< | listopad, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
23.10.2015., petak
Iz zaboravljenog dnevnika
Za svoj 25 rođendan Huc me je odveo na bazen u T., na noćno kupanje. Zajedno smo ušli u garderobu i počeli se svlačiti. Odjednom me je zgrabio i počeo žestoko ljubiti, lizati i cicati mi bradavice. Umah sam se ovlažila. Potom me je natakao na kurac i nabijao. Držala sam se rukama za gornji rub kabine susprežući jecaje. Kada mi je došlo da svršim zagrizla sam dlan i zacijukala. Osjetila sam njegovu vruću spermu kako mi se razliva utrobom. To sam mu kasnije rekla. – Pogled na tebe uzburkava mi krv – odvratio je. Bućkali smo se uglavnom u vanjskom bazenu. Svako malo morala sam zaroniti glavu jer je vani bilo minus sedam, a voda je bila vrela. Zbog toga se oko nas pušilo kao u parnoj kupelji. Večer je odmicala, a mi smo se smijali i smijali. Na kraju je ostalo svega tri para u bazenu. Sjela sam mu u krilo. Ukrutio mu se, osjetila sam. Šapnuo mi je da me želi, sad i ovdje. A ja sam rekla – Ajde! Zabi mi ga mačore! Izvadio ga je, razmakao mi gaćice postrance i ponove me natakao. Odmah sam svršila. I on je odmah svršio. Uvjerena sam da me je želio prasnuti u bazenu iz kompeticije s Ladijem. Jednom sam mu spomenula kako me je Ladi – moj prijašnji i dvadeset godina stariji ljubavnik – ševio u bazenu. Međutim, to je bila laž. Ladi bi se rijetko kad uspalio kao mladi bik. Njegova je koža bila ledena i suha. Kao i njegove želje. On se volio igrati Pigmaliona, uzbuđivalo ga je oblikovati me prema vlastitoj ideji idealne žene: kupovao mi je odjeću, govorio mi kako da se šminkam, kakvu frizuru da nosim, učio me hodati na visokoj peti... Uglavnom, digla sam na foru Huca, i nije mi žao! Natrag smo odlučili poći starom cestom, ne autoputom kako smo došli. – Taj usnuli zagorski krajolik, tuda je romantičnije – rekao je Huc. Na jednom dijelu ceste upali smo gustu maglu. Odjednom se pred nama iskrslo jato gusaka. Bilo je nevjerojatno! Tako nadrealno, kao u nekom Kusturičinom filmu. Ili u filmu od Tarkovskog. – Dobro je, još uvijek smo u Hrvatskoj – rekao je Huc. Referirao se na Radića. Nasmijali smo se. U ostalom, Slovenija je bila blizu. Doista smo mogli zabasati. – Potraži u pretincu Hendrixa – instruirao me. Našla sam kazetu i stavila da svira. Wind cries Mary. Negdje na pola puta skrenuo je na sporedan, mračan, uzani put. Uznemirila sam se. – Hej, kamo ćeš – upitala sam nastojeći prikriti nelagodu. – Strpljenja, ubrzo ćeš vidjeti – odvratio je nonšalantno. Farovi su osvijetlili staru, trošnu, napuštenu kuću. Vrata i prozori bili su izbijeni, krov se urušio. Zaustavio se pred njom. O, ne, ubit će me, pretrnula sam. Primijetio je strah na mom licu. Mora da sam probljedila kao krpa. – Ne boj se – rekao je umirujuće dodavši – ovo je kuća u kojoj sam proveo djetinjstvo. Odahnula sam. – Što se dogodilo – upitala sam promatrajući ruinu predsobom. Oklijevao je s odgovorom, a potom odmahnuo rukom. – Ništa. Dođi. Izišli smo i prošetali unaokolo. Vegetacija je pomalo preuzimala stvar. Zašli smo unutra. Huc je baterijom osvjetljivao tužan i napušten prostor. – House where nobody lives – promrmljao je. – Što veliš – zanimalo me. – Pjesma Tom Waitsa, House where nobody lives. To ti je to. Vratili smo se u auto i počeli ljubiti. Ponovo me uzeo. Ovog puta vodili smo ljubav. Baš tako, vodili ljubav, ne jebali se, karali, ševili, praćkali... Bilo je dva izjutra kada je parkirao pred mojom kućom. – Bilo mi je lijepo. Hvala ti – rekla sam. – Vidimo se – rekao je on. Potiho sam unišla. Svi su ukućani spavali tvrdim snom. Zavukla sam se pod jorgan i zaspala sa smiješkom na licu. Mislim da će ovo potrajati. "House Where Nobody Lives" There's a house on my block That's abandoned and cold Folks moved out of it a Long time ago And they took all their things And they never came back Looks like it's haunted With the windows all cracked And everyone call it The house, the house where Nobody lives Once it held laughter Once it held dreams Did they throw it away Did they know what it means Did someone's heart break Or did someone do somebody wrong? Well the paint was all cracked It was peeled off of the wood Papers were stacked on the porch Where I stood And the weeds had grown up Just as high as the door There were birds in the chimney And an old chest of drawers Looks like no one will ever Come back to the House were nobody lives Once it held laughter Once it held dreams Did they throw it away Did they know what it means Did someone's heart break Or did someone do someone wrong? So if you find someone Someone to have, someone to hold Don't trade it for silver Don't trade it for gold I have all of life's treasures And they are fine and they are good They remind me that houses Are just made of wood What makes a house grand Ain't the roof or the doors If there's love in a house It's a palace for sure Without love... It ain't nothin but a house A house where nobody lives Without love it ain't nothin But a house, a house where Nobody lives. |