Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

07.02.2017., utorak

Mačak u vreći



Bi neki čovjek po imenu Arno, strastveni kockar. Jedne večeri osvoji on na kartama pozamašnu svotu talira. Tri je dana pijančevao, četvrti se trijeznio. Taman je ustao iz kreveta da popije okrepljujuću čašu vode kad netko zakuca na vrata. Otvori. Ispod nadvratka stajaše crvenokosi čovjek. Reče da se zove Erik i da prodaje mačka u vreći. Podignu vreću od jute. Vreća bješe bez znakova života.
- Jel' mrtav – upita Arno glumeći zabrinutost.
- Ma jok, samo spava – odvrati Erik samouvjereno.
- Spava – začudi se Arno.
- Kao zaklan! Ševio je čitavu noć – pojasni Erik.
- Tja naravno, veljača je! Pošto daješ malog kura?
- Trista talira.
- Važi – prihvati Arno neobičan slučaj, pače šalu, što ne bi? Imao je novaca i bio raspoložen da čini dobročinstva. Isplati Erika, Erik pruži vreću, zahvali poštovanom gospodinu pa se pođe niz ulicu u smjeru Crvene četvrti, što i ima smisla, jer kamo da ide crvenokosi Erik nego u Red District.
Arno sjede na rub kreveta.
- Da vidimo što imamo ovdje – promrmlja sa smiješkom na licu.
Otvori vreću i unutra nađe mnoštvo svitaka na pergamentu. Bili su ispisani glagoljicom. Poče čitati te ubrzo uvidje da je na njima zapisan čitav njegov život. Ponovo oživješe davno izblijedjeli predjeli, zaboravljeni dani; smijao se Arno nestašlucima koje je činio kao dijete, ludorijama koje izvodio kao dječak, pothvatima koje je činio kao mladić ne bi li osvojio srca tek stasalih damica… Sa odmakom, naravno, stvari postaju smiješne. Sve postaje smiješno! Eno, i Rembrandt se na svom zadnjem autoportretu – a Rembrandt je tragičan junak, nevolja ga uvelike pratila – smije svijetu! No doprijevši do trenutka kojim započinje ova priča – dakle, kucanjem crvenokosog Erika na vrata – Arno stade kao ukopan. Obuze ga strepnja i nedoumica: želi li doista saznati svoju budućnost?
- Sto i jedne mu jarebice u saftu od brusnice, slab sam ja čovjek ukoliko se ne mogu nositi sa vlastitom sudbinom – uzvikne nakon nekog vremena pa nastavi čitati.
I opet se smijao danima koji će nadoći, gluparijama i vratolomijama koje će učiniti. Naravno, našlo se tu i tužnih trenutaka, bolnih trenutaka, trenutaka poraza i propasti. Poneka suza iz oka kanu, kako ne bi, ta nije Arno Lotova žena, Fidijin kip, Periklov štit, bisage Aleksandra Velikog…
Mračilo se kada završi s čitanjem.
- Dakle to je to – konstatira sjetno (kažem sjetno, ne zato što priča bi tužna, već zato jer joj dođe kraj).
Sada kada poznam čitav svoj život, valja mi obratiti pažnju na detalje, pomisli Arno, opruži se na krevetu i odmah usnu. Snio je da mu na vrata kuca crvenokosi čovjek. Nudio je mačka u vreći. Arno mu se zagleda duboko u nebesko plave oči. Imale su potencijal za utemeljenje novih naselja na Grenlandu. Znao je da će mu se pridružiti…
- 10:19 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>