Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

30.05.2017., utorak

Poklonit ću ti jesen svog života

old fart

U rano proljeće, oko jedan sat popodne, zvuk trube razlijegao se jednom banijskom grobnom poljanom. Na repertoaru je bila otrcana ispraćajna Fala. Svirač je dobro svirao, vidjelo se da je istreniran. Zvuk trube baš se fino uklapa u ambijent, no melodija baš i ne, pomislio sam. Strujao je blag vjetrić.

Njen drug muž, Brane, stajao je pred rakom (prvi je odavno zgnjilio u istoj toj raci) i zapomagao – Kao ću ja bez tebe, milo moje! – pa onda malo cičao i cijukao, pa šmrcao, pa malo joj-joj jojkao, onda oj-oj ojkao.

Na početne note Fale Brane je prinjeo ruku srcu, a zatim je polako otpustio u širokom luku, ponovo je vratio na srce, pa otpustio, i tako jedno šesnaest puta kao da šalje nijeme poljupce, ne sa usana, već sa svog slomljenog srca bestjelesnoj pojavi supruge koja lebdi na nekom oblaku i sa zanimanjem promatra vlastiti sprovod. Drugom se rukom pridržavao o štaku. Bio je pripit i prevladavala je bojazan da će se stropoštati u raku. Ljubica zloguko, proročki prošapta:

«Brzo će on za njom, vidjet ćeš!».

Nepunih mjesec dana kasnije Brane je banuo na naša vrata. Interesirao se bi li mu pomogli spremiti pokojničinu robu u kutije koje će odnijeti u Karitas. Rekao sam da nećemo. No, ponudili smo mu ručak. Dok je mlatio punjene paprike priopćio je da svaku noć sanja. A, onda je zazvonio mobitel. Odgovorio je na poziv i podastro elementarne podatke o sebi, dao osnovne smjernice, pojasnio status svježeg udovca. Možda se čini preuranjeno, ali supruga mu je na samrti dala blagoslov da potraži sreću, jer je život ovdje, na ovoj našoj zemljici, prepun boli i patnje. On, u tom smislu, poštuje njezinu volju, tvrdio je. U ostalom, nije u poziciji da se kocka s vremenom. Njegove godine traže brzu akciju, nasmijao se. I osoba s druge strane također se nasmijala. Ugovorili su susret na Trgu Bana Jelačića, u pet sati.
Nakon telefonskog razgovora mirne duše izjavi da je prije neki dan dao obavijest u novine da traži ženu (od tada ga neprestano zovu!), te ponovi ono što smo maločas imali priliku čuti: njegova mu je ljubljena na samrti dala blagoslov rekavši da ne odgađa moguću sreću jer je život ovdje, na ovoj našoj zemljici, prepun boli i patnje... Doista, u niti jednom trenutku svoje besjede Brane nije posumnjao da čini moralno dvojbeno djelo. Baš suprotno, u tonu kojim nam se obraćao naslućivalo se određeno (samo)zadovoljstvo što je tako brzo stupio u akciju, što se nije predao tuzi, žalovanju, crnim otrovnim mislima, tjeskobi, alkoholu...

Ćirnuo je na sat.
«Zaprič'o se ja. Moram poći.»
Ustao je na klimave noge i potpomognut štakama uputio prema Trgu.

«Krasota jedna, Zdravka se još se nije ni pošteno ohladila, a gospodin je već u potrazi za novom ženom!», ciknula je Ljubica ljutito.
Na neki se način osjećala izigranom. Ja nisam bio iznenađen. Vrijeme i život su me naučili da su sve opcije, pa i one najmanje očekivane, jednako izgledne. Od svakog, u svakom trenutku, možeš očekivati baš sve. Uostalom:
«Nikada ne treba podcijeniti nečiji smisao za glumu», odvratio sam sa smiješkom na licu prisjetivši se teatralene geste nad rakom.

muzika za ugođaj: Poklonit ću ti jesen svog života, DD
- 13:17 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

