.2020., četvrtak

OVO JE MOJE TIJELO



Noćna ulica. Para se uzdiže iz podzemnih sustava. Pimpovi i kurve. Latinske, afričke, slavenske kurve… tone kurvi… tone iznurenog mesa koje traži predah…
Zvale su ga, vabile svojim sirenskim zovom. Nije bio zainteresiran. Nije osjećao ništa. Možda tek malo tuge u tragovima. Stvari ne bi trebale biti takvima.
Prešao je iz avenije u pokrajnju ulicu, pa nakon sto metara skrenuo desno. Hodao je neko vrijeme malom pustom ulicom, pa opet skrenuo lijevo, onda treća ulica desno, do kraja. Stigao je na odredište.
„Dobra večer, gospodine“, dubokim glasom pozdravi ga mišićava grdosija na vratima.
Umjesto odzdrava Jerihon izgovori lozinku: 28 nijansi filantropije u carstvu od inoxa.
Div ga propusti unutra.
Usko stepenište vodilo je prema dolje. Jerihon prođe jedan red stepenica, drugi, treći, četvrti, sve dok ne dospije do nekih vrata. Otvori ih i nađe se u prostranoj podzemnoj garaži. Novoj, čistoj i bez ijednog automobila.
Sred prostorije stajao je čovjek kojeg su zvali Kiklop. Bio je u bijelom odijelu, na glavi je imao bijeli bolero, gusarski povez preko oka. Dimio je kubanku. Jerihon mu polako pristupi.
Kiklop ispruži ruku. Jerihon prihvati.
„Drago mi je da si uspio doći. Katkad imamo probleme s klijentima“, reče Kiklop.
Jerihon ne reče ništa.
„Je li sve u redu? Dobio si novac?“
„Da. I već je proslijeđen na račun onih koji ga doista trebaju.“
„Drago mi je da to čujem. „
Kiklop je glumio uglađenog tipa, biznismena sa stilom, no bio je običan štakor iz podzemlja koji je živio od tuđe nevolje.
„Ostavit ću te sad. Uzmi si vremena koliko god trebaš. „
Jerihon je sjeo za stol. Na njemu ga je bilo poredano šest 0,3 čašica i boca gina. Natočio je alkohol u shoot čašice. Započela je glazba. Iznenadio se kvalitetom zvuka. Sviralo je Gymnopédies, No. 1, Lent et douloureux izmiksan sa zvukovima iz džungle! Kada je birao što da svira nećkao se između te kompozicije i Schumannovog Sanjarenja. Na kraju se ipak odlučio za Satiea.
Prve tri čašice potegao je kao na traci, jednu za drugom.
A onda je usporio.
U četvrtom ispijanju nastojao je detektirati miks biljaka u ginu. Borovica, naravno, bez toga ne ide, pa kadulja, malo ružmarina ili timijana, ponešto cimeta… da…
Kod pete čašice Jerihon se prisjetio djeda. Gospodin inženjer jedno je vrijeme radio u Libiji. Njegovo građevinsko poduzeće podizalo je za Gadafija neki vražji kompleks. Starome je u muslimanskom okruženju nedostajala kapljica pa je u kupaonici hotelske sobe napravio mini pecaru. A tržnica u Tripoliju bila je prepuna voća! Jerihon pak nikada nije ispekao nikakvu rakiju, čak niti usranu šljivu. Sranje!
Brzo je progutao posljednji gin i tresnuo čašicu naopako. To je bilo to. Nije trebao dugo čekati.
BAAAAM, začuo se zaglušujući prasak.
Osjetio je snažan udarac s desna u glavu, toliko snažan da se srušio na tlo. Iz mraka su izronila dva snagatora. Dogurali su velik metalni stol na kotačima. Zgrabili su ga sa poda i bacili na nj. Rasparali su mu odjeću, oprali ga alkoholom.
Iz mraka su izronile i dvije osobe patuljastog rasta: dr. Alan i sestra Jagoda. Bili su propisno odjeveni i potpuno spremni za disekciju trupla. Alan je startao cirkularčić i započeo piliti Jerihonov sternum. Rastvorio mu je prsni koš metalnim štipaljkama i vadio organe, pluća, jetru, gušteraču, srce, tanko crijevo, bubrege. Odlagao je dijelove tijela u zdjele od inoxa, a sestra Jagoda ih je pažljivo pakirala u prozirne plastične vrećice i pohranjivala u kovčege s ledom. Sve je išlo uhodano, vidjelo se da znaju svoj posao. Jerihon je iz visine promatrao kako ga ti mali ljudi rastavljaju kao kakvu organsku mašinu. Kada je dr. Alan odstranio korisne iznutrice, uključujući i krvne žile, dao se na skidanje kože. Zadnje su na red došle oči – rožnice.
„I to je to“, rekao je naposljetku skidajući gumene rukavice.
U garažu su brzo uvezena kola hitne pomoći. Dvojac T i C koji je Jerihona očistio i pripremio za disekciju unio je kovčege s transplantima u kombi koji je uz urlik sirene odjurio u noć.
Dr. Alan i sestra Jagoda napustili su garažu.
„Ajde da dovršimo posao“, reče C.
„Što nam je činiti“, upita T.
„Imamo narudžbu za kobasice“, reče C. „ neki tip iz Japana. Mirjamkami ili Murakami, ne znam točno. „
„A kosti?“
„Čovjek želi da mu pošaljemo i nešto kostiju. Veli da bi rado pokušao napraviti juhu.“
Dali su se na posao. Velikim mesarskim noževima skidali su mišiće, satarom lomili kosti i pakirali u plastične vrećice. Jerihon je i dalje sve to promatrao iz visine. Bilo je nestvarno, kako kakav trećerazredni horror. Ali nije to bio glupi šund već sam core business Kiklopovog carstva. Jerihon je svojevoljno pristao na to. Njegova su djeca zauzvrat dobila novac potreban za školovanje.
„ Inače, kako tvoji“, upita T.
„Dobro. Nikolina ima krizmu idući mjesec, jako se veseli. Anđelka je u klimakteriju. Silno me živcira. Povremeno je tresnem pa se primiri. Nego, jesi li jučer gledao Ligu prvaka?“
„ Još pitaš! Kakvu li je samo golčinu zabio Manđo!“
„Oooo, zna Manđo, zna!“
Vrijeme je, pomisli Jerihon.
Okrenu se i dugim hodnikom pođe u susret svjetlosti.
- 13:59 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>