Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

10.07.2017., ponedjeljak

Absolut zero

sv.Franjo

U predvečerje sam izašao prošetati. Na Tomislavcu me presreo hendikepirani čovjek trgnuvši me iz razmišljanja o Bose–Einstein kondenzatu, novoj vrsti materije stvorenoj na najhladnijem mjestu u kozmosu – u laboratoriju MIT. Na mjestu gdje inače stoje ruke stršala su dva jadna patrljka, dva zakržljala izdanka nikad doraslih ruku. Prišao je tako duguljast i trupast sa zahtjevom da mu novčano pomognem. Međutim, ja nisam imao ni kune u džepu, a bogami niti na računu. Žao mi je, rekoh, nemam, ali nije mi povjerovao. Pokušao je još jednom klibereći se izazvati sućut. Nema potrebe za tim, nemam love, podviknuo sam. Ošinuo me bijesnim pogledom, pljunuo bi me da je mogao. Zapravo, budimo iskreni i politički nekorektni, tip je bio odvratan, imao je nešto duboko-kvarno u sebi, baš kao da je zaslužio nesreću što ga je sustigla u maternici. Dakako, postoje invalidi-prosci, njegova braća po gadost i patetici, što izazivaju suprotan učinak od hinjenog te umjesto da se čovjek sažali nad njima, naprosto ih prezre. Katkad ih -oni odvažniji poput S.Dalija- pokradu ili šutnu nogom, kao šugavo pseto. No, ostati bez udova, na ovaj ili onaj način, to svakako smanjuje kakvoću življenja, ograničava aktivnost i broj poslova kojima čovjek može zaraditi za život. (Ovdje ubaciti reklame za Moj posao i Grupu Selectio – savjetovanje i potraga za kadrovima!)

Nastavio sam dalje u namjeri da svoje misli vratim put najhladnijeg mjesta u kosmosu, no njegov se formaldehidični miris i groteskan lik, poput dosadne muhe, neprestano vraćao u glavu. Posred Trga kočoperila se velika bijela štara, Bandelijin spomenik vječnom sajmenom danu! Oćutio sam prezir i gađenje, pa prošao Harmicom, uspeo se na Dolac i nastavio Opatičkom. Pročelje crkve sv. Franje krasi plitak reljef što prikazuje dvije velike, kao odsječene, prekrižene ruke meni nepoznatog svetca*. U tom me trenutku tresnula umjetnička vizija: Krleža se kupao u turskoj kupelji, kada je ušao Andrić. Fric je rekao: «Ivo, ti si jebena gospođica! I kurac ti je mali! (izvor: P. Matvejević). Andrić se samo odobravajuće osmjehnuo.
Lažem, vizija nije bila ni približno smiješna:

vidio sam ogromnu oronulu polumračnu tvorničku halu u kojoj nepomično, poput zakočenih strojeva, stoje radnici odjeveni u plave mandure i bijele majice kratkih rukava. Svi bez gornjih udova, osakaćeni. Stoje nijemi i zure u te dvije ruke s pročelja crkve. Ruke svetca mogu bi biti ruke bilo koga od njih! Njihova je budućnost ukradena drskom privatizacijskom pljačkom (ovdje prikačiti portret prvog hr. predsjednika). Ispod reljefa netko je uklesao listu uništenih tvornica s pripadajućim brojem otpuštenih radnika. To izaziva mučninu i sućut kakvu čovjek osjeća pred spomen-pločama žrtvama holokausta i fašističkog terora.


Pojurio sam u atelijer i započeo raditi skice kao da sam se nagutao speeda. Ma ne znam koliko sam ih točno načinio, no kada sam napokon bio zadovoljan kompozicijom, fizionomijama radnika, njihovima tupim i beznadnim pogledima primio sam se kista. Slikao sam dvanaest sati u nizu, platno veličine 2x1,5m. Detalje sam brusio još tjedan dana. Sliku sam potom uokvirio debelom, cifrastom, baroknom pozlaćenom ramom koju sam imao od ranije. U rujnu sam izložio sliku u Galeriji Forum, zajedno sa kolegicom Antonijom Čačić koja je izlagala portrete pripadnika političke elite s ocijeđenim ejakulatom na usnama, te pripadajućim, okolnim kurčevima koji su izvršili tu nepriličnu –fuj! -radnju. Šesti dan izložbe ušao sam u galeriju s kantom crnog katrana i premazao platno. Na slici sam ostavio noticu – Ovdje je i Bog rekao good night!, te se zaputio u Italiju brati jabuke. Na zidu galerije ostala je visiti crna slika u masivnom, kičastom pozlaćenom okviru, jasan prikaz tragičnosti nekoć prosperitetne zemlje koja je ostala bez sadržaja, zemlja koja je postala sinonim za ono što su nekoć bile zemlje poput Bugarske, Rumunjske, Ukrajine... – mala korumpirana balkanska državica bez budućnosti na duži rok! Bon apetit!

---------------
*radi se zapravo o prikazu utiskivanja rana svetom ocu Franji

- 14:32 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>