26.05.2017., petak

Seiz The Day

photo seiz_the_day_zpsdlgacrm6.jpg

Seiz The Day

Seiz The Day, mudrovali su u Sodomi i Gomori
Seiz The Day, mudrovali su u New Yorku i L.A- ju
Carpe diem! netko je uzviknuo u Rimu i Riminiju, istovremeno
pljunuo sam na sunčan dan koji me je mamio van slatkastim mirisom šumskih jagoda
pljunuo sam na moje preostao vrijeme što sipi niz klepsidru
ostao sam ležati na tvrdom krevetu u svojoj privatnoj monaškoj ćeliji
obuzdanih želja i potreba
krajnje nezainteresiran
jer čovječanstvo je rak-rana koji buja
na licu planete

ulicama se klatare
loši ljudi, protuhe, slabići
fini ljudi s finom ribom u dupetu
iskolačenih očiju sline na polugole djevojčure
koje već peti dan rekonstruiraju himen

djevičanstvo je, jasno, precijenjeno
kao i preživljavanje, jasno

ulicama se klatare luđaci
prestupnici, mutikaše, zlotvori
sitni lopovi šibicari prevaranti ološ
mahniti i bolesni
beskućnici
očajnici, beznadnici, odbačeni
frustrirane i mlaćene žene
vrckave preljubnice
zaglupljeni navijači nogometnih klubova
prištavi i frustrirani tinejđeri in love
nesvjesni, nesavjesni, nezainteresirani
balavurdija bez trunke suosjećanja
podmukle i amnestirane ratne ubojice
koljači iz drugog svjetskog rata
koljači iz domovinskog rata
dvostruki špijuni
partijski tvrdolinijaši
vježbenici smrti
pakosne starice
p'jani glumci
gradski fićfirići
foteljaši
dvolišci
tajkunske priležnice
apostoli neoliberalizma
barbari s istoka
beskarakterne kreature
ništitelji građanskog društva, uljudbe, povijesti
obožavatelji neukusa
kućni tirani
nasilni ovrhovoditelji
potkupljivi porezni inspektori
okrupnjeli politički komentatori
po posljednjoj modi dotjerani đavolji odvjetnici
častohlepni akademici-vitezovi
novinari Reda sv. Jurja
katolički znanstvenici
veliki meštri, križari 21.st
moralisti s figom u džepu
zajapureni biskupi
penetratori u dječja i pseća dupenca
kozojebi, pasojebi, evridej evribadi svejebi

odvratnost se klatari za odvratnosti

ma koliko se trudio isključiti
vijesti uvijek do mene nekako nađu put
upravo mi dojavljuju:

kruzer luđaka uplovio je u gradsku luku
avio-akrobati u čast Predsjednice Republike izvode loopove na nebu
u kontroverznoj predstavi izvlače se nacionalne zastave iz vagine
mladić skorojević ubija najbliže članove obitelji ad rock, kamenom u glavu
djevojka na facebooku u realnom vremenu prenosi svoju smrt
serijski ubojica iz Denvera hvasta se petim smaknućem
kemijski napad u Siriji desetkuje nejač
pobunjenici, džihadisti, teroristi nagi plešu ples na kiši

na ovom mjestu zaplet nam polako izmiče

svodi se na impresiju

odustajemo od dokazivanja
od pisanja biografije, od špijunaže vlastitog ja
od pornografije, masturbacije, vođenja ljubavi
odguglali i odguslali smo svoje
ispod kamenja niču novi voždovi, führeri, generalissimusi, sultani, ajatolasi
epoha je pri kraju
parlamentarne demokracije umiru jedna za drugom
državne politike gledaju samo kako da se čim prije uvuku u gaćice Miley Cyrus
prezadužene države završavaju na javnoj dražbi
SVE PO DESET KUNA!

ali vratimo se na početak:

iskoristi ga! dan! viču širokobriješki uglednici i povratnici iz Kanade
viču velikodostojanstvenici iz Jajca
iskoristi ga, kao makro kurvu
kao vješta sponzoruša bogatog prdonju
iskoristi ga!
kao što se iskorištavaju lažni prijatelji, negdašnji prijatelji, bogati prijatelji
kao što se iskorištavaju partijski kolege
iskoristi ga kao što nadobudna studentica iz provincije iskorištava profesora u krizi srednjih godina i vice versa

zatvaram prozor s blagoslovom:

idite u miru
vi prilagodljivi svakoj misli, svakoj ideji, svakom svjetonazoru, svakoj bestijalnosti za malo vode i malo kruha
neka ste blagoslovljeni u vašoj Stvarnosti
u vašem materijalističkom Raju

ja ću sniti,
snijuć' promatrati oku nevidljivo
jer to vaše ljudsko
odveć ljudsko
mi je strano
i izaziva mučninu

čak i u međuprostoru
zbilje i sna

muzika za ugođaj: The Beatles, I'm only sleeping
- 10:00 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

