Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

16.06.2018., subota

Loš sin


Meat Fest - Owen Gibbons


Vratio sam se kući iz zatvora.
Mater je sjedila za stolom u kuhinji i gledala u prazno.
Pozdravio sam je.
Nije odzdravila.
- Što je – upitao sam.
Šutjela je.
- Dobro došao kući - napokon je rekla.
Natočio sam si rakiju i iskapio je.
- Još bolje te naš'o - odvratio sam sa zadrškom.
Sjeo sam za stol.
- Šta ima?
- Ništa.
- Kako ništa, mora da ima nešto. Mnogo je vremena prošlo.
- Nema.
Tajac. Tišina potraja neko vrijeme.
Mater se pridigne sa stolca.
- Pođi sa mnom, 'oću da ti pokažem nešto...
Ustao sam. Pošao za njom. Spustili smo se u podrum. Ne sjećam se kada sam zadnji put bio dolje. Moj se život uglavnom odvijao van kuće, na dvorištu, na ulici. Otključala je vrata i upalila svjetlo.
Nisam čovjek kojeg je moguće iznenaditi, ali ovaj put ostao sam zatečen. Svuda unaokolo bili su njeni uratci, neka vrst odvratnih nakaznih hiper-realističnih skulptura: tijela oskvrnuta sadističkim nasiljem, probijena mjedenim i kromiranim šipkama, zasječena bakrenim pločama... tijela koja kao da su, nakon prvotnog otpora i šoka prihvatila uljeza, agresivni invazioni metal i prijateljski se srasla s njim, saživjela se s njim, kao što se meso i sluzokoža saživi sa čeličnim protezama, zubnim i silikonskim implantima...
Čekao sam objašnjenje.
Majka je prišla jednoj skulpturi.
Svaki put kada napraviš neko sranje ja napravim ovo, rekla je.
Počela je nabrajati:
ovo je kada si u alkoholnoj izmaglici isprebijao susjeda Joška, kontuzije su bile strašne! Jadnik je tri tjedna ostao u bolnici
ovo je kada su te uhvatili zbog krijumčarenja ljudi
ovo je kada si slupao auto i kad je u nesreći pognula Klara
ovo je kada si se prvi put potukao s ocem i zario mu nož u nogu
ovo kada si se vratio propucan
ovo zbog razbojstva i prepada
ovo zbog krađe skupocjenih vozila
Nabrajala je u nedogled, kao da čita dosje ili presudu.
Napokon je završila.
- Pa, dobro, ipak neke koristi od mene, zar ne? Čini se da živimo u stanovitoj vrsti umjetničke simbioze - rekao sam ironično. – Ja sam tvoj mali cvijet zla, tvoja degenerirana muza, tvoj cjeloživotni horror, tvoja noćna mora...
Pogledala me prijekorno.
- Znaš stara, trebali bi naći načina da izvučemo koju kintu iz ovog, to je dobra priča, problematični i zapravo autodestruktivni sin te majka koja na svojim krhkim leđima nosi križ njegove krivnje, jer netko mora nositi križ, to zahtijeva svemir po svim točkama Zakona o Ravnoteži. Jasno vidim zamračen izložbeni prostor, tvoje jezive skulpture pod snopovima svjetla što se naizmjence pale; u pozadini bruji svemirski akord ispresijecan povremenim krikovima u noći, urlicima iz ludnice, jecanjem, plačem, cviležom, dahtanjem, škrgutom zubi, bijesnim psovkama... Što veliš majko? A majčice?
Odmahnula je rukom i krenula stubama natrag gore.

Vladimir Cosma - Valse D'Augustine
- 11:52 - Vox popljuvi (12) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>