Marketing
Poklonit ću ti jesen svog života
U rano proljeće, oko jedan sat popodne, zvuk trube razlijegao se jednom banijskom grobnom poljanom. Na repertoaru je bila otrcana ispraćajna Fala. Svirač je dobro svirao, vidjelo se da je istreniran. Zvuk trube baš se fino uklapa u ambijent, no melodija baš i ne, pomislio sam. Strujao je blag vjetrić.
Njen drug muž, Brane, stajao je pred rakom (prvi je odavno zgnjilio u istoj toj raci) i zapomagao – Kao ću ja bez tebe, milo moje! – pa onda malo cičao i cijukao, pa šmrcao, pa malo joj-joj jojkao, onda oj-oj ojkao.
Na početne note Fale Brane je prinjeo ruku srcu, a zatim je polako otpustio u širokom luku, ponovo je vratio na srce, pa otpustio, i tako jedno šesnaest puta kao da šalje nijeme poljupce, ne sa usana, već sa svog slomljenog srca bestjelesnoj pojavi supruge koja lebdi na nekom oblaku i sa zanimanjem promatra vlastiti sprovod. Drugom se rukom pridržavao o štaku. Bio je pripit i prevladavala je bojazan da će se stropoštati u raku. Ljubica zloguko, proročki prošapta:
«Brzo će on za njom, vidjet ćeš!».
Nepunih mjesec dana kasnije Brane je banuo na naša vrata. Interesirao se bi li mu pomogli spremiti pokojničinu robu u kutije koje će odnijeti u Karitas. Rekao sam da nećemo. No, ponudili smo mu ručak. Dok je mlatio punjene paprike priopćio je da svaku noć sanja. A, onda je zazvonio mobitel. Odgovorio je na poziv i podastro elementarne podatke o sebi, dao osnovne smjernice, pojasnio status svježeg udovca. Možda se čini preuranjeno, ali supruga mu je na samrti dala blagoslov da potraži sreću, jer je život ovdje, na ovoj našoj zemljici, prepun boli i patnje. On, u tom smislu, poštuje njezinu volju, tvrdio je. U ostalom, nije u poziciji da se kocka s vremenom. Njegove godine traže brzu akciju, nasmijao se. I osoba s druge strane također se nasmijala. Ugovorili su susret na Trgu Bana Jelačića, u pet sati.
Nakon telefonskog razgovora mirne duše izjavi da je prije neki dan dao obavijest u novine da traži ženu (od tada ga neprestano zovu!), te ponovi ono što smo maločas imali priliku čuti: njegova mu je ljubljena na samrti dala blagoslov rekavši da ne odgađa moguću sreću jer je život ovdje, na ovoj našoj zemljici, prepun boli i patnje... Doista, u niti jednom trenutku svoje besjede Brane nije posumnjao da čini moralno dvojbeno djelo. Baš suprotno, u tonu kojim nam se obraćao naslućivalo se određeno (samo)zadovoljstvo što je tako brzo stupio u akciju, što se nije predao tuzi, žalovanju, crnim otrovnim mislima, tjeskobi, alkoholu...
Ćirnuo je na sat.
«Zaprič'o se ja. Moram poći.»
Ustao je na klimave noge i potpomognut štakama uputio prema Trgu.
«Krasota jedna, Zdravka se još se nije ni pošteno ohladila, a gospodin je već u potrazi za novom ženom!», ciknula je Ljubica ljutito.
Na neki se način osjećala izigranom. Ja nisam bio iznenađen. Vrijeme i život su me naučili da su sve opcije, pa i one najmanje očekivane, jednako izgledne. Od svakog, u svakom trenutku, možeš očekivati baš sve. Uostalom:
«Nikada ne treba podcijeniti nečiji smisao za glumu», odvratio sam sa smiješkom na licu prisjetivši se teatralene geste nad rakom.
muzika za ugođaj: Poklonit ću ti jesen svog života, DD
Post je objavljen 30.05.2017. u 13:17 sati.