23.05.2017., utorak

Dva songa s grunta

photo pjesnikinja_zpsrpy0po9d.jpg

Nekoć je pisala pjesme, a sada se bavi kulturom i politikom
tj. kulturnom politikom.
Njezine pjesme nalazim u starom broju Foruma kojim se spremam potpaliti vatru u peći vikend kuće koju je prije više od 30-taj godina izgradio moj djed.
"Pali me moć", rekla je ne mogavši se odlučiti između budućeg pisca i budućeg političara,
stoga ih je obojicu pozvala u svoj krevet.
Međutim, njima se nije uspio dići
na kraljicu-pjesnikinju,
oni su je željeli obožavati, a tek onda sve ostalo, tako da je sve ostalo samo na nagosti,
nježnim milovanjima i poljupcima do svanuća.
Svejedno, bilo je dobro, povjerila se zadovoljno prijateljici.
Iz daljine, u velikom gradu trojac je prkosio
maloj provincijskoj sredini iz koje su potekli njihovi roditelji
u kojima su odrastali, živjeli, umirali
nepregledni nizovi njihovih predaka
zemljoradnika, težaka, ribara...
Na kraju se ipak odlučila za političara.
Trebalo mu je neko vrijeme da se probije,
međutim, nikada nije dopro do samog vrha.
Nitko od nas nije!
Iako, bilo je potencijala,
iako, bilo je znakovitih kreativnih izboja,
čak nekih javnih priznanja
doduše, preko granice.
Bilo je nešto žive vatre!
dovoljno za ognjište...

Zaključno, parafraza posljednjeg stiha
velikog Bukowskog:

Jednoć smo bili mladi, tako prokleto mladi!




LOVAC NA JELENE

Ona ima 72 i još uvijek drsku jezičinu.
On ima 65 i pije kao smuk.
Kaže: "Protiv živina, posebno divljih nemam ništa protiv,
nikada ne bih ubio tog srndaća sto se dolazi napajati na moj izvor,
nisam gladan,
ali zato čovjeka krknem bez problema!"
"Da-da, Mirogoj je prepun tvojih mrtvaca", otrovno će ona iskosa.
Umjesto brzog odgovora on dotoči čašu.

Ona ima 72 i jezik oštar kao nož.
On ima 65 i PTSP sumnjivog porijekla.
Povremeno sanja
kako se ona opija i pleše
sa znatno mlađim muškarcima,
sa znatno mlađim muškarcima odlazi u mrak.
"Da samo loče, to još mogu shvatiti,
ali da sa tim fićfirićima odlazi u mrak, e to ne mogu da ga jebeš!", govori kao da se to stvarno jučer zbilo, pa ponovo dotoči čašu.

U pokalu ponestaje vinčine.

poj za ugođaj: Zagorski Pavarotti
- 13:00 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

02.05.2017., utorak

Zabilješka

photo campinghouse_zpsdusay7ik.jpg

Pišem u kamp kućici mog prijatelja Tomasa Espedala, norveškog pisca (Protiv umjetnosti naslov je koji bih rado ukrao za esej protiv zapadnjačke ideje umjetnosti). Kažem, pišem u kamp kućici jer uvijek na početku volim izvijestiti od kuda pišem, a pomalo i dočarati ambijent u kojem se nalazim, interijer ili eksterijer, ili oboje, opisati neznance koji me okružuju, ubaciti u tekst djeliće njihovog razgovora. Posebno volim opisati zvučni krajolik ili zvučnu kulisu kako vole reći filmaši, muzičari će reći zvučnu podlogu. Slikari neće ništa reći ili će se držati uobičajenih pridjeva. Valja reći i to da se trudim ne pisati na istom mjestu niti u istu bilježnicu. Koristim običan bijeli papir na koji bilježim misli raznim pisalicama, mekom ili tvrdom olovkom, tehničkom olovkom, kemijskom olovkom, kreonom, masnim pastelom... Katkad, prema Goetheovoj preporuci pišem stojećki, ili prema Tolstojevom običaju ležeći na livadi, ili sjedeći na tvrdom niskom stolcu, na parkiralištu u automobilu, u naslonjaču, u starinskoj fotelji s visokim naslonom, drvarnici, na cjepanici, podu… Svojski se trudim da ne upadnem u shemu, jer sve što čovjek radi stremi ka shemi. Tako je lakše. I dosadnije. U većini slučajeva moraš odustati od sebe ukoliko želiš biti prihvaćen. Naravno, poželjno je kupiti kameleona, od njega naučiti mehanizme stapanja s pozadinom. Ili poći na tečaj socijalne mimikrije pod vodstvom vodećih psihopata današnjice + ekstra dodatak za samo 149,99 kuna, tečaj mimikrije u prirodi pod vodstvom vodećih snajperista današnjice.

