Marketing
Absolut zero
U predvečerje sam izašao prošetati. Na Tomislavcu me presreo hendikepirani čovjek trgnuvši me iz razmišljanja o Bose–Einstein kondenzatu, novoj vrsti materije stvorenoj na najhladnijem mjestu u kozmosu – u laboratoriju MIT. Na mjestu gdje inače stoje ruke stršala su dva jadna patrljka, dva zakržljala izdanka nikad doraslih ruku. Prišao je tako duguljast i trupast sa zahtjevom da mu novčano pomognem. Međutim, ja nisam imao ni kune u džepu, a bogami niti na računu. Žao mi je, rekoh, nemam, ali nije mi povjerovao. Pokušao je još jednom klibereći se izazvati sućut. Nema potrebe za tim, nemam love, podviknuo sam. Ošinuo me bijesnim pogledom, pljunuo bi me da je mogao. Zapravo, budimo iskreni i politički nekorektni, tip je bio odvratan, imao je nešto duboko-kvarno u sebi, baš kao da je zaslužio nesreću što ga je sustigla u maternici. Dakako, postoje invalidi-prosci, njegova braća po gadost i patetici, što izazivaju suprotan učinak od hinjenog te umjesto da se čovjek sažali nad njima, naprosto ih prezre. Katkad ih -oni odvažniji poput S.Dalija- pokradu ili šutnu nogom, kao šugavo pseto. No, ostati bez udova, na ovaj ili onaj način, to svakako smanjuje kakvoću življenja, ograničava aktivnost i broj poslova kojima čovjek može zaraditi za život. (Ovdje ubaciti reklame za Moj posao i Grupu Selectio – savjetovanje i potraga za kadrovima!)
Nastavio sam dalje u namjeri da svoje misli vratim put najhladnijeg mjesta u kosmosu, no njegov se formaldehidični miris i groteskan lik, poput dosadne muhe, neprestano vraćao u glavu. Posred Trga kočoperila se velika bijela štara, Bandelijin spomenik vječnom sajmenom danu! Oćutio sam prezir i gađenje, pa prošao Harmicom, uspeo se na Dolac i nastavio Opatičkom. Pročelje crkve sv. Franje krasi plitak reljef što prikazuje dvije velike, kao odsječene, prekrižene ruke meni nepoznatog svetca*. U tom me trenutku tresnula umjetnička vizija: Krleža se kupao u turskoj kupelji, kada je ušao Andrić. Fric je rekao: «Ivo, ti si jebena gospođica! I kurac ti je mali! (izvor: P. Matvejević). Andrić se samo odobravajuće osmjehnuo.
Lažem, vizija nije bila ni približno smiješna:
vidio sam ogromnu oronulu polumračnu tvorničku halu u kojoj nepomično, poput zakočenih strojeva, stoje radnici odjeveni u plave mandure i bijele majice kratkih rukava. Svi bez gornjih udova, osakaćeni. Stoje nijemi i zure u te dvije ruke s pročelja crkve. Ruke svetca mogu bi biti ruke bilo koga od njih! Njihova je budućnost ukradena drskom privatizacijskom pljačkom (ovdje prikačiti portret prvog hr. predsjednika). Ispod reljefa netko je uklesao listu uništenih tvornica s pripadajućim brojem otpuštenih radnika. To izaziva mučninu i sućut kakvu čovjek osjeća pred spomen-pločama žrtvama holokausta i fašističkog terora.
Pojurio sam u atelijer i započeo raditi skice kao da sam se nagutao speeda. Ma ne znam koliko sam ih točno načinio, no kada sam napokon bio zadovoljan kompozicijom, fizionomijama radnika, njihovima tupim i beznadnim pogledima primio sam se kista. Slikao sam dvanaest sati u nizu, platno veličine 2x1,5m. Detalje sam brusio još tjedan dana. Sliku sam potom uokvirio debelom, cifrastom, baroknom pozlaćenom ramom koju sam imao od ranije. U rujnu sam izložio sliku u Galeriji Forum, zajedno sa kolegicom Antonijom Čačić koja je izlagala portrete pripadnika političke elite s ocijeđenim ejakulatom na usnama, te pripadajućim, okolnim kurčevima koji su izvršili tu nepriličnu –fuj! -radnju. Šesti dan izložbe ušao sam u galeriju s kantom crnog katrana i premazao platno. Na slici sam ostavio noticu – Ovdje je i Bog rekao good night!, te se zaputio u Italiju brati jabuke. Na zidu galerije ostala je visiti crna slika u masivnom, kičastom pozlaćenom okviru, jasan prikaz tragičnosti nekoć prosperitetne zemlje koja je ostala bez sadržaja, zemlja koja je postala sinonim za ono što su nekoć bile zemlje poput Bugarske, Rumunjske, Ukrajine... – mala korumpirana balkanska državica bez budućnosti na duži rok! Bon apetit!
---------------
*radi se zapravo o prikazu utiskivanja rana svetom ocu Franji
Post je objavljen 10.07.2017. u 14:32 sati.