Pišem u kamp kućici mog prijatelja Tomasa Espedala pri žućkastoj svijetlosti svijeće. Sitni su noćni sati i napokon mogućnost za ekstrasenzibilnog čovjeka da se nakon cjelodnevne navale suvišnih i nepotrebnih informacija usredotoči na vlastito stvaralaštvo, ukroti podivljale moždane valove, iz gama moda pređe u beta mod, da neometan, zaštićen od raznih utjecaja, kontemplira nad sadržajem i likovima koje kreira. Alan Ginsberg je u Americi napisao stih: I won't write my poem till I'm in my right mind. Prevodim si to kao: nema šanse da napišem dobar stih dok ne postignem pravo stanje svijesti! Ali kako postići pravo stanje svijesti kada ti s jedne strane stana tutnje FAPovi, zavijaju bolničke i policijske sirene, a s druge strane, pod prozorom radnici Zrinjevca flaksericom kose travu, susjedi se pred tvojim ulaznim vratima dovikuju ili urlaju jedni na druge, njihova djeca skaču nad glavom, telefon zvoni s ponudama za sve i svašta…
I sve su bliže, i sve ranije bludni…
već u pet izjutra puštaju vodu u zahodu, na slavinama voda šiklja, u cijevima šišti
šššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššš
kao jak pljusak fekalija s neba
narodni radio glasno svira domaću glazbu – put putujem put daleki –
radijski voditelj Vicko vrišti svojim sopranom kao nesnosna budlica, zapravo kao ordinarni kreten, kao neodgojeno prase, kao tipičan predstavnik glupljeg djela naroda, kao bećar pun šala i pošalica – oh, nemoj pričat s njim u-dari ga u-dariga…

Pišem u kamp kućici mog prijatelja Tomasa Espedala:
planirali smo putovati, kupili smo kućicu i onda se Olef razbolio,
kućica se nikada nije pomakla s ovog brižno njegovanog travnjaka
nema veze… ona je čekala tebe… i mene…
čeka još i naše žene koje nikada neće doći, ne ovdje, ne u ovu kamp kućicu u kojoj pišem
prelomili smo naš odnos, naš odnos smo prelomili
kao kruh s trinaest kora
jednim karate udarcem, aaaaa-ca!
šššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššš
(snažan pljusak!)
… pio sam u birtiji. neki tip do mene je rekao: “lako se mogu zamisliti kao Isus raspet na kružu?
pitao sam: “zašto ne samo raspet? ošinuo me pogledom.
Tomas voli Petera Handkea. informiram ga usput: Hrvati ga ne vole. kao niti Dylana, dodam. pita, zašto? jer su imali politički nekorektne izjave. a ti, pita. nisam čitao Handkea, a Dylan je ok. koga Hrvati vole? Orbana, Trumpa, Le Pen, I guess…
… iznenadno sjećanje: rezao sam mlade izdanke na granama jele, stavio sam ih u velike staklene posude, zasuo šećerom i pustio 3 tjedna da se cvrlje na suncu ne bih li dobio med četinara.
tajni otvori na tvom tijelu zaklonjeni su od pohotnih pogleda visokom živicom
zbunjuju te moji redovi?
o da! ali pretvarajmo se kao da je to normalno, rekla si.
sove su počele letjeti danju. to su samo strojevi, rekao sam.
pretvarajmo se da je to normalno, rekla si.
na tvojim lopaticama ugledao sam izdanke krila, odmah sam znao što to znači šššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššš
stavila si kažipst na moje usne
pretvarajmo se da je i to normalno, rekla si
potiho smo ušli u tvoju djevojačku sobu
bila je puna konzervansa
sve je izgledalo isto kao i šezdeset osme
na stolu breskvica, dvije naranče, poster zlatne ribice na zidu
te miris preuranjene spoznaje pokraj prljavih sportskih čarapa
sjeli smo i čekali
da izraste stablo pred kućom ne bi li nam pružilo željeni zaklon i hlad
sutra mi je četrdeset i peti rođendan
na vrh šlagom ozidane torte, umjesto brojki 4 i 5 ubost ću bijelu zastavu
vizualno i konceptualno to je snažna poruka
i prljava laž,
jer znaš,
ja nikada ne odustajem

također prljava laž!
(rez)



muzika za ugođaj: Kawasaki 3p - Loš, zao
- 12:50 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>